(Izgubljeni) slučaj Goran Danilović

Za Antenu M piše: Stefan Todorović

Prije parlamentarnih izbora 2020. godine naslušali smo se od tadašnje opozicije a današnje vlasti raznih obećanja o meritokratiji i profesionalizaciji državne uprave koju će sprovesti ako dobiju priliku da upravljaju državnim sistemom. Za tri godine njihovog upravljanja državnim sistemom umjesto meritokratije i profesionalizacije državne uprave svjedočimo dilentatizmu na svim nivoima upravljanja kroz svakodnevno kršenje zakona i normi i uz sistemsko čišćenje kadrova crnogorske i evropske provenijencije i njihovom zamjenom kadrovima velikosrpske i proruske provenijencije. Za razliku od bezbjednosnog sektora đe su nailazili na razne prepreke zbog vanjskog uticaja koji proizlazi iz članstva Crne Gore u NATO, sprovođenje navedene agende na unutrašnjem planu, odnosno planu kulture i obrazovanja i preoblikovanja i mijenjanja karaktera crnogorskoga društva i države teče neometano i punom parom.

Svakom crnogorskom građaninu moralo je biti jasno da će vlast koja je došla litijaškom kontrarevolucijom i koja je instalirana od strane Crkve Srbije vladati tako što će pratiti i izvršavati agendu Crkve Srbije, a ne voditi Crnu Goru u zajednicu evropskih društava. Priče GP URA o crvenim linijama iz jeseni 2020. godine pokazale su se prevarantskim, kao i cjelokupno njihovo djelovanje, na što su i tada ukazivali nezavisni analitičari i intelektualci. GP URA je postala najdosljednija u izvršavanju agende Crkve Srbije na velikosrbizaciji i rusizaciji Crne Gore.

Najočitiji primjeri izvršenja navedenoga posla nalaze se u kulturi i obrazovanju –  od postavljenja Vladimira Božovića na čelo Univerziteta Crne Gore, čovjeka koji je crtao Rusiji plan kako da preko Crkve Srbije raširi svoj uticaj na Crnu Goru i preuzme vlast nad njom, preko čistke direktora srednjih i osnovnih škola od strane notorne Vesne Bratić, imenujući nove direktore velikosrpske i ruske provenijencije; postavljenja raznih mediokriteta u brojnim kulturnim institucijama, koji opet svi, bez greške pripadaju velikosrpskom i proruskom miljeu ili su uljhebi i ćutolozi navodno crnogorske i evropske provenijencije koji služe kao pontonski most do konačnog preoblikovanja Crne Gore; zatim dodjeljivanja državnih nagrada osvjedočenim baštinicima četničke ideologije do potonjeg postavljenja Gorana Danilovića za direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokoga obrazovanja od strane Vlade Dritana Abazovića.

Slučaj Goran Danilović još jedan je u nizu oglednih primjera sprovođenja navedene agende uz već ustaljeno kršenje crnogorskih zakona i propisa. Tako protivzakoniti izbor Danilovića za direktora Agencije predstavlja uhodanu praksu, a ne incident tridesetoavgustovske većine na čelu s Dritanom Abazovićem. Nedostatak iskustva, znanja i prakse iz oblasti kontrole i obezbjeđivanja kvaliteta visokoga obrazovanja Danilović nadomješćuje velikosrpskim svetosavskim svjetonazorom i u tom duhu jedino čime se do sada bavio kad je u pitanju njegova trenutna pozicija jeste Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Naravno, ne s pozicije stručnjaka za visoko obrazovanje, jer, kako je javnosti poznato, nema nijedne reference iz navedene oblasti, već s pozicije suprotstavljenih političko-ideoloških i vrijednosnih svjetonazora u odnosu na samu instituciju i njenu misiju u crnogorskom kulturnom i obrazovnom životu. Kao istinskom sljedbeniku i protagonisti velikosrpske politike u Crnoj Gori, jasno je, zašto je Daniloviću „nelogično“ samo postojanje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost te zašto se žali i tuži na rad Agencije prije njegova dolaska zbog, kako veli, navodnih „nesnalaženja“ i „propusta“. Iako je i sam priznao da nikakvih nezakonitih radnji nije bilo u samoj akreditaciji i reakreditaciji FCJK,  njegove riječi ga ne obavezuju da i dalje iznosi neistine i difamira kako samu instituciju tako i profesore Fakulteta.

Danilović svojom nečasnom rabotom samo slijedi velikosrpsku politiku koja ništi crnogorski osobeni kulturni, jezički i istorijski identitet kakav se baštini na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost. Prljavi posao mu se mora zasnivati na lažima i manipulacijama, kao i cijeli velikosrpski i svetosavski pogled na Crnu Goru. Kako bi drukčije ubijedili sebe i svoje sljedbenike da, na primjer, ne postoji crnogorski jezik koji je priznat na svim regionalnim i svjetskim slavističkim i lingvističkim katedrama osim u Banjoj Luci, Beogradu i Nikšiću. Mora da je u pitanju zavjera svjetskih lingvista koji nijesu na osnovu naučnih činjenica potvrdili status i ravnopravnost crnogorskoga jezika s ostalim svjetskim jezicima, već su se vjerovatno priključili svjetskoj zavjeri satanskoga Zapada na rastakanju vaskolikog srpskog bića i uništenja srpstva zbog njihove božanske predodređenosti.

Zato, eto Daniloviću jedinstvene prilike da se kroz spoznaju rada Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i njegovu reakreditaciju oslobodi svojih velikosrpskih zabluda i na osnovu naučne istine i činjenica pristupi daljem radu. Prvi znak bio bi podnošenje ostavke na mjesto direktora Agencije i oslobađanje od zablude da je stručnjak za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokoga obrazovanja. Ako ne može uviđeti tu više nego očitu istinu, onda se bojim da je izgubljeni slučaj.