Bursać: Godišnjica ‘Oluje’ će biti sramno obilježena nad kostima ubijenih Prijedorčana

Piše: Dragan Bursać

Srpski Dan sjećanja na Oluju biće održan nad kostima ubijenih Bošnjaka i Hrvata Prijedora i prijedorske regije upravo zato što ova regija i jeste ogromno stratiše nesrba. Ovo je u konačnici potpuna inat-sprdnja s preko 3000 ubijenih od kojih su 102 djeteta. Ovo je kontinuitet negiranja zločina i genocida.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je ovih dana da su patrijarh Porfirije i on prihvatili prijedlog predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika da Dan sjećanja na žrtve hrvatske vojno-policijske akcije Oluja bude obilježen u Prijedoru, 4. avgusta.

Tako je tročlano političko i duhovno rukovodstvo većine Srba odlučilo da na jednoj od najvećih rana Bosne i Hercegovine, onoj prijedorskoj, obilježi dan sjećanja na finale velike želje srpskih nacionalista da u oružanoj pobuni pripoje sebi jedan dio hrvatske teritorije. Treba li napomenuti da su velikosrpske snage izgubile i taj rat i podvijenog repa kapitulirale i raspustile paradržavu SAO Krajinu.

No, vratimo se na Prijedor.

U Prijedoru je mučki ubijeno preko 3000 nesrba, pretežno Bošnjaka i Hrvata, upravo zarad ideje koja je stvorila i SAO Krajinu i entitet Republiku Srpsku. Zarad te sumanute ideje, ljudi su nosili bijele trake prije odstrela i odvođenja u logore Keraterm, Omarska, Trnopolje i Manjača. Zarad te velikosrpske ideje, koja je okončana Olujom svijet je ugledala Tomašica, najveća masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope. Zarad te ideje, te pročetničke mračnjačke ideje o “svim Srbima u jednoj državi“, u konačnici, ubijeno je 102 prijedorska djeteta, a Prijedor i Kozarac su bile polazne tačke za genocid i genocidne radnje u kojima je Srebrenica bila kulminacija i završni logističko-ideološki čin genocida.

Zašto Prijedor?

Pa zašto onda Prijedor, pita se ljudski razum, pita se svaki čovjek, pita se svaka kost ljudska iz grobnica pronađenih i nepronađenih u Potkozarju?

I ako nemaju ljudskosti Dodik i Vučić, da li je moguće da čovječnosti nema ni prvi čovjek Crkve Srbije patrijarh Porfirije, koji je aminovao ovo sramno okupljanje ponad ubijenih Prijedorčana?

A sve se radi iz inata, zarad soli na ranama porodica ubijenih, zarad obilježavanja teritorije proklete i četničkog junačenja nad svježim humkama i nišanima.

“Dogovoreni su važni zajednički sastanci u bliskoj budućnosti na teritoriji Republike Srpske, a patrijarh Porfirije i ja prihvatili smo predlog predsednika Dodika da obeležavanje Dana sećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji ‘Оluja’, bude održano u Prijedoru 4. avgusta”, naveo je sladostrasno Aleksandra Vučić, niti ne trepnuvši nad pustim faktom da će upravo ovim činom slaviti velikosrpsku ideju koja je ubijala Prijedorčane od 1992. do 1995.

Ili budimo do kraja iskreni, zapomaganje nad Olujom sve sa zapaljivim govorancijama, biće održano nad kostima ubijenih Bošnjaka i Hrvata Prijedora i prijedorske regije upravo zato što ova regije i jeste ogromno nesrpsko stratiše. Ovo je u konačnici potpuna sprdnja s mrtvim ljudima i njihovim porodicama i ovo je kontinuitet i negiranja zločina i genocida u konačnici.

Da u Prijedoru nije ubijeno preko 3000 ljudi, da nema Tomašice, da nije bilo logora smrti, da nije bilo najvećeg bošnjačkog stratišta nakon Srebrenice, ne bi Dodik, Porfirije i Vučić obilježavali sjećanje na “Oluju“ baš tu. I to je jedina istina! najbanalnija inat komemoracija kao dio velikosrpskog projekta, koja služi da se ljudi još više zamrze.

