Neko je cenzurisao Dragana K: Joksimi u ime naroda

Za Antenu M piše: Petar Pesterović

Rijetko je koji vozač u Glavnom gradu svjestan činjenice da kad uredno kupi tiket za parking ujedno finansira i analitičke, menadžerske i ekspertske sposobnosti i vrline jedne rijetke, skoro renesansne persone. Istina, iako predsjednik UO Parking servisa, prof. dr Dragan K. nije iskoristio sve kapacitete svoje aktuelne firme u koje spada i djelatnost reklama, da recimo panoima i bilbordima širom PG I CG obznani da je napisao scenario za nastavak filma. Filma koji je, u stvari, deseta epizoda serije za koju je napisao scenario prije 28 godina.

Ekstrakcija umjetnosti iz komesarskog mraka

Što ne stane na bilborde, stane na Portal RTCG, đe nam je 5-6 puta za 15 dana Dragan K. opisivao operaciju borbe protiv komesara koji legendarnog Živka Nikolića drže u mraku arhiva RTCG. U toj velikoj borbi konačan udarac (mraku, dakako) zadao je zajedno sa Borisom Raonićem, dvostruko nelegalnim generalnim direktorom RTCG, koji je u zonu krivične odgovornosti i lijepog posla za advokate krivičare poveo i više od pola Savjeta RTCG - lica koji se vode kao eksperti, znalci i čuvari javnog interesa.

Materijal koji je u seljenju (đe?) i presnimavanju (kada i ko?) izgubljen uz malo scenarija Dragan K. ugledao je svjetlost dana i Dvorane Park i konačno dokazao da je sve ove godine juriš žena na ostrvo, a potom i dolazak glavnog junaka Niše bio taj slikoviti prikaz oslobađanja od nenarodne vlasti koji je, jel'te, neki komesar zaključao dok ga nije dofatila disidentska ruka Dragana K.

Nek se ovaj scenario ori... i snima

Orio se peti sprat RTCG od smijeha dok su čitali scenario Dragana K. za Oriđinale prije 28 godina. (Zaključak izveden iz jednog od 5-6 avgustovskih tekstova Dragana K. na portalu Borisa R.)

Nekako slučajno, tada je u ime jedinstvenog DPS predsjednik UO RTCG bio Predrag B. - i danas siva eminencija Donta, kadrovanja, pokojeg člana Savjeta RTCG i DNP u kojem predsjednik UO Parking servisa prima 800 EUR za PR aktivnosti uglavnom oličene kroz političke aforizme na IN4S.

Elem, scenarističko vunovlačarenje Dragana K. nije mogao da u pristojnu seriju pretvori ni legendarni Živko. Pretenciozni izlet u scenario za film i snimanje je odbijen, što zbog finansija, što zbog elementarne profesionalnosti. A možda čak ni Živko sa svojim talentom nije mogao u smislenu i lijepu sliku i cjelinu da uklopi sva alter ega scenariste Dragana K. Jer, kako kadrom, slikom, sjenkom sublimirati Edipa, Frojda, Prometeja (koji pirka disidentsku vatru), harmoniku i bokserske rukavice. Naš junak, koji preko Portala RTCG bjesomučno reklamira sebe i Borisa - dobio je svoj portret u jednoj drugoj formi:

"Prinuđena sam da omniprisutnom profesoru K. otmem djelić medijskog prostora, u kome prosto fali mjesta za prikaz njegovih mnogobrojnih talenata, od pjevanja, plesa, sviranja (valjda harmonike - prim. autora), režije, sve do preskakanja kozlića preko glave... Zato je... profitiranje od amaterizma doveo do virtuoznosti, pa je i od Studijskog programa za ruski jezik i književnost napravio privatno amatersko pozorište' - kaže koleginica sa Filozofskog fakulteta koja našeg SCENARISTU tuži za mobing 2013.

Ipak, ovi besporeci akademskog ponašanja, sljeduju po nekom poretku - nezajažljive ambicije da se svi netalenti lukavo pretvore u nešto - lukrativno.   

