Mađarska ne može više da sjedi na dvije stolice, Orban pao sa obje

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko 

Šef mađarske diplomatije Peter Sijarto se osvrnuo na nedavnu izjavu predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog koji je kazao da je “mađarsko ponašanje neprimjereno jednoj članici NATO-a. Da je to vrlo čudna situacija, može li članica NATO-a biti za Rusiju, a protiv NATO-a”.

Izgleda je istina predsjednika Zelenskog vrlo pogodila zvaničnu Budimpeštu.

Mađarski ministar vanjskih poslova Sijarto odgovorio je da srećom nije ukrajinski predsjednik pozvan da ocjenjuje ponaša li se Mađarska primjereno kao članica NATO-a ili ne. 

Pritom je ambasador SAD u Budimpešti već dao vrlo negativnu i kritičku ocjenu odnosa Mađarske sa Kremljom. 

Sijarto smatra da su Mađari platili izuzetno visoku cijenu za rat u Ukrajini, kako su brojni pripadnici mađarske zajednice u Zakarpatju poginuli u ratu.

Pritom mađarski ministar nikako se nije usudio da nazove ovaj rat ruskom vojnom agresijom.

Možda zato što je prije ruske invazije Viktor Orban bio kod Putina i pokušavao dogovoriti pripajanje istog Zakarpatja prema svojoj zemlji ako bi RF pobijedila Ukrajinu i uništila ukrajinsku vojsku.

Još je šef mađarske diplomatije dodao da “ako ukrajinski predsjednik misli zahvaliti Mađarskoj što je primila i brine za više od milion izbjeglih iz Ukrajine, te za stalnu pomoć koju šaljemo, tada oni mogu računati na nas i ubuduće”. 

Pomoć ukrajinskim izbjeglicama uvijek je dobrodošla i Kijev je svjestan pozitivnih napora mađarske strane.

Samo je Sijarto pomiješao brojke.

U Mađarskoj je daleko od milion, 33 hiljade ukrajinskih građana, i njih polovina su pripadnici mađarske nacionalne manjine.

Možda je milion bilo ulaza naših državljana koji su u tranzitu putovali za mnoge evropske države.

Najviše Ukrajinaca primila je Poljska – više od 1,5 miliona osoba, dalje Njemačka – 1 milion, Češka – pola miliona. I ove zemlje stvarno nose ogromni teret podrške ukrajinskim građanima.

Međutim mađarski premijer Viktor Orban usprotivio se izjavi generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga koji je tokom posjete Kijevu rekao da je Ukrajini mjesto u NATO-u.

“Ako ste de jure saveznik, a de facto radite protiv toga, ne bi trebalo da ocjenjujete treba li Ukrajina ući u NATO ili ne. I ne bi trebalo na tom putu da postavljate prepreke”, odgovorio je predsjednik Zelenski.

Tako se faktički Mađarska mora opredijeliti da li ona ostaje sa demokratskim svijetom, EU i NATO, ili će posluživati Vladimiru Putinu za smanjenu cijenu ruskog gasa i goriva, pritom se EU većinom potpuno odrekla ruskih energenata.

Mađarska je dugo bila na dvije stolice - evropskoj i moskovskoj. 

Ali poslije ruske vojne invazije na Ukrajinu tako nešto postaje nemoguća misija. 

Ove dvije stolice su se razišle predaleko, a Orban uporno pokušava da stavi mjesto na kojem sjedi i na jednu i na drugu, a to već ne ide.

Samo je pao sa obje.

Brisel smatra da je Budimpešta postala advokat Moskve u EU i NATO, a Kremlj je unio Mađarsku u spisak neprijateljskih zemalja Rusije.

Orban se pridržava stava da Budimpešta neće podržati nijedan suštinski korak Ukrajine ka NATO-u i Evropskoj uniji, dok ne budu obnovljena prava zakarpatskih Mađara, koja navodno krši Kijev poslije prihvatanja zakona o nacionalnim manjinama, prema kojem svaki građanin Ukrajine uključujući one porijeklom iz nacionalnih manjina mora dobro poznavati državni jezik.

A kad pripadnici nacionalnih manjina uključujući Mađarsku praktično ne znaju dobro da upotrijebe ukrajinski jezik onda takva situacija nije normalna i ona traži razrješenje.

Budimpešta misli da prije svega pripadnici nacionalnih manjina moraju poznavati maternji jezik, a državni može na nekom nižem nivou, što neprihvatljivim smatra zvanični Kijev i to je svjetska praksa.

Pritom u samoj Mađarskoj ne može biti situacija da pripadnik neke nacionalne manjine, inače mađarski građanin, slabo zna državni jezik.

Loše znanje državnog jezika vodi takvu osobu u društvenu izolaciju, kako nije konkurentan za dobijanje radnog mjesta i ta situacija ga samo gura da preseli u zemlju gdje je njegov maternji jezik državni.

A to znači iseljavanje etničkih Mađara iz Ukrajine u Mađarsku. 

Svi su svjesni neophodnosti zaštite prava nacionalnih manjina ali u ovom slučaju ima kolizije koja mora biti riješena na demokratski i opšteprihvatljiv način.    

Na inicijativu Mađarske bilo je i obraćanje Venecijanskoj komisiji povodom položaja nacionalnih manjina u Ukrajini.

Vidjećemo preporuke ove uvažene organizacije, makar se Budimpešta nada da će Kijev biti prinuđen da ispuni njene odluke, što je daleko od činjenica. 

Napetost u odnosima Ukrajine i Mađarske je nastala usljed nametnute diskusije od strane Budimpešte o ukrajinskom zakonu o obrazovanju, koji nešto smanjuje mogućnost nastave na jezicima nacionalnih manjina, da to ne bi bilo na štetu poznavanja državnog jezika.

A sada u školama Mađarske i ne znaju da je tokom Drugog svjetskog rata mađarska okupatorska vojska samo u regiji Černigiv pobila 60 hiljada ukrajinskih civila i učestvovala u najvećom zločinu Drugog svjetskog rata kada su u gradiću Korjukivka pripadnici 105. divizije pobili tokom nekoliko dana sedam hiljada mirnih stanovnika, kao odmazdu za napad partizana.

Nijedan mađarski službenik nije došao poslije Drugog svjetskog rata da se pokloni ukrajinskim nevinim žrtvama.

Možda će to uraditi Viktor Orban ako se usudi da dođe u zvaničnu posjetu Kijevu.

On je jedinstveni predstavnik zemlje NATO i EU koji nije došao da podrži Ukrajince u njihovoj borbi sa ruskim agresorom.

A sada u Orbanovoj Mađarskoj teško se živi.

Inflacija je najveća u odnosu na sve druge zemlje EU.

I dok je u martu na nivou Evropske unije zabilježen porast cijena od 19,6 odsto, u Mađarskoj je 45 odsto, što je više nego dvostruko.