Hoće li se sjetiti 102 ubijena prijedorska djeteta?

I hajmo ljudski, hoće li Vučić, Porfirije i Dodik položiti cvijet, makar jedan cvijet na spomenik za 102 ubijena prijedorska djeteta? Neće, jer spomenika nema, ne postoji! A za nepostojanje može “zahvaliti“ gradskim i entitetskim ocima, koji tri decenije prelaze preko pustog fakta da je u ime srpstva ubijano nečije potomstvo  jer se drugačije zvalo.

Hoće li političko-vjerska kamarila srpskog sveta otići pa položiti cvijeće ispred logora prijedorskih? Možebitno, ali će to cvijeće biti ostavljeno na spomeniku srpskim vojnicima i policajcima koji su držali nesrbe kao roblje i kao zvijeri u kavezima i na ograđenoj teritoriji, mučeći ih glađu, žeđu, e da bi na koncu ti nesrbi bili najsurovije ubijeni i kosti im razvučene-od Korićanskih stijena do Tomašice. Dakle srpski vojnici imaju spomenik, ali ubijena djeca ga nemaju.

Godišnjica zločina u Keratermu očekivano bez vlasti RS-a
A evo kako i znam da se neće odazvati oci entiteta Republika Srpska i gosti iz Srbije na poziv ljudskosti:

Niko od vlasti iz RS nije došao da obilježi godišnjicu zločina u Keratermu. Da vas posjetim, u ovom logoru je od kraja maja do početka avgusta 1992. godine bilo zarobljeno više od tri hiljade ljudi. A samo u toku jedne noći sa 23. na 24. juli 1992. godine strijeljano je njih 200. Ukupno je u logoru Keraterm ubijen 371 logoraš.

I niko od srpskih predstavnika nije bio na obilježavanju strašne godišnjice prije neki dan. Niko da se udostoji da dođe i klekne. Ma nije morao ni klečati, dovoljan je bio cvijet. Ili niti cvijet, samo prisustvo je nešto. Ovako muk, šutnja i planovi za budućnost.

Planovi za obilježavanje Dana sjećanja na Oluju baš u Prijedoru.

I da budemo do kraja ljudi, neka svako obilježi dan sjećanja na stradale civile, ali…moglo jr to raditi bilo koje civilno udruženje, a ne svesrpsko rukovodstvo.

I nije li oluja reakcija države Hrvatske na velikosrpsku politiku “krvi i tla“, koja je htjela da odcijepi dio njene teritorije? Nije li “Oluja“ vojno-redarstvena akcija bila eho, tek slabašni odjek onoga što je uradila velikosrpska politika upravo u Prijedoru i Kozarcu?

I ne mijenja li onda današnje rukovodstvo srpskog sveta uzrok za posljedicu? Nije li Oluja posljedica, a  etničko čišćenje, zločin i genocid uzrok u konačnici?

I zašto se onda ljudi od vjere, da mislim na patrijarha Porfirija, ne okrenu i ne izgovore makar jedno povijesno izvinjenje bošnjačkom i hrvatskom narodu, umjesto da obilježavaju nešto na kostima tih naroda?

Onako sasvim ljudski, ne možete obilježavati dan sjećanja na žrtve Oluje u jednom od najstrašnijih mjesta bošnjačkog i hrvatskog stradanja, ako niste obilježili stradanje Bošnjaka i Hrvata! Ne možete, to jednostavno ne ide i svako obilježavanje je onda čista provokacija, zapljuvavanje teritorije i što je najstrašnije, prijetnja onim preživjelim i istraumatiziranim povratnicima koji žive svoj getoizirani život.

A s ovakvim rukovodstvom države Srbije, Crkve Srbije i entiteta Republika Srpska nema budućnosti, jer oni ne žele budućnost.