Piše: Adrijan Vuksanović
Ovih dana traje intenzivna medijska i paramedijska kampanja protiv mene, a zbog čestitke koju sam uputio za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Do sada sam uvijek čestitao sve državne blagdane Crne Gore i Republike Hrvatske. Radit ću to i ubuduće, bez obzira na uvrede i prijetnje koje primam.
Rat u Hrvatskoj nije počeo Olujom, već je završio Olujom. Oluja nije uzrok, već posljedica. Svaki rat ima nevine žrtve i u tome je jedna od njegovih tragičnosti, a najveći krivac je onaj koji ga je započeo. Politika Slobodana Miloševića koja živi svoje proljeće u Crnoj Gori, donijela je ogroman broj žrtava od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova. Najviše je unazadila samu Srbiju i njen narod. Nije Hrvatska vojska bombardirala Kruševac, Čačak ili Beograd, nije prešla srpsku granicu, već obratno. Građani Republike Srbije su cvijećem ispraćali tenkove tzv. JNA u osvajačke pohode na međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku. Nakon četiri godine protjerivanja, ubijanja i maltretiranja nesrpskog stanovništva na prostoru tzv. Krajine i nakon što je srpsko rukovodstvo odbilo sve mirovne ponude (uključujući i nakaradni plan Z - 4) Hrvatska je imala prirodno, legitimno i legalno pravo da oslobodi svoj teritorij i donese slobodu svojim građanima. Za svako poštovanje je 10000 Srba koje je branilo svoju domovinu Hrvatsku od agresora iz Beograda. Uspjeh Vojno redarstvene akcije Oluja spriječio je da se u zaštićenoj zoni Bihać ne desi još jedna Srebrenica i još jedan genocid.
Ovih dana kad Hrvatska slavi oslobođenje od velikosrpske agresije vidimo dvoličan odnos pojedinih političara iz Crne Gore prema RH. Rado u službenim susretima izražavaju zahvalnost Hrvatskoj zbog njenog više nego partnerskog ponašanja i izuzetne pomoći u integracionom procesu prema Europskoj uniji, ističu kako žele graditi najbolje susjedske odnose, a osporavaju joj pravo na obranu svojeg naroda i teritorijalnog integriteta, nazivajući oslobođenje zločinom. Tako se ne daje doprinos jačanju međudržavnih relacija, već se demonstrira licemjerje i neiskrenost.
Svima onima koji govore da mi nije mjesto u vladi zbog stavova koje iznosim, ističem da nisam spreman žrtvovati vrijednosti hrvatskog naroda zbog ministarskog mjesta. Oni koji osporavaju pravo Hrvatima na slobodu i vlastitu državu nisu moje društvo. Ne ulazi se u vlast s onima koji na dan kada srebreničke majke sahranjuju svoju djecu organiziraju koncert u istoj Srebrenici. Mirne savjesti odričem se takve vlasti i ne treba mi.
Hrvatski narod dobro razumije Crnu Goru, jer se ona danas suočava s onom politikom s kojom se Hrvatska suočavala devedesetih godina. HGI ostaje vjerna svom nacionalnom biću i svojoj Crnoj Gori. To su kategorije oko kojih se ne pregovara.
(Autor je predsjednik HGI i poslanik u Skupštini Crne Gore)
Radule
@Muhamed to sam i ja primjetio,peti korpusa je bio jak.ko zemlja nisu Mladicevci imali bilo.kakvu sansu da zauzmu Bihac.Nije u redu da Hrvatska minimizira Armiju BiH na ovakav nacin.Ipak.je to bila vojska koju je zapad zaustavio pred vratima Banjaluke inace bi do Mitrovice stigli
Licina
@Dunja pokušaj da ih shvatiš i razumiješ.. Srbija živi odavno zahvaljujuči krizama koje stvaraju. Dobre pare kaplju njima sa te strane. Na male, nejake i slabe samo jer od jačih se podalje drže.
Muhamed
Ima jedna greska. Naime, prije je bila srpska ofanziva na Bihac, nego Oluja. Bihac je bio kljucni za veliku Srbju. Bez Bihaca Knin i Lika ostaju vjecito odsjeceni od Srbije. Bihac je bio srpski Staljingrad. Krajnski Srbi su uzalud izginuli na Bihacu, demoralisali se i digli ruke od Velike Srbije.