Postizborne komplikacije u Crnoj Gori: Predsjednik protiv budućeg premijera

Kamen spoticanja je odbijanje Milojka Spajića da u vladu uvrsti predstavnike radikalno prosrpske i antieuropske koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG), koju vodi četnički vojvoda Andrija Mandić, dok predsjednik Jakov Milatović bez njih ne može smisliti novu vladu

Piše: Vlado Vurušić

Iako se činilo da će se dosta brzo sastaviti nova vlada Crne Gore, pogotovo nakon izbornog trijumfa Pokreta Evropa sad (PES), koji ima i predsjednika, pojavile su se klasične crnogorske komplikacije koje bi mogle izazvati dodatne potrese na ionako nestabilnoj političkoj sceni, pa i dovesti do neočekivanih raskola s dugoročnim posljedicama.

Pri sastavljanju vlade došlo je do ozbiljnih, suštinskih i ideoloških sukoba unutar pobjedničke stranke Europa sad, odnosno između predsjednika Jakova Milatovića i budućeg (sada već s upitnikom) premijera Milojka Spajića oko koalicijskih partnera u novoj vladi Crne Gore. Milatović je nezadovoljan Spajićevim odabirom sveznika, pa neki analitičari u Podgorici već najavljuju da ih to podsjeća na 1997. godinu kada je došlo do sudbonosnog razlaza između tada najjačeg političkog dvojca u Crnoj Gori, predsjednika Momira Bulatovića i premijera Mila Đukanovića. Sličnost je gotovo frapantna. Naime, kamen spoticanja je Spajićevo odbijanje da u vladu uvrsti predstavnike radikalno prosrpske i antieuropske koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG), bivšeg Demokratskog fronta (DF), koju vodi četnički vojvoda Andrija Mandić, dok predsjednik Milatović bez njih ne može smisliti novu vladu.

Kriza je na pomolu. Mačevi su isukani. Milatović je u jednom intervjuu napao Spajića da nije uračunao "jasnu strukturu kako bi vlada trebala izgledati" te da se "razbila pobjednička izborna energija", a ta "struktura i energija" prema Milatovićevu je mišljenju sudjelovanje ZBCG-a u vladi, čemu se Spajić opire. Spajić je složio vladu u kojoj bi, osim njih i "mekih" prosrpskih Demokrata, bili i predstavnici manjinskih stranaka - Bošnjaka, Albanaca i Hrvata, koji svoje sudjelovanje uvjetuju izostankom DF-a.

Daliborka Uljarević, direktorica podgoričkog Centra za građansko obrazovanje, smatra da se, kako sada stvari stoje, "ide u smjeru formiranja takve vlade". Prema njezinu mišljenju, to očekivano izaziva i dosta nervoze među partijama bivšeg DF-a, ali i nekih koji su naslonjeni na njih iz različitih pobuda. Pritom, naglašava Uljarević, treba naglasiti da su i one opcije koje će biti u vladi dobile srpske glasove, tako da taj ekskluzivitet ne pripada samo DF/ZBCG-u, iako se to nerijetko tako pokušava predstaviti. No, Milatović i Spajić ušli su u klinč i samo ih vlastiti opstanak na političkoj sceni sprečava da ne dođe do raskolničkog obračuna koji može izazvati frakcijsku podjelu unutar PES-a, ali je ovaj slučaj potpuno iskristalizirao njihove političke poglede, pragmatiku te koliko su im riječi daleke od dijela. Uljarević je uvjerena da je to sada "već duboki sukob koji je javni izraz dobio zbog osobnih razlika u načinu adresiranja jedne krizne situacije u stranci, ali je otvorio i more drugih razlika". Njihova (ne)sposobnost da upravljaju tim sukobom imat će refleksiju i na sudbinu PES-a, ali i na odnose među institucijama koje vode ili će ih voditi.

Naime, Andrija Mandić je poslao i upozorenje Milatoviću, da "bez njihove podrške u drugom krugu nikada ne bi postao predsjednik", pa očekuju "da se to uzme u obzir". I Uljarević se pita radi li se tu o osjećaju duga prema ZBCG-u zbog izborne podrške ili je sve igra moći sa Spajićem. Zbog neuvrštavanja ZBCG-a u vladu nedavno su izbili i prosvjedi prosrpskih i proruskih radikala po Crnoj Gori na kojima se zahtijevalo da "Milatović oduzme Spajiću mandatarsku ulogu" te da on sam sastavi vladu.

