Za Antenu M piše: Milena B. Martinović
Na početku sistemskih klero-četničkih reformi crnogorskog obrazovnog sistema stoji Vesna Bratić. Nezakonitom smjenom direktora u jednom danu lagumisala je moderni građanski koncept našega obrazovanja. I namah ga očetničila i oćiriličila. Sudski procesi koji dokazuju njenu svjesnu i zlu namjeru, krivične prijave protiv nje, samo su površina i manje tragična strana njenih činjenja. Mnogo strašnije posljedice vidimo ovih dana i tek ćemo, nažalost.
Crnogorska đeca, blago i najveći resurs svakoga društva, u rukama su ljudi koji ih svjesno nastoje oblikovati drugačije od onog što je suština našeg do skoro građanskog društva – suživot, poštovanje, njegovanje različitosti. Vaspitna komponenta obrazovanja presudna je ma koliko se mislilo da nije. A što kad je pogrešna i nazadna? I što se zapravo kod nas dešava?
Osim novih direktora koji su svi listom litijaši, u školama je u proteklih par godina zaposlen veliki broj ljudi iz istih redova. A priključili su im se i oni što su do nedavno bili građanski orijentisani pa tako eto veseloga crkvenoga skupa odnosno nastavničkoga vijeća u crnogorskim školama.
Direktori otvoreno zagovaraju i podstiču vjerski duh pa je stoga pohvalno kad učenici poste, pjevaju crkvene pjesme, na školskim priredbama recituju o svecima i slično. Dok se po našim školama, što nose ime revolucionara i boraca za slobodu, antifašista, ispisuju imena ratnih zločinaca direktori su na službenom putu i niko se zbog toga ne uznemirava.
Samo je važno da se pjeva o Svetome Savi i drugim svecima, a niko se ne bavi rastućim nasiljem među đecom, zabrinjavajućim ponašanjem koje uključuje i donošenje oštrih sječiva u školu kojima se prijeti. Niko se ne brine o tome što se nekom đetetu sprdaju kad kaže svoje ime, a ono nije ni Petar, ni Stefan, ni Marko recimo... Opasne su to pojave i nedopustive bilo đe u Crnoj Gori, a najmanje u školama. 'Oćemo li se i kad zabrinuti zbog ovoga? 'Oće li se i kad zvanično reagovati zbog ovoga?
Proljeće je i vrijeme đačkih ekskurzija. Sad su moderne neke nove maršrute. Dok su ranije osnovne škole uglavnom đecu vodile da upoznaju znamenitosti svoje zemlje danas svi putevi vode u Srbiju. Da se vide Zlatibor, Drvengrad, Kalemegdan, Hram Svetog Save. Sve uz euforiju kao da se ide u izgubljeni raj.
I dok se roditelji muče da zarade dovoljno za porodicu i sustignu rastuću inflaciju, đecu im u državnim školama plaše božjom kaznom, uče postu i crkvenim pjesmama umjesto temeljnim naukama. Umjesto da izgrađuju poštovanje, uče ih netoleranciji i favorizovanju jednih na štetu drugih. Uče ih takođe da nije dobro koristiti latinicu, da je pogrešno jotovati i otvoreno problematizuju postojanje crnogorskoga jezika i nacije, kao i svega što nije unisono srpsko.
Budimo na mjestu đeteta koje ima takve nastavnike i takav ambijent u školi. Budimo na mjestu roditelja koji treba da pruži svome đetetu objašnjenja. Nije lako, preteško je.
Postanimo svjesni svega toga dok još ima vremena. Zabrinimo se. Reagujmo energično. Podržimo časne, hrabre nastavnike koje rade svoj posao po pedagoškim standardima bez obzira na promjenu vlasti.
I ne dajmo pogrešnima i zlonamjernima da uče i vaspitavaju našu đecu!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR