Divno li nam ova sablja sriče...

Za Antenu M piše: Radmila Tomović

"Eh, zlatno li je kopat, naročito upravljat kopanjem", sigurna sam, baš to je promišljao prvi rudar Crne Gore dok je onih pola sata juče grijao najvažniju stolicu u našem najvišem domu. Grijanje je doduše odradio dobro, ali je u nastupu bilo nekih odstupanja...

Elem, juče je konstituisan novi saziv Skupštine, pa kako red nalaže, dok se ne izabere predsjednik Aleksa ili sličan, prvi čovjek biće najstariji poslanik... Pa kažu - godine su samo broj. Aha, kako ne.

Uvidom u stanje, taster se zaustavio na Milana Lekića. Politički veteran. Poslanik iz prošloga milenijuma. Stanje svijesti nepromijenjeno. Direktor. Odlikovani vjernik. Sve ekselent! Do jedne ure, preciznije - do čitanja.

Da dočaramo situaciju nabacićemo mrvu epskog štimunga. Dramatike radi, a i primjereno problematici.

Evo ovako:

"Spopala nas juče neka jeza,
Milanu se jezik možda sveza'
Sriče Milan, za srce ujeda,
Teškom mukom može da se gleda.
U 'ad mu se tekstić pretvorio,
gledateljstvo želudac bolio...
Napala ga silna neka slova,
nepoznata, sva su kao nova...
Zajednička popala nas muka,
Sve od glave pa do pola kuka.
Može biti latinica bila
Ili slična nečastiva sila..."

Eto, to je taj poželjni, opšteprihvaćeni, guslarski jezik... tradicionalne Crne Gore... negdje. Pa, je li tako!? (Moglo bi i dalje, ali mnim da je ovo dovoljno da mi se prepozna talenat... i da se zna da poštujem tradiciju... negdje.) Guslaru Šćepu ("Leleču Turci, kukaju bule"), počasnom gostu na prijemu predsjednika Milatovića, negdje, u Beogradu gratis ustupam pravo da uglazbi ovo moje epsko djelce.

Znači, zaključujemo - čitanje nije bilo ekselent. I mora da se... Šta? Mora da se vježba. Tako je!

E, sad... Kao odlikovani vjernik, gospodin Lekić je vjerovatno mnogo čitao... vjersku literaturu. Ali, efekat? Izostao. Nije dobro... Moraju malo da se prošire vidici.

Eto, to smo riješili.

Dalje... Kao svaki moderan rukovodilac, spreman da se uhvati u koštac sa savremenom tehnologijom, gospodin Lekić je zablistao u jednom zahtjevnom i nadasve kompleksnom dijelu sjednice - davanje uputstava poslanicima kako da rukuju đaoljom silom-tasterom. Čitaj - kako da pritisnem dugme! Naizgled jednostavno, ali... kako ne...

Komplikovanu proceduru - kako stisnuti dugme - privremeno prvi čovjek parlamenta vrlo je precizno i nadasve razumljivo objasnio. "Glasaćemo elektronski. Taster plus je taster... Minus protiv taster i X je uzdržan."

Evo, proceduru - kako da stisnem dugme - pokazaćemo i grafički.

Malo da se navježba i to je to. Baš lako, je l' da? Uostalom, sjetite se kako je to Joko svojevremeno objasnio da ceo svet razume: ako ja sad malim prstom stisnem ovo dugme, ode Zdravkova vlada u vazduh!

Tako se to radi.

I šta Vlada? Ode država u vazduh, koje god dugme Milanče da pritisne... kad se dogovore oko Alekse ili nekog sličnog.

P.S.

Bogami sam znala. Kad je naški problem postao izazov na jeziku EU, sve mi je bilo jasno. Pa, je li tako!?