Opet eksterni ispiti

Za Antenu M piše: Slobodan Backović

Ovih dana u javnim raspravama u medijima opet je aktuelno odlaganje eksternog ispita iz matematike za učenike osnovnih škola. Pored iskazanog mišljenja da nam obrazovni sistem nije dobar kao i nezadovoljstva što se to desilo sa ispitom, nije se čulo mišljenje šta treba uraditi-promijeniti u proceduri eksternih ispita, da oni budu ono što treba da budu: da pokažu nivo postignuća naših učenika i stanje u realizaciji obrazovnih programa, indirektno.

Rezultat jedinstvenog testa za sve učenike završnog razreda osnovne škole pokazuje da li postignuće-znanje učenika odgovara očekivanim ishodima koji su pokazatelj onoga što učenik treba da zna, razumije i umije da uradi na kraju završene devetogodišnje osnovne škole. Time se dobija i realna slika o obrazovnom procesu u obrazovnim ustanovama što je trebalo da bude važan indikator za rukovodioce obrazovne politike.

Nažalost, po meni, svi akteri javnih rasprava opet su bili mišljenja da su eksterni ispiti obesmišljeni i da ih treba ukinuti i vratiti se prijemnim ispitima u srednjim školama i fakultetima. Niko nije objasnio šta bi obrazovni sistem time dobio, sem što bi nestali problemi koje imamo sad u realizaciji eksternih ispita. Može li neko odgovoriti: neće li prijemni ispiti u srednjim školama i na fakultetima imati u realizaciji iste probleme kao eksterni ispiti sada i da li prijemni ispiti mogu dati odgovore koje dobijamo preko eksternih ispita. Zašto se eksterni ispiti njeguju u evropskim državama?

Prošla je godina od kako sam napisao tekst koji je objavljen (https://www.pobjeda.me/clanak/eksterni-ispiti) pod naslovom "Eksterni ispiti". Malo novog mogu dodati ovom tekstu.

Ponovio bih da eksterni ispiti nijesu obesmišljeni, nego procedure u realizaciji tih ispita koje su obesmišljali rukovodioci obrazovne politike preko rukovodilaca obrazovnih ustanova i nastavnika neposrednih realizatora ovih ispita. U sistemu vrijednosti kada pojedini nastavnici pomažu učenicima da prepisuju, o čemu pišu roditelji djece (ne ulazim u razloge za pomaganje), teško će biti dobar bilo koji način provjere postignuća učenika. Umjesto da su neki od "pomagača" u prepisivanju u prošlosti bili sankcionisani, pomaganje im nije smetalo da napreduju u službi i dobiju prestižna priznanja i rukovodeća radna mjesta. Doprinos, ne mali, mišljenjima o eksternim ispitima dali su ovakvi i slični slučajevi i ne treba ih zaboravljati kada pričamo o eksternim ispitima. Mogu li se ovakve pojave spriječiti a ne ukidati ispit?

Zato, kao prvo, obratimo posebnu pažnju na to ko su nam rukovodioci obrazovnih ustanova i ko nam radi u školama sa djecom (elementarna pismenost, etičnost, osposobljenost za rad u učionici itd). Moram napomenuti, da je uveden  sistem licenciranja nastavnika. Da li su svi nastavnici (bez obzira na pismenost i da li razlikuju akuzativ od lokativa) dobili licencu za rad? Ako jesu, treba li ukidati licencu ili način na koji se licenca stiče?

Na kraju, šta su uradile prosvjetne vlasti da se otklone propusti u realizaciji eksternog ispita od prošlih godina i šta namjeravaju da urade da se ovogodišnji propust ne ponovi?