Piše: Vlado Vurušić
Izvještaj - 468. dan rata - Wagner zauzeo Rostov na Donu!? I to bez borbe i bez većih problema. Ali nitko ne slavi! Putinu nije lako. Živi u iluziji ratne pobjede i, što je ona dalje, to raste njegova manija veličine, a sada se, očekivano, suočio s otvorenim pokušajem puča!
Od trenutka kada je postalo jasno da je Rusija zaglibila u Ukrajini i da njezina bezočna invazija neće dati rezultate kakve su očekivali u Kremlju (sve gotovo u tri dana) bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi nešto što se, evo nakon točno 16 mjeseci rata, i dogodilo - metež, kaos, pokušaj puča, unutarnji sukobi, sumorno doba ruske države i društva i mogući međusobni rat putinovskih elita.
Početak rata označen je kao "početak kraja" Putinove ere, a ovo sada je jedna od etapa na tom putu. Urušava se Putinova fantazmagorija o Rusiji kao globalnoj velesili, stabilnom režimu. Situacija koja se povijesno perpetuira od carske Rusije preko SSSR-a. Div na staklenim nogama. Naime, moćni šef plaćeničke vojske s velikoruskim nacističkim karakterom Wagner, koja je imala režimsku potporu i razvijala se pod skutima i za račun Kremlja, Jevgenij Prigožin krenuo je u obračun s ruskom Armijom, a posredno sa samim Putinom, autoritarnim vladarom koji je izgubio busolu. Nekadašnjeg miljenika kremaljskog satrapa, kojem se tepalo kao "Putinovu kuharu", malko je "prebacilo". Prigožin je izveo svoje ratne postrojbe na ulice milijunskoga grada Rostova, na granici s Ukrajinom, zauzeo i blokirao civilne i vojne institucije, pa i zapovjedništvo Južnog vojnog okruga iz kojeg se zapravo koordinira napad na Ukrajinu te mjesni FSB i glavne prilaze gradu. Praktički je preuzeo vlast u Rostovu, šaljući otrovne strelice prema svojim konkurentima - ministru obrane Sergeju Šojguu i šefu Generalštaba ruske vojske Valeriju Gerasimovu. Prigožin je izveo vojnu pobunu i najavio "marš na Moskvu", što je i sam Putin ocijenio kao pokušaj državnog udara, a FSB je već podigao "optužnicu" u tom smislu. Putin se obratio uznemirenoj naciji - optuživši Prigožina, mada ga nije imenovao, za izdaju te da je "zabio nož u leđa Rusiji" - te obećao "narodu" da će "sve koji su krenuli na put izdaje snaći zaslužena kazna". Vjerojatno će tako biti, ali pitanje je po koju cijenu i kako će se sve odraziti na Putina i unutarnje odnose u Rusiji, ali i na bojište. Iako je kazao da su poduzete odlučne mjere kako bi se stabiliziralo stanje u Rostovu, Putin je ipak uveo izvanredno stanje i "digao" protuterorističku uzbunu u Moskvi i Podmoskovlju, a u Sankt Peterburgu specijalci su upali u prostorije Wagnera i privode njihove službenike i pripadnike. Britanska obavještajna služba smatra da bi Prigožin, pogotovo ako uspije zadržati Rostov, mogao krenuti na Moskvu, kao svoj završni cilj. No, to bi izazvalo ne samo sukobe s Wagnerom i slamanje njegove pobune, nego i "mali građanski rat", a svakako će ovaj čin utjecati na opće stanje ne samo na ukrajinskoj fronti nego će uzburkati i političke odnose unutar Rusije, dokazavši zapravo da je stanje u Kremlju sve očajnije i krhkije. No, ovo je primjer očitog raskola u kremaljskoj Putinovskoj eliti s mogućim dalekosežnim posljedicama. No, ovo svakako demonstrira slabost režima i njegovo postupno urušavanje. Upravo zato Putin žele ovu neugodnu situaciju riješiti čim prije, kako bi pokazao da je drži konce u svojim rukama te da mu kriza ne izmakne iz kontrole.
Rusija je prešla "crvenu liniju" i od autoritarne države nezaustavljivo ide ka brutalnoj diktaturi koja sve više sliči Njemačkoj 1944. godine. No, Putin je u svom govoru ostao u "domaćim okvirima", usporedivši Prigožinovu rostovsku avanturu s prijelomnom 1917. godinom, kada su boljševici "oktobarskim prevratom" osvojili vlast. - I tada, 1917. godine, bio je to nožu leđa dok se naša zemlja borila u Prvom svjetskom ratu - rekao je Putin i poentirao - "time su joj ukrali pobjedu".
- Rusija danas vodi tešku borbu za svoju budućnost. Odbija napade neonacista i njihovih gospodara. Na nas se bacila cjelokupna zapadna ekonomska i medijska mašinerija. Borimo se za goli život i opstanak, za naš suverenitet i neovisnost, za pravo Rusije da postoji - kazao je Putin, plašeći Ruse da su ostali sami u izolaciji te da je ovo njihov sudnji čas.
Ova situacija otvara mnoga pitanja - koliko i kako će sada reagirati Putin, za kojeg ionako tvrde da je postao paranoičan oko svoje sigurnosti. Puč nije u Moskvi, ali nije ni daleko od njegovih prozora. Njegova će odmazda vjerojatno biti nemilosrdna, ali će pojačati unutarkremaljske dvorske intrige, uslijedit će čistke, a sukobi će se nastaviti.
Drugi Putinov gospodar rata, Ramzan Kadirov, okrenuo je leđa svom drugaru Prigožinu, izjavivši odanost Putinu, rekavši da "metež mora biti ugušen". Upravo će se sada u odnosu prema Prigožinu očitovati i lojalnost Putinu. Podsjetimo da se on počeo boriti za Putinovu naklonost (a ovaj je to dopustio) već u prvim mjesecima rata, kada se pokazalo da se sve pretvara u "novi uzaludni i porazni Afganistan" i da Rusija nema snage osvojiti Ukrajinu. Prigožin je uživao u svojih pet minuta slave, najavljujući svoj ulazak u politiku, osnivanje stranke, a sebe je nudio za ministra obrane, pa se čak nagađalo da bi se mogao kandidirati i na predsjedničkim izborima! Ovo je kulminacija višemjesečnih natezanja, sukoba i otvorenog neprijateljstva na liniji Generalštab i Ministarstvo obrane s Prigožinovim plaćenicima te rezultat Putinovih kalkulacija i igara između tih dviju "formacija". Mislio je da će njihovo suparništvo poboljšati stanje na bojišnici i okrenuti nepovoljnu situaciju u njegovu korist. Armija nije htjela pomoći Wagneru u bici za Bahamut, koja je trajala oko deset mjeseci, a Prigožin je pred Putinom htio pokazati da je efikasniji od vojske, a sada je došlo do krešenda, kada je Prigožin optužio Armiju da je napala i "zbombala" njegove postrojbe, i to usred ukrajinske protuofenzive na južnom bojištu, prema Krimu i Azovskom moru. A tu je i drugo pitanje - što će biti s "aktivnostima Wagnera" na Bliskom istoku i u Africi, gdje su angažirani od Sirije preko Libije, Sudana, Čada, Srednjoafričke Republike do Mozambika, i to za interese Kremlja i njegove imperijalne apetite.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR