Crna Gora: Dugo putovanje u noć

Piše: Miodrag Vlahović

Postizborni politički haos u Crnoj Gori se nastavlja.
Pobjednički Pokret “Evropa sad!" – koji kontroliše 24 od 81 mjesta u Skupštini – najavio je početak pregovora sa prorusko/prosrpskom koalicijom „Za budućnost Crne Gore”. To su stranke bivšeg “Demokratskog fronta”. Njihovi lideri su i dalje suočeni sa drugim suđenjem koje ih čeka za njihovo navodno učešće u neuspjelom državnom udaru 2016., uz podršku Rusije.

To nije iznenađenje. Čelnici Evrope sad! (PES) su više puta izjavili da nikakvi pregovori sa bivšom vladajućom Demokratskom partijom socijalista (DPS) neće biti mogući. To obećanje je bilo važan element njihove izborne kampanje. To je prva kontradikcija aktuelne crnogorske političke konstelacije: DPS, koji je jasno proevropski orijentisan i opredijeljen za evropske integracije, ne može biti partner PES, čiji je javni politički program fokusiran na članstvo u EU.

Tri posljedice

Opcija da se proruske stranke pozovu u novu vladu izazvala je tri neposredne negativne posljedice.

Prvi problem zapravo već postoji. U dvije vlade od pada sa vlasti DPS-a nije bilo etničkih Crnogoraca, što su SAD i EU uglavnom ignorisale. Prevladava srpski nacionalistički narativ.

Drugi se odnosi na stranke albanske, hrvatske i bošnjačke manjine, koje imaju deset mjesta u Skupštini. Još nije jasno da li će dati podršku vladi koja negira genocid u Srebrenici, koja poništava crnogorski identitet i podržava rusku agresiju u Ukrajini. Ali, malo je vjerovatno da bi oni učestvovali u vladi koja (ponovno) potvrđuje političku platformu koju Srpska pravoslavna crkva, koju podržava režim Aleksandra Vučića, nameće od 2020.

Treća posljedica odnosi se na diplomatske predstavnike međunarodne zajednice, prije svega zemalja KVINTE (SAD, UK, Francuska, Njemačka i Italija) u Crnoj Gori. Oni i dalje oklijevaju da izraze javno protivljenje učešću proruskih partija u narednoj crnogorskoj vladi. Ambasadori ostaju privrženi formuli „stabilna vlada sa jasnom EU orijentacijom“. Njihova inercija daje ohrabrenje prosrpskim/proruskim nacionalistima.

Ozbiljna i prisutna opasnost

Izjave Kvinte ne uznemiravaju PES, jer se dobro uklapaju u njihove izjave o EU integracijama, a istovremeno daju prostor da se u vladu uključe oni koji su decenijama opstruirali evroatlantske integracije. Ipak, još uvijek nezvanični mandatar Milojko Spajić, predsjednik PES, nije u stanju da kaže koliko će poslanika, pa čak ni koliko će stranaka podržati njegovu vladu, a još manje koji će biti njen sastav.

Zbog rupa u crnogorskom Ustavu, ova pauza omogućava „tehničkom“ premijeru Abazoviću da ostane na funkciji. Njegov “odlazeći” mandat traje skoro godinu dana, uprkos nepostojanju odgovornosti za dubiozno djelovanje. Jedna od rijetkih tačaka međinarodnog konsenzusa (osim Srbije i Rusije) je da Abazović ode što prije.

Pogrešan smjer

Ali, to ne bi bilo dovoljno da se situacija smiri.
Nestabilnost i neizvjesnost nadvijaju se nad najmanjom zemljom na Zapadnom Balkanu. Bez jasnijeg i preciznijeg stava Kvinte, Crna Gora će se i dalje suočavati sa ogromnim problemima. Vjerovatno će se nastaviti sa negativnim i destruktivnim političkim dešavanjima, sa implikacijama na ekonomska i bezbjednosna pitanja.

Crna Gora nastavlja svoj dugi put u pogrešnom pravcu. Gdje i kada može doći do “tačke sa koje nema povratka” nije samo retoričko pitanje, već ozbiljna i jasna opasnost.