Saga o poklonjenju liderske nule zlatnom teletu u Beogradu

Za Antenu M piše: Boban Batrićević

Hadž u Moskvi

Kad je nakon Drugoga svjetskog rata SSSR podigao žice oko lagera, svi prvaci centralne i istočne Evrope počeli su ići u Moskvu na poklonjenje Staljinu. Bile su to svojevrsne parade poniznosti i iskazivanja pravovjernosti velikom učitelju i predvodniku proleterskih masa što po rigidnoj Ždanovljevoj doktrini koja jedini mogući sukob na komunističkom istoku vidi kao onaj između dobrog i najboljeg, svijet oslobađa od imperijalizma.

U memoarima Nikite Hruščova koji je nastojao uništiti Staljinov svetački kult nalazimo opise skarednih scena Staljinova sadističkog uživanja u beskičmenosti njegovih posilnih. Od svih tih "sukoba između dobrog i najboljeg", nekako se izdvajaju epizode s mađarskim monstrumom Rakošijem (ubijanje političkih protivnika u svojoj zemlji nazvao salamanjem - "kidam ih kao salamu"), kojega je Staljin ćerao da pije do iznemoglosti kako bi se onda pred ostalim vođama ostatka komunističke Evrope mogao s njim posprdavati. Rakoši se na svim tim zadirkama i ponižavanjima naravno morao zahvaliti drugu Staljinu jer mu je poklonio pažnju.

Tako se na istoku razabire žito od kukolja, da ne kažemo opet - dobro od najboljega.

Zlatno tele na Andrićevom vencu 1

Od kad je Aleksandar Vučić učvrstio amove u Srbiji počeli su mu regionalni konjušari onoga što se zove "Srpski svet" dolaziti na rukoljub. U duhu novovremene inverzije istoka iz komunizma u pravoslavlje, taj se čin utemeljio unošenjem badnjaka u zgradu predśedništva.

"Tradicionalno, po srpski" što bi se reklo - sveto drvo, soli i pogače te dugosatna vladareva mudroseranja od kojih i najtvrđa pozadina zaradi hemoroide. Između dobrih i najboljih tu se sijalo od lapidarnog Pupovca, šumskog Dodika sve do Dritanovog top 3 političara u Crnoj Gori - Andrije Mandića s kusurom iz bivšega DF-a.

Šteta je što Erih From nije živ da nađe dodatne argumente za staljinistički sadizam budući da je poniznost koju ovi ispoljavaju Vučiću istovjetna onoj iz prve zemlje radnika i seljaka. I Vučićevo posprdavanje s gostima, njegovi prijekori i psihotičke naslade kad mu se pravdaju i raportiraju imaju sve karakteristike sadizma. Vele, tako se na istoku razabire žito od kukolja.

Znam za jedan grad, zove se Beograd

Novi predśednik Crne Gore, proevropski i prozapadni Jakov Milatović za prvu zvaničnu pośetu nekoj državi izabrao je kako to proevropska i prozapadna agenda nalaže pravu zemlju proevropske i prozapadne orijentacije, simbol demokratije, ljudskih prava i suočavanja s prošlošću, lidera u mirovnim inicijativama i zemlju koja svoju politiku redovno usklađuje s Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama. Da, u pravu ste, Srbiju.

U duhu razdragonoga komsomolca kojemu je životna želja da ga na radnoj akciji kopanja temelja za traktorski zavod pomazi Staljin, Milatović je apolitičnom, nekorumpiranom i nadasve objektivnom Javnome servisu Crne Gore obznanio radosnu vijest da putuje za Beograd, savremenu metropolu humanizma i tolerancije, kod Vučića. Kad se njegovo ushićenje amputira šablonsko-prigodničkih palamudenija i najava zajedničkih infrastrukturnih projekata, ekonomske saradnje te razmjene ambasadora, u oči kao šiljak onoga sveca srpske crkve ubadaju objašnjenja polaganju vijenca na spomenik Neznanome junaku:

"Na taj način odaću počast zajedničkoj istorijskoj borbi Srbije i Crne Gore. Građani Srbije su pomagali Crnoj Gori, tako da ćemo na taj način zaokružiti posjetu."

