Vlahović: Mi

Piše: Miodrag Vlahović

Htjeli smo da stavimo naslov: “Nacionalistički dupli pasovi” Poslanik; “Javnim raspravama ne ugrožavati bezbjednost pojedinaca”
Ombusman; Neregistrovani-portal-laži-i-mržnje-sa-kubanskim-direktorom-dok-profesori-&-studenti-&-tužilaštvo-junački-ćute Rektor i “PAR posljednjih dana” slučajni Predsjednik = mi. Ali, to je predugo. I mnogo je tu ružnih i tužnih fenomena naše zbilje, da bi ih tako zgrudvane prezentovali javnosti.

(Umjesto toga, Iskoristićemo, poslije mnogo godina, opet, naslov čuvene anti-utopije - preteče nekih poznatijih djela te vrste - velikog ruskog pisca Jevgenija Zamjatina: Mi.)

Pa da razložimo pomenute na sastavne činioce, jer oni, uglavnom - i uz neke druge detalje o kojima sada nemamo vremena - odražavaju i oslikavaju ono što se danas dešava u Crnoj nam Gori.

Prvi je mladi poslanik iz Pokreta Evropa sad - ime mu nećemo spominjati, da ne bi dodao još jedan teg iluziji o sopstvenoj važnosti - koji nam je ovdje interesantan jer je (a) mlad; (b) promovisan kao nova generacija građanskih političara u našoj zemlji, (c) zato što se vrlo ističe u jurišu na Gradsku RTV, kojoj podmeće govor mržnje, agresivnost, nacionalističku isključivost i političku ostrašćenost.

I kako taj mladi gospodin, sa slavnim karakteristikama a, b i c, reaguje na otvorene javne izlive nacional-šovinizma, glorifikacije četništva i veliku zbirku nacional-šovinističkih objava lokalnog funkcionera iz koalicije kojoj i sam pripada?

Ne reaguje. Iako ga pozivaju i prozivaju da to učini. Umjesto suvislog odgovora i jasne poruke - naš neimenovani junak razvlači nekakve besmislene prazne fraze: te on i njegovi se “bave narativima”, te oni podstiču “građanske teme”, te taj mladočetnik o kojem se radi “igra duple nacionalističke pasove” sa DPS?!

Ni riječi osude, jasnog distanciranja. Ništa, prazno, nula.

Drugi je naš Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Skupština ga izabrala! Ombudsman-rijetko-se-glaska-Bjeković.

Njegova je objava povodom učestalih izliva ksenofobije i mržnje, agresivne nacional-šovinističke i upravo fašističke retorike, brutalnih prijetnji slobodnim medijima i odgovornim profesionalnim novinarima antiteza onoga što jedan zaštitnik ljudskih prava i sloboda treba da čini i govori.

Ombudsman Bjeković problem nalazi u bezličnoj i bezimenoj pojavi javnih rasprava?!

Javne rasprave su krive ta sve! Tako su i ovce site i (noćni) vukovi su na broju - da inoviramo tu staru izreku. Nikome ni po dlaci!

Zna dobro inertni i za svoj račun oprezni Ombudsman da se tako neće nikome zamjeriti. Zašto bi ugrožavao svoju ugodnu poziciju, uostalom? Što baš on da se ističe, kad mnozina ionako ćuti i trpi?

Zna Ombudsman da nije zgodno pomenuti višegodišnje (i višedecenijske!) uzročnike i promotere tog talasa mržnje i agresije. Ne isplati se pominjati Crkvu Srbije, niti političare i partije koje su pod njenim direktnim uticajem. Ne isplati mu se, tako usamljenom, ulaziti u raspravu sa medijima-agenturama zvanične Srbije i zvanične Rusije. Pušti vraga!

Zato naš Ombudsman problem nalazi u javnim raspravama, u izjednačavanju nacionalista i fašistoidnih/fašističkih djelovanja i narativa sa ljudima, medijima i organizacijama koje se suprotstavljaju tom socijalnom, kulturnom i političkom zlu. Ombudsmanov svijet je lijep: tamo nema agresivnog veliko-srpskog nacional-šovinizma, agresije i žigosanja manje brojnih naroda, drugih vjera i kultura, slobodnog mišljenja, temeljenih ljudskih prava i sloboda.

U tom svijetu Ombudsman se neće zamjeriti aktuelnoj vlasti. Poziv na RTCG i intervju za Vijesti su zagarantovani.

Treći je Subjekat prava slika našeg kolektivnog licemjerja.

