Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Masovno ubijanje mirnih ljudi je ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i često čin genocida. Tako nešto rade osobe koji nemaju ništa ljudsko u sebi, zato moraju biti kažnjavane i proganjane ne samo do kraja života, već i nakon smrti. Nema opravdanja za masovna ubistva civila, bilo da se to dogodilo u Ruandi, Ukrajini ili Bosni i Hercegovini. Najmasovnije ubijanje civila tokom Drugog svetskog rata bio je masakr ukrajinskog stanovništva u mjestu Korjukivka, koji se nalazi u Černigovskoj oblasti. Te 1943. godine ubijeno je skoro 7 hiljada civila u znak odmazde za napad partizana na mađarsku okupacionu jedinicu koja je pomagala nacistima u okupaciji Ukrajine. Njemački narod odrekao se svoje mračne prošlosti još od nacističke ere. Aktuelni predsjednik Njemačke Valter Štajnmajer već je dva puta dolazio u Korjikivku da se pokloni poginulim Ukrajincima. Je li čudno da niko sa mađarske strane u proteklih 80 godina nije došao da traži oprost za zločine. Možda nas ovo samo još jednom uvjerava kakvu opasnu politiku već dugi niz godina vode Viktor Orban i njegovo političko okruženje.
11. jula 1995. godine, prije tačno 28 godina, jedinice Vojske Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladića nasilno su ušle u opkoljenu enklavu Srebrenica, koja je dvije godine ranije proglašena "sigurnom zonom" pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Grad je bio dom za desetine hiljada izbjeglica iz obližnjih sela koji su tamo potražili utočište. Vojnici Ratka Mladića skupljali su stanovništvo, odvajali žene i najmanju djecu, a zatim sistematski ubijali sve muškarce starije od 15 godina. Masakrirali su više od 8 hiljada nenaoružanih ljudi samo zato što su bili Bošnjaci. Konvencija Ujedinjenih naroda o genocidu iz 1948. definiše genocid kao "djela počinjena s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelimično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa." A upravo se to dogodilo u Srebrenici, navodi se u izvještaju Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice 2004. godine. Dvojica najodgovornijih za masakr u Srebrenici bili su bivši predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadžić i njegov vojni komandant Ratko Mladić. Obojica su uhvaćeni i suđeni pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, gdje su proglašeni krivima za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
U zajedničkoj prošlogodišnjoj izjavi visokog predstavnika EU/potpredsjednika Evropske komisije Đosepa Borelja i evropskog komesara Olivera Varheljija povodom godišnjice genocida u Srebrenici, rečeno je da „obilježavamo godišnjicu sjećanja na sve žrtve i sve one koji se još vode kao nestali u genocidu u Srebrenici. Tugujemo sa njihovim najmilijima i prijateljima koji su preživjeli ovaj genocid. Istovremeno, mir ne možemo uzeti zdravo za gotovo. Neopravdana i ničim izazvana agresija Rusije na Ukrajinu vratila je brutalni rat na naš kontinent. Masovna ubistva i ratni zločini koje smo vidjeli u Ukrajini podsjećaju na slična djela koja smo vidjeli na Zapadnom Balkanu 1990-ih."
Vlasti Republike Srpske Bosne i Hercegovine su 2003. godine zvanično priznale odgovornost za masakre bosanskog civilnog stanovništva. 2010. godine i Skupština Srbije osudila je masakr, ali je odbila da ga prizna kao genocid.
U januaru 2007. Međunarodni sud je ubistva u Srebrenici kvalifikovao kao "zločine genocida". S druge strane, Evropski parlament je u januaru 2009. godine proglasio 11. jul Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Od 2001. do 2017. godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je više komandanata bosanskih Srba na različite zatvorske kazne zbog masakra u Srebrenici. Komandant snaga Republike Srpske Ratko Mladić osuđen je 22. novembra 2017. na doživotnu kaznu zatvora. Određeni broj optuženih osuđen je pred srpskim sudovima. Ruska Federacija je 2015. godine u Savjetu bezbjednosti UN-a blokirala priznanje masakra u Srebrenici kao čina genocida. A kao produžetak zvanične politike Moskve, nije ni čudo što su ruski vojnici počinili užasan masakr ukrajinskog civilnog stanovništva u mjestu Buča kod Kijeva 2022. godine. Tu je stradalo možda deset puta manje civila nego u Srebrenici, ali gotovo u isto vrijeme u Mariupolju, možda ih je deset puta više poginulo nego u nesretnom bosanskom gradiću zbog barbarskog ruskog bombardovanja i nehumanog oduzimanja mogućnosti ukrajinskim civilima grada Mariuopolja da nabave vodu, hranu i grijanje.
Masakr osam hiljada Bošnjaka u Srebrenici i okolini je monstruozan zločin u moralnom, ljudskom i političkom smislu. Čini se da je i Kremlj planirao pretvoriti Ukrajinu u ogromnu Srebrenicu, ali su to spriječile ukrajinske oružane snage uz snažnu međunarodnu podršku. Putin ne priznaje genocid u Srebrenici i sada gura svoj narod u propast zaoštravanja odnosa i mogućnosti rasplamsavanja novih ratova na Zapadnom Balkanu, Ukrajini i cijelom evropskom kontinentu. Takve političare mora čvrsto spriječiti međunarodna zajednica, ali i vlastiti narodi u preduzimanju fatalnih pogrešnih koraka. Sijanje smrti i ubijanje civila ostavlja vjekovnu mrlju na čitav narod koji je to učinio i koji se nije odrekao zločinaca iz svojih redova.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR