Kako smo četrnaesti februar proslavili trinaestog jula... Može li to?

Za Antenu M piše: Radmila Tomović

Za moj pojam, sinoć je trebalo da slavimo naš najveći praznik Dan državnosti, 13. Jul. I po julijanskom i po gregorijanskom kalendaru. Šta su pobrčkali ovi iz predsjednikovog kabineta, ja ne znam, ali mi smo, sva je prilika, sinoć slavili Dan zaljubljenih, 14. Februar.  

Da sam, ne daj bože, sinoć izdahnula u 19 i 59 h, ne bih viđela čudo neviđeno! Izmišljaj nikad viđen u Crnu Goru... od kako je svijeta i vijeka.

Mada, i mi robujemo navikama. Možda treba da se oslobodimo i otvorimo um za neka nova iskustva. I, evo, oslobodili smo se, praktično silom, ali kad već jesmo ajde da da se prepustimo... I da probamo da razumijemo...

Kako sam ja skontala inicijalnu ideju predsjednikovog kabineta ili predsjednika lično, obilježavanje 13. Jula trebalo je zapravo da bude omaž ženi... Čojek- ženi, ženi-ženi, ženi bez čojeka, ženi sa čojekom, raspuštenici, udavači... šta god.

Kako tradicija nalaže, a bogami i protokol, o svemu tome trebalo je da nam protolkuje predsjednik. On je domaćin i prvi čojek Crne Gore, je li tako? A, tako smo i navikli.

Ali, ne... Eh, pusta kratka i plitka ženska pamet. Nijesam ukapirala.

Vidim neki ples... i poljupce. Plešu predsjednik i najprva dama! Ispred gardista koji, po pravilu službe, ne mrdaju.

Aha... Dan državnosti upriličen je, zapravo, kao omaž JEDNOJ ženi. Najprvoj dami!

I još nešto uspjeh da shvatim - mi smo sinoć na Cetinju slavili ljubav  kao paradigmu, a ne borbu za slobodu i državu! Koga briga za tradicionalno čitanje simbolike 13. Jula. Tada, svakako, nije bilo ljubavi. Samo krv, znoj i suze. I ideali prevaziđeni već godina tri. Antifašizam, bratstvo i jedinstvo kao  drugo ime za građansko društvo i multikulturalni sklad. Dosadno!

E, sad se ja pitam... Razumijem da je predsjednik fasciniran svojom suprugom... Zaljubljen. Ona očigledno mlada, lijepa i vjerovatno pametna, ne poznajem je. Ali, treba li sad da i mi svi, koliko nas ima, budemo zaljubljeni u najprvu?

To smo, valjda, odgonetnuli...

Ali... Ne razumijem. Zašto predsjednikova žena drži govor na proslavi Dana državnosti? Jakove, da nijesmo malo pretjerali!? Uostalom, ni u pripremi govora najprve dame nijeste baš bili koncentrisani. Nijeste Vi, dragi predsjedniče, kako reče najprva, na tom mjestu zahvaljujući obrazovanju i trudu... Koliko mi se čini, prije će bit da ste tu đe ste zahvaljujući tome što je Milojko petljao sa državljanstvom... pa Vas zapalo, a Vi zgrabili. U socijalizmu naše mladosti to se zvalo oportunizam. Tako daaa... da se malo uozbiljimo...

Budite Vi zaljubljeni, to je lijepo i pohvalno. I neka vas bračna sloga prati još godina sto. Ali, mandat ste za narednih pet dobili samo Vi, ekselencijo Jakove. Pa bi dobro bilo da na vakat razlučite, da uz Vas nijesmo birali za nas i Vašu suprugu. Nego ste Vi nju izabrali samo za sebe. Pa neka tako i ostane: Vi ste neka vrsta kolektivne svojine, plod neponovljivog (u Boga i u ljude se nadati) političkog trenutka, a Vaša supruga treba da ostane dio porodične intime.   

Jer nama je i Vas već preko glave, a ni stotinu dana nije prošlo... tek.