Tako je za vrijeme progona kolega sa Beogradskog univerziteta 1998, Dragan K. brže bolje uskočio da svoje predavačke talente podari i beogradskoj đeci, dok ne doktorira mlađi kolega. A i bio je savezni poslanik, pa, eto... u međuvremenu.

Njegov scenario iskorišćen je 2002. godine za seriju "Doktori kod Bolandže" na RTCG. Bijaše to vrijeme strahovlade, ali je suptilno i disidentski Dragan K. "provukao" obične kafanske razgovore, a kao što znamo đe su doktori tu je i neka patologija, vjerovatno politička, a bolandža je tas na vagi koji sve treba da vrati u ravnotežu. Naivni bjehu komesari NEMILOSRDNE vlasti i pripadajućeg im Javnog servisa koje je tako krunio, pa rušio Dragan K. 2002. godine.  

Rekordi

Da mu ne bi lako ušli u trag on je redovno pisao dramice, vodvilje i aforizme koje su reinterpretirali glumci amateri diljem Crne Gore. Ako bi se brojale večeri poezije, humora i muzike (baš tako, i HA-HA i LA-LA ) Dragana K. u  svim kulturnim centrima naše domaje, neko bi zabasao u veliki projekat Draganologije. Sa sigurnošću je Monstat utvrdio da je pomenuti imao više nastupa u KIC "Budo Tomović" od matičnog hora ove Kuće. Da podsjetimo, viševjekovna nenarodna vlast upravljala je KIC- om poslednjih 70 godina, čak i prije njegovog osnivanja.

Za one pomnije pratioce umjetničko političkih zbitija sa elementima humora, od čega je naš junak, kao što vidimo, tanano satkan, ostaje nepoznanica kako je uvijek uspijevao da mainstrimuje svoje talente i nastupe, a njegov šef partije morao je da zbog remplovanja sa policajcem recituje Frosta zatvorskim čuvarima i svim klanovima. Neki kažu da je to osjećaj za tajming, pravovremeno povlačenje, strateško i taktičko tihovanje, ali i za saradnju.

Elem, ne treba ova romansirana biografija ostati uskraćena za specijalni zadatak koji je u prvoj penzionerskoj godini dobio Dragan K, od višestruke ministrice sa najvećim brojem izgubljenih sudskih sporova u istoriji obrazovanja i neznanja.

Spoljnji ekspert

Još jednom je Dragan K. uskočio u srce tame, brojki i slova i počeo da mjeri ko je van zakona dobio honorar od prethodnog, nenarodnog dakako, Ministarstva kulture. Da bi stvar imala revizorsku i matematičku serioznost obukao je i crni kožni mantil. Kad se već izgubio u brojkama, oprhvan težinom kožnog mantila na krhkom, iako bokserskom torzou, proradio je crv sumnje.

"Jesam li ja pisao za Živka ili je Živko režirao meni slične?"

"Zašto Živko sa svojim talentom nije sebi obezbijedio ni elementarnu egzistenciju, a ja ovako - nedefinisano talentovan, žovijalan, plešem kroz život sa penzijom sa Univerziteta CG, penzijom iz Beograda, saradničkim honorarom u kulturi, saradničkim honorarom u DNP, par stanova i tantijemama koje mi redovno stižu’’?

Epilog

Istovremeno je Dragan K. ušao u Parking servis i završavao scenario za nedosanjani san. Ovo je samo jedno čitanje tih snova. Vjerovatno je hercegnovska publika imala drugačije utiske.

Jedno je sigurno - UMJETNIK ŽIVKO NIKOLIĆ propuštio je mnoge životne i umjetničke šanse. Za to je kriv i sistem i Država i razni mediokriteti koji su trošili i troše naše vrijeme i resurse, mijenjajući maske i obrazine.

Umetnici  Dragan K. i Boris R. su se umetnuli i svugdje i negdje i nijesu promašili niti jednu šansu. Zbog nišanjenja su im oči sitnije od duše. Profesor ruske književnosti, ipak, mora da zna kako je Gogoljev fini Čičikov trgovao sa mrtvim dušama. I da ima mjere.

Inače, može na sljedećem  festivalu osvanuti sasvim realan sadržaj  - Čudo neviđeno na putu za Kinšasu.