Piše: Oleksandr Levčenko
U borbi Moskve sa zapadnim zemljama, Kremlj je uvijek koristio bjeloruski faktor. S jedne strane, Putin je oduvek želio da Bjelorusiju pridruži Moskvi, ali s druge strane, pokazalo se da to nije bilo lako učiniti zbog bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka koji nimalo nije bio protiv upravljanja zajedničkom rusko-bjeloruskom državom.
Nakon što je Kremlj čvrsto odlučio da mu uskrati takvu priliku, zvanični Minsk uvijek nastoji da se predstavi kao najodaniji saveznik Moskve, pazeći pritom da ga ruski grabežljivac ne proguta brzo. Lukašenko i njegovo okruženje shvatili su da igrajući na zaoštravanje odnosa sa zapadnim zemljama sužavaju mogućnosti djelovanja bjeloruske opozicije, koja se tako nalazi u krugu neprijatelja.
Dakle, donekle, ovo je korak ka spasu postojeće političke elite i garancija još nekog vremena na vlasti. Shvativši slabost sopstvene vojne moći, Lukašenko se dogovorio s Moskvom da rasporedi taktičko nuklearno oružje na teritoriji svoje zemlje. Ovaj manevar je i u interesu Moskve da se suprotstavi kolektivnom Zapadu, ali je naštetio odnosima sa njenim veoma važnim i moćnim saveznikom Kinom.
Iako Kina nije protiv rusko-američke eskalacije, odnosno sukoba Rusije i NATO-a, proširenje geografije nuklearnog naoružanja u svijetu na račun Bjelorusije je u suprotnosti s važećim međunarodnim ugovorima o principu neproliferacije nuklearnog oružja, koju Peking aktivno podržava. No, Kremlj je uvjeren da ovaj nesporazum sa Kinom neće stati na put postojećoj bilateralnoj saradnji i partnerstvu. Stoga Moskva gura Bjelorusiju u rat ne samo sa Ukrajinom, već i sa zapadnim zemljama. Cilj destruktivnih akcija Moskve kroz Minsk je odvraćanje pažnje zemalja NATO-a od rata u Ukrajini.
Lukašenko je Belorusiju pretvorio u odskočnu dasku za moguće akcije oružanih snaga Ruske Federacije. Sam Lukašenko i njegov režim ne predstavljaju narod Bjelorusije. Bjeloruski diktator je uspio da se održi na vlasti uz podršku Putinovog režima, utopivši zemlju u represije. Istovremeno, plan Moskve je da skrene pažnju snagama Zapada i Ukrajine, destabilizuje Poljsku prije izbora i realno zaprijeti Litvaniji i Letoniji. Poljski ministar odbrane Mariusz Blaszczak rekao je da je granica te zemlje sa Bjelorusijom u opasnosti. On je dodao da Bjelorusija, uz podršku Rusije, podstiče ilegalne prelaze s ciljem destabilizacije Poljske.
Kao rezultat toga, Varšava je prebacila 10.000 svog vojnog osoblja sa teškom opremom na bjelorusku granicu. Četiri hiljade je bilo stacionirano uz granicu zajedno sa graničarima, a šest hiljada je stajalo u drugoj liniji kao rezervni sastav u slučaju pokušaja vojnih prelaska poljsko-bjeloruske granice od strane velikih grupa migranata iz Azije i Afrike koji su namjerno bili dovezene iz Moskve, ili oružane provokacije od strane Wagnerove ili bjeloruske vojske. Predsjednici Poljske i Litvanije održali su konsultacije o zajedničkom odgovoru u slučaju oružanih provokacija sa bjeloruske teritorije.
Nakon neuspješnog pokušaja pobune u Ruskoj Federaciji, dio plaćenika PVK-a "Wagner" je po dogovoru sa bjeloruskim diktatorom završio u Bjelorusiji. "Wagner" može biti uključen u izazivanje migracione krize na granicama država članica NATO-a, posebno u Poljskoj, Letoniji i Litvaniji. Ministarstvo unutrašnjih poslova Bjelorusije izdaje bjeloruske pasoše "Wagnerovim" plaćenicima kako bi mogli legalno da prolaze kroz granične prelaze. Za Rusiju je veoma važno da što pre pošalje ljudske resurse i oružje na granicu sa Poljskom, Litvanijom i Letonijom, kako bi NATO mogao da usmeri značajan broj trupa na istočnu granicu, a samim tim i manje mogao da pruži pomoć u podršci Ukrajine.
Pojava "wagnerovaca" u Bjelorusiji nije rezultat Prigožinove "pobune" ili Lukašenkove odluke ili hira. Ovo je komponenta strateškog i taktičkog plana Kremlja. Stoga države NATO-a ne treba da potcjenjuju prijetnju od ruskih plaćenika, već da potpuno izoluju i zatvore svoje granice sa Bjelorusijom i Rusijom, koje ne prestaju sa kontinuiranim provokacijama protiv zemalja Alijanse. Rusi očigledno imaju za cilj da izazovu političku krizu u susjednim zemljama NATO-a, destabilizirajući i zastrašujući javnost kako bi zaustavili podršku Ukrajini.
U uslovima takozvane međuklanovske konfrontacije vojno-političkih poslovnih grupa Rusije, Putinov režim pokušava da Jevgeniju Prigožinu oduzme sfere uticaja i smanji nivo prijetnji mogućih vojnih pobuna u budućnosti. U tom cilju je završen proces povlačenja teškog naoružanja iz redova PVK, u toku je rad na njihovom prisiljavanju na službu u redovnim jedinicama Ministarstva odbrane i Nacionalne garde. Najborbenije, ali Putinu nelojalne plaćeničke jedinice povučene su iz borbenog sastava Ujedinjene grupe snaga Oružanih snaga Rusije i prebačene na teritoriju Bjelorusije.
Plaćenici PVK već su uključeni u izvođenje aktivnosti borbene obuke sa pripadnicima Oružanih snaga Bjelorusije. Trenutno na teritoriji Bjelorusije ima do 6,5 hiljada plaćenika. Vjerovatno će militanti PVK uz pomoć Komiteta državne bezbjednosti Bjelorusije i FSB-a Ruske Federacije tražiti slabo kontrolirana područja granice, onemogućavati rad tehničkih sredstava nadzora. Ako se ovaj scenario implementira, neprijatelj može usmjeriti svoje aktivnosti na komplikaciju isporuke vojne i tehničke pomoći Ukrajini iz partnerskih zemalja. Onda odgovor zemalja NATO-a na jačanje ruskih provokacija trebalo bi da bude isporuka dalekometnog naoružanja i savremenih borbenih aviona Ukrajini.
Uostalom, Rusija razume samo „jezik moći“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR