Moskva koristi religiju kao oružje, organizuje etnički i kulturni genocid nad Ukrajincima

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko 

Ruska Federacija koristi religiju kao oružje. Ruske okupatorske vlasti na privremeno okupiranim ukrajinskim područjima sistematski proganjaju praktički sve vjerske zajednice ne pripadaju Moskovskoj patrijaršiji. Ruske okupatorske vlasti od početka vojne invazije na Ukrajinu su zatvorili, nacionalizovali ili pripojili Moskovskoj patrijaršiji 26 crkava ili molitvenih organizacija.  Zna se najmanje za 76 religijskog progona. Bilo je ubijeno ili kidnapovano 29 sveštenika različite vjeroispovijesti. Još 20 bili su opljačkani.

U samoj Ruskoj federaciji, ruske vlasti su prema takozvanom zakonu Jarovoj kazneno progonili sve misionare baptiste i članove drugih protestantskih zajednica. Potpuno su bili zabranjeni mormoni. U odnosu na ove vjeroispovijesti, ruske vlasti isto cinično djeluju na privremeno okupiranim područjima Ukrajine. U avgustu 2022. ruske vlasti u privremeno okupiranom ukrajinskom gradu Melitopolj napali su ukrajinskog evanđelističkog pastora i okrivili ga prema ruskom zakonodavstvu.

Što se tiče Krimskog poluostrva i djelova Donjecke i Luganske regija, koje je okupirala ruska vojska još u proljeće 2014., situacija sa slobodom vjeroispovijesti je vrlo teška ovih zadnjih devet godina. Pravoslavna crkva Ukrajine (PCU), Ukrajinska grčko-katolička crkva, sve crkvene opštine evangelista nazvane su sektaškim u takozvanoj Donjeckoj narodnoj republici. Pri tome, najviše strada Pravoslavna crkva Ukrajine. Mnoge crkvene zgrade PCU bili su oduzete i date na korišćenje Moskovskoj patrijaršiji, a tamo gdje nije, bilo je zabranjeno služenje misa na ukrajinskom jeziku. Na Krimu, praktički nemaju mogućnosti da funkcionišu župe PCU i Grčko-katoličke crkve. Pored crkvenih, dešavaju se i kulturni progoni, koje rade ruske okupatorske vlasti.

Ne funkcioniše gotovo nijedna ukrajinska škola. Iz Ruske Federacije, Moskva šalje svoje nastavnike u ukrajinskim okupiranim područjima. Svi knjige na ukrajinskom jeziku se uništavaju. Dešavaju se masovne deportacije ukrajinske djece u daleke ruske regije, gdje im se gubi svaki trag. Faktički, Moskva organizuje etnički i kulturni genocid nad Ukrajincima na privremeno okupiranim teritorijama u želji da ostvari totalnu rusifikaciju. Kremlj na tim područijima čisti sve što podsjeća na Ukrajinu i za to moraju biti kažnjeni u sudskom procesu.

Svi kremaljski činovnici koji odgovorni za realizaciju politike uništenja ukrajinskog duhovnog nasljeđa i nacionalne identifikacije moraju biti procesuirani međunarodnim sudom za zločine rata u Ukrajini i snositi ne manju odgovornost nego za ratne zločince. Pri tome, Kremlj želi da predstavi kao nedemokratske odluke ukrajinskih organa o suspenziji boravka sveštenika Moskovske patrijaršije u zgradama koje posjeduje država.

Pri planiranju brze okupacije Ukrajine, Vladimir Putin je računao ne samo na podršku Moskovske crkve, kad je Moskovski patrijarh Kiril proglasio ukrajinski narod slugama đavola, nego i na podružnice ove crkve u Ukrajini. Šefa Kremlja, FSB je uvjeravao da ogromna količina Ukrajinaca samo čeka da dođe ruska vojska. I stvarno, mnogo popova iz Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije, lojalno je prihvatilo rusku vojsku i nove kremaljske okupatorske vlasti.