Prije analize izrečenoga valja postaviti jedno terapeutsko pitanje: Da li ste primijetili izvjesnu bipolarnost, da ne kažemo šizofrenost predśednika Milatovića u njegovim nastupima? Prvo krene sa JA, JA, JA, a onda se potpuno prebaci u množinu, kao da sebi persira - "na taj način ćemo zaokružiti posjetu". Kako će Milatović ili Milatovići zaokružiti pośetu ne možemo znati, ali znamo da je u ovim redovima puno laganja. Zato ćemo pokušati sukobiti dobro s najboljim. Tako se razabira žito od kukolja.

Pitanja

1. Koju su to "zajedničku borbu kroz istoriju" sem Balkanskih i Prvoga svjetskoga rata imali Crna Gora i Srbija? (predśednik Crne Gore je u originalnoj izvjavi na prvo mjesto stavio Srbija - "Srbije i Crne Gore"). Sem ako ne misli na zločinački poduhvat Slobodana Miloševića od Slovenije do Kosova?

2. Da li zna da je spomenik Neznanome junaku posvećen srpskim vojnicima u Prvome svjetskome ratu i da je njegovo podizanje urgirao kralj Aleksandar Karađorđević? Koja je uloga kralja Aleksandra u detronizaciji dvovjekovne dinastije Petrović-Njegoš, likvidacije crnogorske državnosti i sukcesiji crnogorske crkve?

3. Da li zna ulogu srpske vojske i žandarmerije u Crnoj Gori od 1918. i nekoliko godina nakon Podgoričke skupštine? Masovna ubistva, paljevine, preseljavanja, silovanja, mučenja - preko 5.000 žrtava?

4. Kako su to građani Srbije pomagali Crnoj Gori?

Prva velikosrpska marioneta Crne Gore

Ne zna mali Momir Bulatović sigurno što su međunarodni odnosi, a i da zna, ideologija i infrastruktura u kojoj je kovana njegova partija ne bi mu dozvolile da u odnosima sa Srbijom pokaže dostojanstvo. Manično napominjanje "normalizacije" odnosa sa Srbijom, isto kao da je Crna Gora kriva za loše odnose pokazuje nam da je Milatović liderska nula, lutka velikosrpskoga teatra s mandatom od 5 godina.

Čovjek ide u jazbinu balkanskog nacionalizma čiji mediji, političari i cijela Vlada negiraju crnogorski identitet i još tolkuju o ujedinjenju, dakle, državu koja se još nije suočila sa zločinima koje je počinila u Bosni, Kosovu i Hrvatskoj, a ovamo nam redovno slapovima prosipa nekave teze o nekakvome pomirenju i nekakvoj istovjetnosti Crne Gore i Srbije.

No, isto kao što je Jakov ogledalo današnje Crne Gore, budući da smo ga mi izabrali, tako je Beograd ogledalo Jakova, jer je sam (valjda) izabrao državu koju će prvu (nakon Brisela) pośetiti i državnika kojemu će doći u pośetu. Jer međunarodni odnosi su kao avio saobraćaj. Možeš ukinuti letove za Rim, Beč, Barselonu i Zagreb, ali zato dobiješ direktne letove za Kragujevac i Niš. Tako se na kraju i razabire žito od kukolja te sudara dobro s najboljim.

A Vučić je stvarno najbolji.

P.S.

Đe se đedoše oni silni kolumnisti i analitičari "nezavisnih" i "antitajkunskih" medija što ih trgova Šolak da ponove one teze tako vitalne prije oslobođenja 2020. da Milo i Vučić sve rade u dogovoru?