Trijumf niskosti

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Opšte je poznato da je čitanje kolumni Željka Ivanovića ravno inkvizicijskoj torturi. Ipak, pažnju mi je neodoljivo privukao današnji naslov pa sam odlučio da se dobrovoljno žrtvujem u korist nauke. Šta se u tom tekstu tvrdi, da vidimo. Hitler je, veli se na početku, kao što znamo, bio antisemita. Njegova partija je imala socijalistički prefiks u imenu. Ne možeš biti antisemita a da istovremeno nisi i antikapitalista tj. socijalista, tako naime piše u nekoj knjizi od čak hiljadu strana (jado moj!) što bi valjda trebalo da obeshrabri čitaoca u pokušaju da posumnja u autorove proizvoljne teze. Nacisti su, dakle, vidjeli sebe kao socijaliste, nemoj neko da se usudi da u to posumnja.

Slijedi mrcvarenje čitalaca umovanjem o totalitarnim režimima da bi se lagano prešlo na ono zbog čega je tekst i napisan. Neću reći poentu jer kad je nešto nakrivo nasađeno i pogrešno mišljeno tu o poenti ne može biti zbora. Ako ikad, danas se treba prisjetiti Šopenhauerove misli: "Lako je zaključivati, teško je suditi. Pogrešni zaključci su retkost dok su pogrešni sudovi vazda na dnevnom redu"

"To ne znači", da se vratimo našem junaku apsurda, da treba staviti znak jednakosti između nacizma i komunizma već da su "sve ideologije sklone zločinima". Wow! Kako mudro, kako duboko! Srećan što je izvukao tako vispreni zaključak Ivanović nastavlja svoju tiradu a čitaočev hod po mukama.

Vidite, s obzirom na to da su "sve ideologije sklone zločinima", i lijeve i desne, to vam znači da su Hitler, Putin, Musolini i Milo takoreći isto. Milo, doduše nije antisemita, nije ni antikapitalista, ali je suštinski srodan Hitleru, Putinu i Miloševiću. Zašto? Pa svi su oni ponikli u Savezu komunista. Zapravo, drug Adolf nije ali nećemo sad tjerati mak na konac, partija mu se zvala nacionalsocijalistička eto, kud će vam veći dokaz. Pazite molim vas: Socijalistička partija Srbije, Demokratska partija Socijalista i Nacionalsocijalistička partija. Sumnjivo, krajnje sumnjivo. Činjenica da su socijalistička partija pa i komunisti bili vrlo jaki u Njemačkoj između dva rata i da je Hitler shvatio da bez pridobijanja radničke klase ne može dobiti izbore Ivanovića naravno ne zanima.

"Istinski liberalne i demokratske vođe", kaže se potom, lideri slobodnog svijeta kao npr. Aleksandar Vučić radikalno se (da, da) razlikuju od pomenutih diktatora. Po čemu se razlikuju? Po tome što su istinski liberalni i demokratski. Oni nisu ponikli u komunističkoj partiji već su autentični izdanci jedne evropske prosvećene tradicije. Etička misao mladog Vučića nije bila opterećena bezbožnim komunizmom nego se rukovodila humanim geslom: '"Za jednog Srbina sto muslimana!".

Nećemo se, veli dalje Ivanović, ovom prilikom baviti sitnicama ko je više ljudi pobio i ratova započeo, ko je imao gasne komore a ko gulage, jer to ne spada u meritum stvari. Važno je samo ukazati da su svi totalitarni diktatori mahom počeli kao socijalisti a završili kao nacionalisti jer nam to zgodno dođe za ono što tobože želimo dokazati.

Ivanović je doduše mutno svjestan da osim totalitarnih oblika socijalizma koji su iznjedrili Hitlera i Musolinija postoji i onaj evropski, demokratski socijalizam. Ali, ne lezi vraže, neki njemački socijalisti (ne oni iz NSPD već ovi "dobri") cijenili su Đukanovića i sarađivali sa njim iako je Željko u nekoliko navrata pokušao da im objasni da je to pogubno, sa kakvim monstrumom imaju posla i da je on lično više puta pogubljen u Milovim koncentracionim logorima.

Eto kako se čovjek i nehotice odaje. Ivanović bez trunke srama priznaje da je godinama lobirao protiv Crne Gore To je, valjda, jedina sfera u životu u kojoj je bio zaista uspješan.

Ima ona stvar od bečejske grupe nezgodnog imena "Eva Braun" gdje se nešto pjeva o zmajevima. Naš lovac na zmajeve je ovaj put prevazišao sebe. Njegov tekst sam poslao autentičnoj liberalnoj hrvatskoj političarki Vesni Pusić na analizu i tek ga čeka ribanje i ribarsko prigovaranje a od mene, držim, biće dosta i ovo.

Was kann Ich noch mehr sagen?

Znate kako, poslije teksta gdje teško stradaju logika, razum i inteligencija čovjek može samo da zaplače. Ne za DPS-om čijeg se povratka Željko plaši više nego đavo od krsta i zbog čega se i latio pera nego za tim kakve persone su u prilici da budu urednici novina i kreiraju crnogorsko javno mnijenje.