Demokratizacija po Jakovu i Dritanu je vladavina najgorih

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Dragoljub Mićunović je, u slavnim danima srpske opozicije, ustvrdio da je razlika između demokratije i demokratizacije ekvivalentna razlici između kanala i kanalizacije. Mlađahni predsjednik Crne Gore se toga sigurno ne može sjećati pa je juče ponosno ustvrdio da je nova vlast "više učinila za tri godine za proces demokratizacije nego prethodna za trideset".

Milatović je naime svjestan da, kada govoriš s pozicije autoriteta, i najveća laž ti može proći samo ako si dovoljno samouvjeren. Sve je u stavu, u drskosti. Fake it, until you make it! S obzirom na ideološki background iz koga aktuelni predsjednik dolazi ja se samo čudim zašto se zaustavio na prethodnih trideset godina. Komotno je mogao reći i osamdeset. Tako je, cijenjeni čitaoče, Dritan Abazović i družina su za tri godine uradili više nego Tito i Milo Đukanović zajedno. U to ne vjeruje samo par lajavih pojedinaca i krajnje sumnjivih tipova u koje i sam spadam. Mea culpa. Navikao sam da razmišljam i ne mogu se odučiti od te, za praktični život i uspjeh u njemu, nesumnjivo štetne navike. Razmišljanje je moj tajni porok, moj "guilty pleasure".

Da se razumijemo, u prirodi je svake vlasti da hvali sama sebe. Ko je još, molim vas, dobio izbore tako što je govorio: "Nisam siguran da sam dovoljno kompetentan za državničku funkciju. Prevelika je to odgovornost. Ne mogu ja ovo. Sigurno ima i boljih od mene" ? Sa skromnošću se u ovom darvinovskom svijetu predatora ne može daleko dogurati. I tako, baš kao na početku čuvenog Krležinog romana, glupost u liku vlasti grmi s katedri i predikaonica, diveći se sebi. I može joj se jer ovo malo kritičke misli očito nema moć da značajnije utiče na mase.

Kad se nešto sjetim prvih par saziva Skupštine Crne Gore i velikih oratora kakvi su bili Novak Kilibarda, Slavko Perović, Radoslav Rotković, i uporedim sa Skupštinom danas - koja je bila demokratskija, šta biste vi rekli? Po standardima grčke agore i rimskog foruma - ona prva, izvjesno. Ali sve to nije važno, tako sudi naš oksfordski đak. Šta su intelektualna briljantnost i blistava retorika spram "demokratizacije"? Baš ništa, flatus vocis, titraj zraka, nešto eterično i neuhvatljivo. Bitno je ono što je mjerljivo, kvantitativno, mada, ruku na srce, ni tu nema nekih rezultata.
Živimo u gadno vrijeme, poštovani čitaoče. Nisam daleko od pomisli da će se uskoro ostvariti Hakslijeva distopija o svijetu gdje se ljudi ne rađaju nego uzgajaju. I da vam kažem nešto: ovakva do imbecilnosti birokratizivana EU zaslužuje ovakvu crnogorsku vlast, iako nisam siguran ko je zapravo trenutno čini - premijer čiji se tehnički mandat odužio kao gladna godina ili Spajićeva potencijalna vlada koja za sad postoji samo na astralnom planu.

Neću nabrajati sve grandiozne uspjehe nove vlasti - čitaj: sistematsko razaranje države u svim segmentima. Nema ni potrebe. Sve je to već mnogo puta rečeno. Uostalom, osvrnite se malo oko sebe pa pogledajte kakvi likovi postaju direktori škola, biblioteka, muzeja...
Demokratizacija je, kako ja to vidim, u aktuelnoj crnogorskoj političkoj praksi, vladavina najgorih, odsustvo bilo kakvih moralnih kočnica u djelovanju, govoru i promišljanju. Te zasluge Milatoviću i, naročito, Abazoviću, ama baš niko ne može osporiti - šta god instrument tabla pokazivala.