"Veseli se srpski rode" je fašistička koračnica. Treba je zabraniti!

Za Antenu M piše: Boban Batrićević

Čuli ste pretpostavljam za koračnicu "Horst-Wessel-Lied". Bila je to himna nacističke stranke, bojnica uz koju su podizane zastave s kukastim krstovima i uništavani "mikrobi" i "bakterije" koje je Mein Kampf proglasio opasnim po opstanak njemačke nacije.

Bila je to i pjesma "legalne revolucije" sprovedene 1933. kad su kilometarske kolone baklji oko Brandenburške kapije i širom Berlina simbolično najavile Holokaust - veliku katastrofu. Između Holokausta i genocida u Srebrenici ne postoji kontinuitet, kao što ne postoji kontinuitet između "Horst-Wessel-Lied" i pjesme Danice Crnogorčević "Veseli se srpski rode".

Ali ono što povezuje Holokaust i Srebrenicu te pomenute pjesme jeste ista receptura i ista atmosfera. I nacisti i sprovoditelji genocida u Srebrenici imali su za cilj potpuno uništenje gena svih onih koje su smatrali neprijateljima, ne-ljudima i monstruoznim kreaturama, a oni koji su podržavali takve akcije imali su svoje veselice i koračnice. I pjevali ih. Ipak, velika je razlika između "pjevali" i "pjevaju i dalje".

Danas, 78 godina poslije okončanja Holokausta izvođenje "Horst-Wessel-Lied" je zabranjeno, negiranje Holokausta smatra se varvarizmom i kažnjivo je. No, isto tako danas, 28 godina nakon Srebrenice negiranje genocida je u svijetu njegovih sprovoditelja nešto poželjno, lansirna rampa za karijeru velikog Srbina i patriote, braniča porodice i crkve. A baš ti i takvi koji negiraju genocid obožavaju "Veseli se srpski rode" i baš zato je blasfemično izvode u Srebrenici i to 11. jula. Još prošle godine pisao sam o opusu Danice Crnogorčević i zlu koji se krije iza stihova koje klepa njen suprug i menadžer, pop Crkve Srbije, promoter Putina i slavljenik agresije na Ukrajinu. Isto što sam tada iznio, stoji i sad: "... Pjesma 'Veseli se srpski rode' ... snimljena u studiju 'Manastira Ostrog' (kakva blasfemija), govori više od ijednog političkog govora jer ta je pjesma postala svojevrsna narodna enciklopedija svetosavske pastve. Iako stihoklepačka, izgrađena na premisi da je usiljeno rimovanje dovoljno da bi se nešto nazvalo pjesmom, bez ikakve umjetničke vrijednosti s tonalnim miksom duhovnoga i turbofolk ritma u koji je stalo sve od hora 'Kola srpskih sestara' do Baje Maloga Knindže, numera je postigla izuzetan mobilizatorski efekat.

Ako se u njoj pokuša naći neka zdravorazumska logika – nema je! Pjesma je mitska fantazmagorika nastala iz opšte klime mišljenja unutar Crkve Srbije te se može posmatrati kao osnovni obrazac njihove političke vizije teritorije. Kao i svaki desničarski i konzerva um koji u svojoj akciji vidi uskrsnuće uspavanoga narodnog bića i u ovom slučaju kreće se sa Suncem. Pjesma počinje uz silabički neujednačeno redanje 'opštih mjesta' svetosavske mitologije: 'Ogrijalo Sunce, sa Kosova polja ravna / Zasijale svetinje iz vremena davna, a ti'.

Potom ide nabrajanje dinastija, srpskih i crnogorskih, te ličnosti iz srpske kosovske mitologije – Obilića, s naglaskom na posljednjem stihu refrena – 'nek se srpski barjak vije od Prizrena do Rumije'. U istome maniru kasnije se pobrajaju pravoslavni manastiri na Kosovu i grobovi predaka 'što odbraniše vjeru svetu od Turaka'. Glavni klik pjesme nalazi se u pozivu srpskome rodu da se veseli zbog slobode?

Da pjesma nema kontekst bila bi još jedna u nizu folklorizovanih polunaricaljki koje se na traci štancuju u srpskom nacionalističkom podzemlju. No, pjesma je nastala u Crnoj Gori, uoči litija i pjeva se neprekidno na svakom većem srpskom skupu. U čemu je štos? Ni Prizren ni Rumija nijesu u Srbiji! Ni Prizren ni Rumija nijesu srpski danas. Ako se na mapi lenjirom povuče prava linija između Prizrena i Rumije ona prelazi preko śeverne Albanije, tačno preko Skadra! Dakle, ova pjesma jasno implicira na 'srpski prostor' te poziva pastvu da zavijori srpske barjake na teritorijama triju ipak nezavisnih država Kosova, Albanije i Crne Gore! Ljude koji su te stihove prihvatili kao himnu teško biste odvratili od rata ako vam je to plan."

Ne zaboravite da je izvođenje "Veseli se srpski rode" od strane srpskih popova na Cetinju prošle godine umalo izazvalo veliki incident, ne zaboravite da se ta pjesma pjevala kad je razjarena rulja huljigana na Kosovu pretukla vojnike KFOR-a. Juče je ipak imala najmonstruoznije emitovanje. U srcu Srebrenice. U srcu stratišta, genocida, u srcu tame. To je isto kao da ste u Aušvicu nagarili "Horst-Wessel-Lied". "Veseli se srpski rode" je pjesma zla i pjesma mržnje. Podmukli uradak još podmuklijeg popa i podmukle crkve u čijem se dvorištu juče izvodila u Srebrenici. Poziv "srpskome rodu da se veseli" tamo đe je ispisana najmonstruoznija stranica srpske istorije prevršilo je svaku mjeru. Zato treba pokrenuti proceduru da se ova pjesma javno zabrani.

Jer pjesma je fašistička. I uznemirujuća.