"PES ima velikih problema jer su se njihovi zastupnici razdvojili, dio ih u Skupštini ne bi podržao Milatovića, a dio Spajićev prijedlog, što sebi ne mogu dopustiti", kaže nam crnogorski analitičar Darko Šuković. Navodi da ni među zastupnicima onih stranaka koje ulaze u vladu, poput Demokrata, također nema konsenzusa o podršci. Šuković smatra da će njih dvojica morati naći kompromis, iako teško da će naći "win-win" situaciju. Netko od njih dvojice će u javnosti biti percipiran kao gubitnik. Naime, situacija je naizgled u potpunom "ćorsokaku" - ako DF uđe u vladu, manjinci iz nje izlaze, a ako ne bude DF-a, dio zastupnika koji čine vladajuću većinu mogu se okrenuti protiv "svojih".

Podgorička Pobjeda tako navodi da je zasad postignuto labavo primirje jer su i Spajić i Milatović obećali disciplinirati svoje ljude u Skupštini, ali po Podgorici se šuška da Milatović trenutačno ima nešto više ruku u Skupštini od Spajića, čime ga i drži u šaci. Bura razbuktava požar, unatoč naporima "vatrogasaca". "Vidjet će se, ali to je politički neracionalno i ozbiljno može ugroziti njegov imidž kod zapadnih aktera. Naime, 11 godina od otvaranja pregovora s EU Crna Gora je potpuno zakočena. Nema sumnje da sudjelovanje DF-ZBCG-a u vladi to ne može popraviti jer je njima prioritet Vučićeva agenda, u slučaju nekih pojedinaca i Putinova, a tu su uvijek kolateral interesi države Crne Gore", napominje Uljarević.

No, u svemu tome je i jedan bizarna "epizoda": iako je Spajić dobio mandat 10. kolovoza, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić još se 14. srpnja (!), obrušio na Spajića rekavši kako je "danas (dakle, 14. srpnja) završeno formiranje crnogorske vlade". "Bošnjaci imaju šest ministarstava i Hrvati, kojih je 0,9 posto, imaju ministra, a Srbima šipak", ljutio se tada Vučić. Predsjednik Vučić neulazak bivših DF-ovaca smatra "ugrožavanjem pozicije Srba u Crnoj Gori". Iako će, kako kaže Šuković, u vladi biti Srbi iz drugih stranaka, očito Vučić u njih nije toliko siguran, no zato u njoj neće biti niti jedan "crnogorski independist". Prema mišljenju Daliborke Uljarević, Milatovićevo zagovaranje ulaska DF-a i ZBCG-a u vladu je kontradiktorno s njegovim javnim zalaganjem za europeizaciju Crne Gore.


I Šuković smatra da Milatović ima velikih problema jer na riječima je za što skoriji ulazak u EU, želi pomaknuti pregovarački proces s mrtve točke na kojoj je posljednje skoro tri godine, podržava NATO, ne želi ukinuti sankcije Rusiji, ali u vladu guraju one koji su odlučno protiv toga, koji žele bliske odnose s Rusijom i Srbijom, izlazak iz NATO-a te povlačenje priznanja Kosova i Deklaracije o genocidu u Srebrenici. "Kako to pomiriti i kako spojiti tu svoju proeuropsku retoriku s koalicijskim partnerima koji imaju dijametralno suprotnu viziju i ideologiju", pita se Šuković.

"Ako vam je cilj EU i jačanje pozicije Crne Gore unutar NATO-a, suludo je računati da to možete ispuniti i ostvariti s otvoreno antizapadnim strukturama koje glorificiraju Putina i njegovu agresiju na Ukrajinu", ističe Šuković.

To je shizofrena situacija. Šuković napominje da Spajić tu poziciju nije jasno artikulirao, ali je svjestan da se to ne može ostvariti ako uđe u "posao" sa ZBCG-om. Posve je razvidno da se ne može podmetnuti kukavičje jaje, recimo u vidu nekih "manje vrijednih" ministarstva za DF ili davanjem im u ruke nekih važnih institucija, poput tužiteljstva ili obavještajnih službi. Osim toga, brak s DF-om bio bi prevelik rizik i po sam opstanak PES-a te za ulazak u EU koji bi se, kako se obećava, mogao ostvariti za oko sedam godina.

Uljarević napominje da zapadni partneri "pokazuju živ interes za formiranje vlade". To je logično jer "smo članica NATO-a i kompaktnost sa savezom ovisi hoće li nova vlada imati kredibilitet ili će biti kontaminirana malignim utjecajem. I EU treba uspješnu priču, a Crna Gora bi to najprije mogla biti uz elementarno kapacitiranu vladu i čvrsto, na vrijednostima zasnovano, opredjeljenje da je njezin put u EU. "No, treba imati u vidu da je posljednjih godina značajno smanjen utjecaj Zapada na Crnu Goru, a rasli su neki drugi, za nas lošiji, utjecaji", kaže Uljarević.

