Afrički pingvini i evropski Crnogorci - vrste u nestajanju

Za Antenu M piše: Mirjana Kostić

Nema dobre duše na planeti koju nije rastužila vijest da pingvinima prijeti nestajanje. Titovi pioniri u nekadašnjoj Jugoslaviji rijetko su imali čast da u malobrojnim zoološkim vrtovima golim okom vide pticu koja ne može da leti, ali su zavoljeli  ovu pomalo trapavu elegantnu vrstu u crno-bijelom fraku ponajviše zahvaljujući dokumentarnoj seriji „Opstanak“.

Uznemirujuća najava nestanka jedne drevne životinjske porodice, podsjetila  je mnoge na surovu činjenicu da su kroz ljudsku istoriju kolektivno nestajali ili sistematski istrebljivani i brojni drevni i savremeni narodi. Mnogi su nestali bez obilježja i traga, neki ostavili samo zgarišta i pepeo, a neki monumentalna civilizacijska svjedočanstva kojima se i danas divi svijet.

S druge  strane, ima čak i malobrojnih starih naroda na planeti  koji su  preživeli vjekove, pogrome, pohode i  pohare malih i velikih svjetskih sila, ostajali bez iđe ičega, ponekad čak i bez države, ali su – opstali. Toj skupini naroda pripadaju i Crnogorci i njihovi preci. Nikad nijesu imali dovoljno hljeba i džebane, ali jesu skoposti, hrabrosti i mudrosti za hiljadugodišnje trajanje na balkanskoj vjetrometini.

Danas, na početku trećeg milenijuma, sve je  drugačije. Stanovnici Crne Gore prednjače u svijetu po broju mobilnih telefona, u Evropi po broju prestižnih ili kupljenih diploma, kontejneri su puni hljeba, fetiši su postali bijesna auta, švajcarski satovi, silikoni, potpisi kreatora na parčetu robe i drveni i zlatni krstovi. Iz ludog noćnog provoda ide se skrušeno na ispovijed u najbližu srpsku crkvu i većina, čini se, ne haje ni za istinsku vjeru, ni za narod, ni za državu.

Sve to vjerovatno i ne bi bilo tako važno, da crnogorskom narodu, crkvi i državi danas, baš kao i pingvinima, ne prijeti nestanak. Prema juče objavljenim podacima početkom 20. vijeka bilo je vjerovatno nekoliko miliona gnijezdećih parova afričkih pingvina, a danas ih je svega 11 hiljada.

Slično je i sa Crnogorcima. Na prvom popisu stanovništva na kojem su se građani izjašnjavali i o nacionalnoj pripadnosti 1948. godine Crnogoraca je bilo 342.000 ili 90,67 odsto, a na posljednjem popisu 2011.   278.865, odnosno samo 44,98 odsto. U  istom vremenskom rasponu broj Srba porastao je skoro 300 odsto. Na popisu 1948. bili su najmalobrojniji narod u najmanjoj jugoslovenskoj republici-  svega  6.707, ili 1,73 odsto, a 65 godina kasnije u nezavisnoj Crnoj Gori prebrojano je 178.110 Srba, odnosno 28,73. posto. Posljednjih decenija drastično je smanjen i broj Crnogoraca u regionu, posebno u Srbiji gdje je za nekih 30-ak godina nestalo ili nacionalno prevaspitano oko 80 odsto nekadašnjih pripadnika crnogorske nacije.

I dok školovana omladina odlazi iz domovine tražeći bolje mjesto pod suncem, u našu gostoljubivu zemlju ubrzano stiže sve više stranaca. Prema popisu iz 2011. u Crnoj Gori je bilo manje od hiljadu Rusa i 132 Ukrajinca. A u posljednih godinu i po, po nezvaničnim podacima, dom zauvijek ili privremeno boravište u našoj državi obezbijedilo je oko 100 hiljada  Rusa i Ukrajinaca, što je više od 15  odsto stanovništva. Možda zvuči ksenofobično i hipotetično, ali ako bi se ta dinamika nastavila za samo tri godine u Crnoj Gori bi živjelo više Rusa nego Crnogoraca.

Dodaju li se ovoj projekciji i podaci o 1.100 ruskih kompanija registrovanih u našoj državi za samo šest mjeseci prošle godine, o najvećem broju srpskih i ruskih jahti usiderenih u našem toplom moru, o kupljenim i zakupljenim nekretninama i zemljišnim kompleksima basnoslovne vrijednosti – teza o kratkoročnim i dugoročnim planovima za marginalizaciju Crnogoraca u sopstvenoj državi dobija još čvršće utemeljenje.

U odlazećoj Vladi zadovoljno trljaju ruke i ističu finansijske benefite koje donosi priliv stranih investicija. Ne zamaraju se pitanjem što enormni priliv stranaca dugoročno znači za jednu malu zemlju, za strukturu njenog stanovništva, za nacionalnu supstancu koja se na očigled svih topi. 

U kontekstu cijele priče važno je podsjetiti da su međunacionalni sklad i kosmopolitski duh istinsko bogatstvo Crne Gore i da su ovdje oduvijek širom otvarana vrata za nevoljnike, izbjeglice, progonjene, disidente... I taj humani princip, trajno ugrađen u etnički i genetski kod, biće moralni imperativ dok je Crnogoraca u ovoj zemlji.  Ali, do kad će ih biti?

Naučnici predviđaju da će afrički pingvini nestati do 2035. godine. Pesimisti kažu da će se do tada i broj staništa Crnogoraca u sopstvenoj državi svesti na statističku grešku. Optimisti, pak, tvrde da će obje ugrožene vrste opstati. I ptice bez krila koje uspravno hodaju i narod izgubljen u prevodu koji donedavno nije znao što znači riječ predaja.  

Ne dajte se sestre i braćo pingvini, ma neće ni Crnogorke i Crnogorci.