U pamet se suverenisti

Za Antenu M piše: Ljubomir Mudreša, akademik DANU

Često dođem na Trg otpora, kako nazivam dvorski trg i(li) trg ispred dvorca Kralja Nikole – na Cetinju. Kultno mjesto, đe su se – poslednjih trideset i više godina, a nerijetko i sada - okupljali građani svih vjera i nacija kojima je na srcu bila i ostala građanska međunarodno priznata i jedina domovina – Crna Gora.

Tu tezu o zajedništvu i ljubavi prema otađžbini i slobodi najbolje podupiru desetine hiljada slobodnih ljudi u vremenu kada je oganj lizao crnogorske granice. Tu se savremena Crna Gora vraćala sebi. A, Boga mi nije bili lako odreći se jugoslovenstva, internacionalizma, ortodoksnog i okoštalog komunizma, isforsiranog i nejasnog „bratstva i jedinstva“ – i, početi vraćati se sebi i Crnoj Gori. Veoma složen istorijski proces zametnuo je tu klici građanske moderne, proevropske Crne Gore, odmah nakon pada berlinskog zida.

Riječi uvažene Mirjane Gross (kada će nam proći prošlost) i velikana svjetskog uma Fridriha Ničea (kad se neko uvjeri u nešto bez argumenata ne može se razuvjeriti nikakvim argumetima) naćerale su me da se sada i ovđe bavim istinom u vremenu i pośetim Trg i Gumno. Posve siguran jer kada mitovi i legende kidišu na istorijske fakte najstarije balkanske države, i sadašnji koncept ustavnog građanskog društva potru - želio sam da točak vremena “spustim” na ta mjesta.

Stoga  kažem sebi: Ljubo, Belvedera ti, drži se činjenice.

Ali, najprije o Gumnu. Manastirsko gumno: juče, danas i śutra – svjedok je našeg ishodišta i trajanja. Na njemu su donošene istorijske odluke. Nabrojiću neke od njih - tu su birali crnogorske vladike, poslije čega su u Cetinjskom manastiru śeđali na duhovni i državi Tron Crne Gore, i razumije se - vladali. Znalo se i onda, a i sada da koga ne prihvati manastirko gumno, neće ni Crna Gore. Mjesto koje je ogledalo koraka ljudi i vremena. Mjesto đe su svi glavari, svještenici i obični ljudi bili jednaki, poput onih građana koji su se okupljali na starim trgovima u Grčkoj ili u Rimu. Odluke, i presude Gumna bile su bez pogovora izvršavane i one najteže jer njihove presude su „izvirale“ iz glava cijelog crnogorskog naroda. Mjesto đe se slobodno govorilo, bez veljanja i hvalo-spjeva. Mjesto – čuvara države, crkve, crnogorskih uspeća, teškoća, kruna, vladara, obodskih slova, tradicije, i iznad svega – slobode.

 Zbog čega ponavljam več davno poznate činjenice!? Zbog kafanskih i medijskih klepetala, kvazi naučnika, neznalica i kompleksaša, koji hoće da otmu, prisvoje našu: državu, istoriju, crkvu, jezik, tradiciju i kulturu. Planeri te agresivne asimilacije znaju onu staru latinsku izreku da „što nema važnosti od početka, nema ni kasnije.“ I drži se dobro poznate teze da „laž je državni interes Srbije” (Ćosić).

Tu, baš tu, pred Gumnom, svecem i državnikom Ivanom Crnojevićem  i brijestom zapravo porade istine o kojima ne smijemo da ćutimo. Davno sam čitajući kultnu poeziju Konstatina Kavafija shvatio da pjesnikov istorijsko-filozofski narativ o vremenima i ljudima njegove otađžbine više govori ali i opominje od istorijske nauke, pa makar je pisali i istoričari koji odbacuju mitove i legende, a drže se istorijske istine. To pjevanje vanvremenskog slavnog grčko–egipatskog pjesnika smješta ga pri vrhu Kamena mudrosti u svjetskoj književnosti.

Zašto ne reći da slika „Lovćen“ - Pera Počeka, najbolje govori o trajnoj zakletvi postojanosti Crne Gore jer mnoštvo ljudskih likova je temelj njene vječnosti. Lovćen bi i ostade opomena, zakletva i vječnost naroda koji su u njega sazdani ili onih koji žive u njegovom okolišu. On nije granica mora i kamena već njegova spajalica, o koju su se obili svi oni koji su ga htjeli „premjestiti“, obaliti ili obilježiti kao granicu svojih otimačina i aspiracija. Opet ću potegnuti staru latinsku tezu „državu je teže odbraniti nego stvoriti.“ Nije li to potvrda teze –„ drži se istine da ti se vjeruje“. Tu konstantu vrijeme će  potvrditi i otresti sve laži, podmetanje i otimanja.

Poenta ovog teksta leži u glavnom pitanju – budi li se građanska Crna Gora. Odgovor je veoma teško tražiti bez izborne provjere građana. U crnogorskoj medijskoj zbilji takva ustavna katagorija zdušno se napada od skoro svih stranih medija koji se emituju u Crnoj Gori i od većih i manjih nacionalnih partija iz komšiluka. Nakon Nemanjića, “Načertanija”, 1918. godine, Memoranduma, “Srpskog sveta” sada je uobličena u Otvorenom Balkanu, a sve sa ciljem uguravanja Crne Gore u veliku Srbiju.         

Na samom kraju, moj tekst uprt je u slobodno misleće crnogorske građane svih obrazovanja, nacija i vjera. Partije i stranke građanske profilacije ako sada ne objedine tu slobodnu građansku Crnu Goru - nestaće. U pamet se suverenisti!