Crna Gora: Sjever - sjeveroistok

Piše: Miodrag Vlahović 

Novoizabrani predsjednik Crne Gore Jakov Milatović izabrao je Beograd za svoju prvu bilateralnu posjetu nakon stupanja na dužnost. To ne predstavlja iznenađenje.

Potvrđivanje očiglednog

Milatović Srbiju predsjednika Vučića smatra glavnim i privilegovanim partnerom Crne Gore. Srbija je za Milatovića „više od susjeda“.

Čak se i usudio da nedavno bečkom “Standardu” objasni sličnosti između Austrijanaca i Njemaca, s jedne, i Crnogoraca i Srba, s druge strane. Ova primjedba izazvala je komentare da je postojao izvjesni austrijski nacional-socijalistički političar sa sličnim idejama tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka, koji je završio svoj život u Firerovom bunkeru.

Milatović putuje u Srbiju 10. jula. To postavlja pitanje da li će sljedećeg dana prisustvovati obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici. To ostaje neosporan „lakmus test“ za svakog crnogorskog zvaničnika.

Milatović namjerava da nastavi politiku koja je karakterisala dvije vlade u Crnoj Gori nakon parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, na kojima je opozicija došla na vlast. On će zagovarati retoriku EU i tvrditi da postoji evroatlantska orijentacija. Ali ovo je samo priča. Saradnja i više od saradnje sa Srbijom njegov je stvarni interes, motivacija i cilj.

Usporavanje EU integracija

U međuvremenu, briselski zvaničnici nastavljaju da šalju direktna upozorenja da crnogorska EU agenda ne vodi nikuda. Usporavanje i stagnacija se pretvara u nazadovanje.

Tehnički premijer Abazović i njegovi saveznici – formalni i neformalni – ne obraćaju pažnju na poruke Evropske komisije. Još gore: ismijavaju cijeli proces. Ignorišu napore država članica EU da podsjete Crnogorce da su vrata EU i dalje otvorena, ali da EU ne može ostati zainteresovana za pristupanje ako nema čak ni minimalne volje političkog rukovodstva Crne Gore da se angažuje.

U posljednjoj među brojnim skandalima, Brisel je odlučio da nijedan crnogorski zahtjev za fondovima EU nije dovoljno ozbiljan za prihvatanje. To je izazvalo tragikomičnu pometnju u redovima tehničke vlade, jer odgovorni službenici nijesu bili sigurni ni da li su aplicirali za te fondove!

Iznenadna smrt Otvorenog Balkana

Projekat Vučić-Rama „Otvoreni Balkan“, koji su neki u Crnoj Gori favorizovali, iznenadno je umro jednostavnom izjavom albanskog premijera Rame. On je nonšalantno izjavio da je „Otvoreni Balkan“ „ispunio svoju ulogu“ i da je Berlinski proces – koji favorizuje većina zemalja EU, a posebno Njemačka – sada potreban i poželjan okvir za regionalnu saradnju.

Ovo “obavještenje o smrti” uništilo je ambicije predsjednika Milatovića za njegovo putovanje u Beograd. Bez Albanije, regionalna inicijativa je ostavila samo Srbiju i Sjevernu Makedoniju. Smrću Otvorenog Balkana, beogradski razgovori srpskog domaćina i crnogorskog gosta izgubili su svaki značaj izvan srpske dominacije nad političkim i društvenim procesima u Crnoj Gori.

Veza Beograda i Moskve

Ali, to je još uvijek značajno. Vučić kontroliše veliki dio crnogorske politike. Milatović je njegov novi glavni saveznik, ili bolje rečeno, izvršilac. Znaci te veze su već prisutni. Poznato je da je predsjednik Milatović snažno zagovarao učešće prosrpskih/proruskih partija u novoj crnogorskoj vladi, koja će vjerovatno biti formirana pod vođstvom predsjednika njegove partije (Evropa sad).

Ambasadori EU i Kvinte nijesu pokazali podršku uključivanju anti-NATO i proruskih/srpskih snaga u novu vladu. Tako se sada Crna Gora kreće prema Sjeveru (ka Srbiji) i prema Sjeveroistoku (ka Rusiji), umjesto prema Zapadu. Ovo će produžiti njem ionako dug put do evropskih institucija i same Evropske Unije.

Ovaj pogrešni put će se nastaviti sve dok crnogorski birači ne shvate razliku između populističke retorike i ozbiljne politike. Ta lekcija može biti neprijatna za učenje. A taj trenutak je još daleko.

Prevod: Portal Analitika