Doduše, dio klera je osudio rusku invaziju ali oni nisu bili u većini. Većina popova ne želi da bude udalajena iz službe nakon potenciijalne optužbe Moskovske patrijaršije i zato su zaueli neutralan stav prema ratnim događanjima što objektivno ide na ruku oficijelne Moskve. Međutim, to su primijetili mnogi vjernici i počeli da se bune zbog takvog stava sveštenstva. Jedan dio crkvenih župa jednostavno je odlučio da izađe iz crkve koja je podređena Moskovskoj patrijaršiji i prešli su u Pravoslavnu crkvu Ukrajine. Sa jedne strane, to je ojačalo PCU, ali su proruski popovi su ostali u relativnoj većini.

Mnogi od njih su bili su delegirani u crkvenu službu u Ukrajinu direktno iz Rusije. Tako za njih ruska vojska nije bila okupatorska nego njihova. Međutim, Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije (UPC MP) ipak se morala otvoreno distancirati od svojih nadređenih u Moskvi, ali se nije usudila odvojiti. Postojeći proruski lobi unutar crkve je to spriječio. Dosta dugo vremena je ukrajinska država, na svom tlu,  tolerisala postojanje crkve koja nije čvrsto osudila rusku vojnu agresiju. U nekom smislu, to je bila veleizdaja ukrajinskih državnih interesa.

U nekim manastirima UPC MP služba bezbjednosti je pronašla materijale koji podržavaju rusku vojsku, u nekim je ruska vojska osstavila zalihe svoje municije, a neki su čak bili u sastavu ruskih vojnih položaja. Tako je u Kijevu odlučeno da se preuzme Kijevo-Pečerske Lavra u čijem je ona vlasništvu i prenošenje prava obavljanja crkvenih obreda od UPC MP na Pravoslavnu crkvu Ukrajine.

1448. Moskovska crkva se odvojila od Kijevske mitropolije i 141 godina nije bila priznata od strane Konstantinopoljske patrijaršije. 1589. Moskva je pozvala u crkvenu posjetu Konstantinopoljskog patrijarha Jeremiju II, i tokom njegovog boravka, zatražila stvaranje Moskovske patrijaršije. Jeremija to nije očekivao i pobunio se protiv takvog ponašanja. Zato su ga stavili u kućni pritvor i poslije pola godine zatočeništva on je prihvatio predlog za osnivanje posebne Moskovske patrijaršije.

Tako je na sumnjiv način Moskva dobila patrijarha. 1700. umro je deseti Moskovski patrijarh i car Petar I spriječio je imenovanje novog. On je jednostavno stavio Moskovsku crkvu pod nadzor posebne državne kolegije. To je trajalo do pada Ruskog carstva 1917. Za godinu, u Rusiji pobjeđuju boljševici koji su bili ratoborni ateisti.

Bile su strijeljane mnoge crkvene ličnosti i srušene na stotine crkve. Moskovska patrijaršija i druge crkvene organizacije bili su zabranjeni. Ali 1943., Staljin je osjetio da nema dovoljno moralne snage da pobijedi hitlerovski nacizam i dozvolio je opet rad Moskovske patrijaršije, ali pod punom kontrolom države i zloglasnog NKVD. Svi sveštenici morali su podnositi izvještaje za službenike državne bezbjednosti i sarađivati sa NKVD.

Tako je ostalo poznato da je i sadašnji moskovski patrijarh Kiril bio u tijesnim odnosima sa nasljednikom NKVD - KGB. Ništa nije čudno što je Vladimir Putin, kao bivši oficir KGB, lično lobirao da bi Kiril postao Moskovski patrijarh. Tako sada Kiril vraća Putinu dug kad ga ispred ruskog naroda poštuje kao Boga. Ali niko nije čuo za Boga sa oficiriskim naramenicama potpukovnika. To je čin Putina kad je službovao u KGB. Ali Ukrajinci ne prihvataju takvog kremaljskog Boga i nikad se neće njemu prikloniti.