Saga o Sea Dance

Za Antenu M piše: Marija Knežević

Čitamo puno ovih dana o otkazivanju festivala Sea Dance i svrstavamo se za ili protiv, bez želje da vidimo suštinu!

Ovaj festival je u Crnoj Gori počeo da se održava 2014. kao projekat tadašnjeg lokalnog DPS i, još uvijek generalnog, Sveta Marovića. Prije EXIT-ovaca su u Budvu na pregovore dolazili predstavnici ULTRA festivala, vlasnici svjetske muzičke industrije, ali su se izgleda domaćini sa EXIT-om bolje razumjeli, pa je ULTRA završila u Splitu.

Iako je trebalo da služi produženju sezone i privlačenju novih gostiju, Sea Dance je održavan u julu - u špicu sezone, dakle, uz subvencije države i grada Budve od po 700.000€, plus sponzorstva državnih kompanija kao npr EPCG od po 100.000€.

Ulaznice su besplatno dijeljene na svakojake načine. Ne postoji budvanski taksista koji nije dijelio ulaznice. Trebalo je samo nagurati ispred bine što više ljudi i stvoriti privid da su došli baš zbog ovog projekta.

Uslijedili bi PR tekstovi oduševljenja. Neki dobro plaćeni, a pro-Vladini mediji objavljivali su ih “po zadatku”. Savršena kombinacija, svi zadovoljni.

Kad je promijenjena vlast u Budvi, teško je bilo boriti se protiv tolike zaostavišine oduševljenja, podrške crkve i još uvijek podrške sa državnog nivoa. Uspio je tadašnji čelnik Budve Krapović da ih iz špica sezone pomjeri u avgust, da ih sa Jaza prebaci na Buljaricu, ali ne i da predoči javnosti stvarno stanje stvari.

Koliko je samo naših para suludo sasuto u Sea Dance i đe su sve završavale, vile znaju.

Možda će nekome interesovanje probuditi podatak da je Vlada u godini korone i zabrane održavanja koncerata uplatila Sea Dance 200.000€ za dva virtuelna koncerta, i to na kraju sezone.

Dakle, izvođači su nastupili sami i to na Budvanskoj Citadeli i na mostu na Đurđevića Tari, pa su ti nastupi pušteni na You Tube, sa projekcijom da će ih neko gledati i da će zbog sjećanja na te snimke dogodine doći da ljetuje u Crnu Goru!? Prosudite koliko to ima smisla!? Vjerujem da se ni sami izvođači ne sjećaju đe su nastupili.

Pošto organizatori nikom i ništa nijesu plaćali, nijesu to radili ni PAM-u, međunarodnoj organizaciji za zaštitu autorskih prava. Čak su u jednom momentu, preko pritisaka u tadašnjoj Vladi uspjeli da ukinu licencu ovoj organizaciji, koja je naravno uz pritiske EU, ponovo vraćena. Zbog dugovanja PAM-u još uvijek su na sudu, a zanimljivo bi bilo uporediti finansijske rezultate dostupne pravosuđu i one koje plasiraju kroz medije. Pretpostavljate, niđe veze…

E sad da se malo posvetimo fantastičnim brojkama koje su oni “donijeli” Crnoj Gori i Budvi. Kako su došli do njih?
Pa, kad pomnožite laž koliko je ljudi bilo prisutno na festivalu i laž da su svi strani turisti koji su to vrijeme bili u Budvi došli samo zbog festivala sa laži koliko turisti dnevno troše u Crnoj Gori, dobijete ukipnu fantastičnu laž o prihodu koji Crna Gora ostvaruje zahvaljujući ovom događaju.

Kad bi htjeli, a naravno da neće, neka daju podatke koliko su platili PDV-a na ulaznice (koji je 7%) platili svake godine, pa ćemo znati koliko su karata prodali!

Ili, neka daju elektronske fotografije sa festivala, pa će vještačka inteligencija sa velikom preciznošću da izbroji koliko je ljudi na koncertima bilo.

Ništa od toga niko od nas nikada neće saznati…

Postoji festival sličnih gabarita u Hrvatskoj. Tamo se održava u maju i na privatnom posjedu, sa subvencijama koje se kreću do, po EU standardima propisanih 200.000€ - ali ukupno za tri godine! Tamo im ne pada na pamet da se razmeću milionskim iznosima koje donose lokalnoj zajednici.

Suvlasnici Sea Dance suvlasnici su i Bear Festa sa Cetinja. Tamo su ove godine dobili 100.000€, a prošle 80.000€ iako svi troškovi festivala ne iznose toliko. Taj festival pokrenuo je sadašnji gradonačelnik Prijestonice, u vrijeme vladavine njegove tadašnje partije - DPS. Još jedan kuriozitet u maloj Crnoj Gori.

Tako se, dragi moji, deset godina oni zajebavaju sa svima nama. Vlasnici njihove istine boje se svojih laži, a u toj simbiozi manipulacija i ličnih interesa ispaštamo samo mi - građani Cene Gore!!