Fin i uglađeni gospodin, ne diže glas i ne nameće stavove, dobar sa svima, prijaznih manira. Hvale ga kolege profesori, bez izuzetka. Kome bi smetalo što se taj isti čovjek, na funkciji rektora Univerziteta organizuje neregistrovano portal koji iz dana u dan, mjesecima i godinama, širi i propagira najretrogradnije, najopasnije i najpodmuklije ideje i koncepte - od targetiranja svih koji ne odgovaraju velikosrpskim i ruskim interesima u Crnoj Gori? Kome može da smeta što In4s, čiji fejsbuk profil uređuje naš divni Rektor, širi mržnju prema manje brojnim narodima, ismijava i izlaže ruglu njihovu kulturu i jezik? Zaista, zašto bi bilo problematično što ta medijska platforma svako malo poziva na eksterninaciju - zatiranje, ako vam preciznije zvuči - svega što je crnogorsko u Crnoj Gori, pa i Crne Gore same?

Koga je za to briga, godinana? Nikoga - bar ne od onih koji su pozvani da paze na te stvari i da regulišu medijski prostor u našoj zemlji. Niko ništa.

Za to vrijeme Rektor i njegov medij prave štetu i truju već zatrovane mržnjom i nacionalističkim bijesom. Ćuti i radi čovjek na poziciji rektora! Nema niti jednog profesora, asistenta ili studenta da pita kako to može i da li je taj gospodin dostojan funkcije koju ima, kada je spreman da organizuje, objavljuje i promoviše najdestruktivnije maligne ideje - koje udaraju na sami rezon postojanja naše zemlje i našeg zajedničkog života u njoj.

Ukrajinizacija ili smrt, pišu njegovi saborci popovi. Tužilaštvo i dalje “izviđa”! Rektor je to, jado moj!

Na kraju ovog neprijatnog nabrajanja je naš slučajni Predsjednik. Njegova Ekselencija, koja pokazuje Dvor novinarima i vodi jednomjesečne konsultacije niokočega, a tobože povodom nove vlade ...

I on se glasnuo, tvitom.

“U PAR posljednjih dana ...” pismeno je napisao. Po Njegovoj Ekselenciji gospodinu predsjedniku Milatovuću, dakle, te neprijatne pojave ksenofobije i mržnje, napada na pripadnike manje brojnih naroda i na slobodne medije, traju - dva dana! Prije toga niđe i nikad nije bilo!

Gorku šalu na stranu, i Slučajni Predsjednik, osim što treba da nauči da se kaže “nekoliko dana”, treba i da shvati da se njegove objave pažljivo čitaju. Moguće je da on oko sebe ima savjetnike - i stare i nove - koji će mu aplaudirati za sve napisano i promovisati (kao jedna od njih) kako on “po prvi put” radi nešto što se oduvijek radilo, ali Njegova Ekselencija bi trebalo da zna da njegove isprazne poruke koje, baš kao i Ombudsmanove (ista je to škola!), izmišljaju, između redova, ravnotežu između “dva ekstrema” - mogu da zavaraju sve manje i manje ljudi.

Smije li g. Milatović da izgovori “velikosrpski nacional-šovinizam’? Smije li da napiše nešto o nacionalističkom i štetnom i opasnom djelovanju pripadnika Crkve Srbije? Umije li da konkretno, jasno i nedvosmisleno adresira odakle dolaze udari na zajednički život ljudi raznih vjera i nacija u Crboj Gori? Smije li što da prigovori srpskim i ruskim medijima? Makar i preko savjetnika!

Ili g. Milatović misli kako je moderan i nov kada napiše da treba da “prevaziđemo podjele”? Tako nedefinisano, bezlično i prazno, kao da se Crnogorci svih vjera i nacija konfrontiraju oko vrste poreskog sistema, recimo, ili u vezi visine dažbina na duvan i alkoholna pića?

Pa da se nađemo na pola - Srebrenica je bio samo malo genocid, a možda i nije, Crnogorci samo malo postoje, a možda i ne postoje, a Albance, Hrvate i Bošnjake samo ponekad treba maltretirati? A i ta crnogoraka nezavisnoat i suverenost - da ne pretjerujemo! Voilà - sve riješeno, pomirismo se!

Njegova Ekselencija gospodin Predsjednik bi, vjerovatno, u svoju odbranu na sve ove nevesele stvari mogao da se pozove na to koliko mu je procenata crnogorskih građana dalo glas na izborima.

To mu ne možemo poreći. I to smo bili - mi.

I zato je maslov ovog teksta “Mi”. To smo sve mi, sviđalo nam se to ili ne.

Dok ćutimo i trpimo, niko drugi nam nije kriv i ni o kome drugome se tu ne radi - do o nama samima!

Mi, dakle, blago nama.