Crna Gora je izložena mirnodopskoj okupaciji, a Crnogorci se asimiluju i obespravlju - nešto se mora raditi za spas države i nacije

Crnoj Gori i Crnogorcima je za opstanak neophodno da razvijaju crnogorstvo kao što je potrebna crnogorska stranka ako mislimo da se branimo od mirnodopske okupacije i asimilacije

Piše: Novak ADŽIĆ

Nijedna evropska nacionalna država se nije i neće, što je sasvim prirodno i normalno, u postojećim regionalnim i globalnim integracijama, odreći sopstvenog državnog i nacionalnog integriteta i identiteta. Nego sve demokratske države čuvaju i njeguju svoj istorijski, državni, nacionalni, jezički, kulturni, religijski integritet i identitet, kao uglavnom nacionalne, a brojne i kao visenacionalne države u evropskom i atlanskom, zajedničkom sistemu vrijednosti- u nadnacionalnim zajednicama poput EU ili NATO.

Njemačkoj ne pada na pamet da u EU prestane biti Njemacka i da se odrekne svoje nacionalne prošlosti i bića, to ne pada na pamet ni Francuzima ni Italijanima, a ni Poljacima, Česima, Slovacima, Mađarima, Austrijancima. Naravno, ni Ukrajini i Ukrajincima, koji se herojski bore i brane od ruske agresije i zločinačkog Putinovog režima i njegovih trupa. Ukrajina na žalost nije, silom prilika i nepovoljnih okolnosti i međunarodnih odnosa, postala članica NATO-a, ni EU i suočena je sa najgorom agresijom poslije drugog svjetskog rata. Ali brani svoj državni i nacionalni ukrajinski identitet uz ogromne žrtve svojih slobodara.

Da ne govorimo o Englezima (Velikoj Britaniji) koji su već poodavno istupili iz EU. Irci su primjer da se ni za sto na svijetu se ne bi odrekli irskog državnog i nacionalnog identiteta. Hrvati su takođe eksplicitan primjer u tome, Slovenci itd.

U EU trebalo bi ako bude sreće i pameti da uđe i naša Crna Gora (kao što je primljena u NATO-što je od nemjerljive važnosti za opstanak Crne Gore), ali pod ovim i ovakvim rezimom daleko smo od toga, na zalost da Crna Gora bude primljena u članstvo u EU.

Crnoj Gori je neophodno Crnogorstvo kao centripetalna nacionalna koheziona snaga državnog i nacionalnog bića Crnogoraca u građanskoj, visenacionalnoj i visevjerskoj državi i društvu u kome već vjekovima živino zajedno, što je prednost i bogastvo Crne Gore.

Danas su Crnogorci diskriminisani u vlastitoj državi. Na razvijanju i njegovanju Crnogorstva kao crnogorske državno-nacionalne misli treba konstantno raditi, iako smo propustili brojne istorijske sanse za to. Kasnili smo još od Njegoševog vremena, a pogotovo u doba knjaza i kralja Nikole, i sve do 1918. A poslije toga naročito u monarhističkim i republikanskim Jugoslavijama do 1991. Da ne govorimo o periodu od 1991. do 1997, ali u mnogo čemu smo griješili i bili deficitarni tom smislu, premda su postojale objektivne okolnosti i do 2006. Od tada, od velike referendumske istorijske pobjede 2006, od obnove nezavisnosti Crne Gore, do danas, uprkos velikim uspjesima na brojnim poljima, ipak u razvijanju nacionalnih institucija i državnih ustanova, nijesmo postigli dovoljne rezultate i nakon promjene vlasti 2020. godine, Crna Gora počinje da gubi i posrće svakim danom sve više i više. Sa Crnom Gorom se evo 3 godine desilo to da je realno dovedena do provalije, a s Crnogorcima se postupa kao su u getu, u svojevrsnom aparthejdu i prijeti im sudbina evropskih Hazara.

Crnogorstvo, nacionalno, etičko, političko, idejno, emancipatorsko, građansko, moderno evropskih političkih i kulturno-civilizacijskih obzora i vrijednosti zapadnog tipa, povezano sa tradicionalnim vrijedostima, nama kao hljeb gladnima treba, kao što nam politički mislim (možda griješim) treba danas nova politička snaga, nova stranka- CRNOGORSKA STRANKA, nacionalne i građanske orijentacije, da bi se krenulo u proces što politički ozbiljnije i jače odbrane i spasavanja Crne Gore od zla koje je zadesilo i prijeti joj još više, a pogotovo radi naše legitimne i legalne odbrane od srpsko-ruske kolonizacije i velikosrpske mirnodopske klero-nacionalne okupacije i asimilacije.