"Nož, žica, Podgorica"

Ovo nije najgora Crna Gora od pamtivijeka samo zbog onih koji je urnišu, nego i zbog onih koji je ne brane.

Piše: Darko Šuković

Ajde sad, u horu: partije centrističkog bloka“, naše nade u bolje sjutra; ajmo medijski makroi i civilni pasivisti pred klerofašizmom; ajmo ekselencije zadužene da nas cijepite zapadnim vrijednostima, vi što ližete ruke i bildujete mišiće kreatora velikodržavnih projekata – ajde sad horski: bio je to izolovani incident, ali treba držati oči širom otvorene! Da se ne ponovi. Kao u turskim serijama – gecmis olsun.

Ponudite to bijedno obrazloženje i „rješenje“ obamrloj crnogorskoj javnosti i vašim prepariranim vladama. Dajte sve od sebe da se ni vrh ledenog brijega razobručenog fašizma i mržnje nipošto ne primijeti. Da zadah društva koje trune i države koja se raspada niko ne osjeti, da nikoga ne uznemiri.

Ajde sad, svi u horu: nećemo prošlost, hoćemo da se bavimo budućnošću. Pa, evo vam je budućnost stigla, objavila vam se ispred stadiona „Budućnosti“, u centru Glavnoga grada! „Nož, žica, Podgorica“ – horski, transparentno, već naviknuti na novi Nikšić i novu Crnu Goru.

Šta vam, gore prozvani, nije bilo jasno kad vam je stotinu puta ponovljeno: negiranje genocida u Srebrenici drugo je ime za spremnost da se genocid ponovi; slavljenje Podgoričke skupštine drugo je ime za spremnost da se Crna Gora ugasi. Čim se stvore uslovi za to. A na stvaranju uslova se, udarnički, radi evo nekoliko godina. Navijači „Sutjeske“, kluba u vlasništvu grada Nikšića, nekadašnje Nikoline „Perjanice“, nijesu beslovesne bukadžije, nego glasnogovornici politike koja se, što bi rekli „oci“ u mantijama, „projavila“ 30. avgusta.

I? Je li se desilo nešto neočekivano? Nešto suštinski novo? Ah, da... očito, više nijesu muslimani (Bošnjaci, Muslimani) ekskluzivni „lažni ljudi“, sada su to i Crnogorci. U najmanju ruku Podgoričani, mada se ta ideologija ne spušta na lokalni nivo, ona kosi nacionalno i vjerski. A zna se đe je mjesto „lažnim ljudima“. Šifra je – „Srebrenica“. I kojom metodologijom. Šifra je – „nož, žica“.

Čemu, dakle, iznenađenje, „draga“ Džudi Rajzing Ranke? I ista takva Karen Medoks. Nijeste imali prilike do sada da saznate koji su vaši „dragi“ tako poetski definisali pripadnike islamske vjere. Slavili Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Ko je onu rulju sistematski nadahnjivao takvim svjetonazorom? Jutros to tek saznajete. Takoreći pred odlazak, nakon svršenoga posla, ne u, nego sa Crnom Gorom. „Drugom“ ili „malom Ukrajinom“, kako to voli reći jedan riječima mnogo manje vješt, ali izvršavanju direktiva „odozgo“ mnogo skloniji vladika.

Zaboga, sjeća li se ekselencija Oana Kristina Popa kako mi je, u prvom (i jedinom, na obostrano zadovoljstvo, vjerujem) susretu, početkom 2021. superiorno otkrila Aleksu Bečića i Dritana Abazovića, kao mlade političare i garante sigurne budućnosti Crne Gore? Danas karikaturalne predizborne goniče mafije. Odavno mi nije žao što sam joj grubo nacrtao put kojim će Crna Gora ići predvođena takvima.

Crna Gora je „kancer“, Tanja Fajon je to dobro dijagnostifikovala. Koji je, u međuvremenu, metastazirao. Pljevlja su dobila gradonačelnika koji je dočekivao biranim riječima „balije“ dovoljno hrabre da dođu na glasanje. I vlast sastavljenu od Demokratskog fronta, PES-a i Demokrata koja na trideset i kusur funkcija u gradu nije postavila ni jednoga Bošnjaka. Vjerovatno ni Crnogorca, ali da ostavim mrvicu rezerve... možda im se neko i potkrao. Crnogorce imena ne odaju tako lako kao Bošnjake.

Dobila je i predsjednika pomiritelja koji se nijednom nije ogradio od svojih promotera na društvenim mrežama, zbog prijetnji glasačima iz dijaspore da će završiti u hladnjačama, ako se usude da dođu. Predsjednika čiju su pobjedu slavili uz zastave druge države, likovi kao izašli iz filma „Neretva“ Veljka Bulajića (ali ne u uniformi Ljubiše Samardžića i Borisa Dvornika), dok su mu najbliži partijski drugari zvaničnu zastavu Crne Gore proglasili za „privremenu“. I pride odbio inauguraciju na Cetinju i odćutao gaf o „dekontaminaciji“ Prijestonice. Aferim! Tako se postaje predsjednik „svih građana“.

Da, to je slika pomirene Crne Gore po mjeri diplomatskih ruina Kristofera Hila, Gabrijela Eskobara i sl. To je evropska i prozapadna Crna Gora, na časnu riječ onih koje su postavili po mjeri Aleksandra Vučića i Porfirija Perića. A, zapravo, po mjeri „jednorodne“ Rusije, kojoj su predali Zapadni Balkan. Samo što to Vašingtonu još niko nije javio.

No, to je i slika po mjeri mlitave i dezorganizovane istinski građanske i prozapadne Crne Gore. Sputane nadama da će neko sa strane ili onaj na koga su navikli prethodnih decenija riješiti problem potonuća u velikosrpski klerofašizam. Ovo nije najgora Crna Gora od pamtivijeka samo zbog onih koji je urnišu, nego i zbog onih koji je ne brane.

Ako „nož, žica, Srebrenica“ nije dovoljno jasan poziv da završimo spavanje snom mrtvijem, ako to nije ivica ambisa sa koje će nazad krenuti barem dio onih koji su prethodnih godina bili „korisni idioti“ politike koja nam se sinoć onako izrazila, onda – žalim slučaj. Onda smo mi tek stanovništvo, pučina jedna grdna koja je zbog tuđega korita zaboravila na sve svoje, na sve što nas je činilo narodom dostojnim države.