Doduše, prema rezultatima posljednjih istraživanja, oko 80 posto Crnogoraca podržava članstvo u EU- Podsjetimo da je američka ambasadorica u Podgorici Judy Rising Reinke poručila da će SAD podržati vladu "čiji bi članovi osudili rusku agresiju te podržali teritorijalni integritet Ukrajine, sankcije Rusiji i suverenitet susjednih država, uključujući Kosovo". Njemački ambasador Peter Felten, prenosi RSE, kaže kako bi bilo najbolje da nova vlada bude sastavljena "od onih političkih snaga koje aktivno promoviraju proeuropsku i euroatlantsku orijentaciju".

Zato je sve ovo vrlo škakljivo i opasno za cijeli politički proces u Crnoj Gori koja je ionako poput hodača na žici iznad provalije. Šuković kaže kako tu ima i osobnih ambicija - svjesni su da bi jedan od njih već na samom početku političkog života mogao ugroziti svoju političku budućnost. Još su jako mladi - Milatović 36, a Spajić 35 godina - i vjerojatno namjeravaju dugo biti u središtu crnogorskog političkog djelovanja, smatra Šuković.

Možda sukob Milatovića i Spajića nije dosegao kulminaciju, ali je veći nego što se to vidi na površini, kaže Šuković koji, unatoč Spajićevim optimističnim najavama, ne misli da je "vlada gotova stvar", nego da bi tu moglo biti još dosta natezanja. Podsjeća da su se njih dvojica još i prije, tijekom sastavljanja izborne liste, znali "žestoko zakačiti" (Spajić je bio za samostalni izlazak na izbore, a Milatović podržavao zajedničku listu s Demokratima i URA-om).

I Daliborka Uljarević kaže kako je njihov sukob stariji od razmimoilaženja zbog (ne)uključenja stranki ZBCG-a u Vladu. "Radi se o dvojici mladih ekonomista koji su dio obrazovanja i radnog iskustva stekli i u inozemstvu, a pojavili su se na političkoj sceni kao ministri u "apostolskoj" vladi Zdravka Krivokapića čiju su posebnu naklonost uživali. Tada su imali visok stupanj suglasnosti, komplementarnosti i bliskosti, pa su i osnovali PES.

No, nije nevažno u svemu ovome prisjetiti se da je Jakov Milatović zapravo "slučajni predsjednik". Daliborka Uljarević podsjeća da je prvi izbor PES-a na predsjedničkim izborima bio Milojko Spajić. Napominje kako su prve pukotine zabilježene nakon što je otkriveno da je Spajić lagao da nema, uz crnogorsko, i srpsko državljanstvo. Milatović se tada javno ispričao, i to je dalje induciralo ili možda samo pospješilo dotad nevidljivo udaljavanje između njih dvojice, što se intenziviralo tijekom predsjedničkih izbora i nakon njih, a kulminaciju dosegnulo nakon parlamentarnih izbora. Uljarević napominje da su "srpske vlasti dale podatke o državljanstvu za Spajića, iako to prije nije bila praksa, što je potaknulo i spekulacije da Spajić za Vučića nije pouzdani igrač.

Zbog te afere morao se povući iz utrke i prepustiti mjesto Milatoviću. Inače, nakon što je postao predsjednik, Milatović nije zamrznuo članstvo u stranci, nego je i dalje njezin potpredsjednik, što cijeloj ovoj zavrzlami daje dodatni "garnirung". "I Spajić i Milatović imaju različite periode flerta s Beogradom, pri čemu Spajić ima nedefinirana politička i ideološka uvjerenja, a Milatović je nekima od svojih stavova bliži Beogradu. Neshvatljivo je bilo i Milatovićevo obraćanje u u povodu četvrte godišnjice smrti Momira Bulatovića, čije se primarno naslijeđe veže uz odanost Beogradu, ističe Uljarević.

Šuković smatra da će sljedeći dani - Spajić je obećao vladu do 20. rujna, iako je posljednji rok studeni - biti ključni i tu će se pokazati tko je pragmatičniji, sposobniji i racionalniji, drži li netko nekoga i tko koga u šahu i ucjenjuje te tko je utjecajniji - Zapad ili Srbija, odnosno Rusija. "Crnogorska politička scena još je u previranju i nije se posložila na način koji bi osigurao stabilnost. Stoga ne vjerujem ni da će Spajićeva vlada imati puni mandat. Ni Šuković ne vjeruje da bi vlada moga biti stabilna, pogotovo jer će o njoj vjerojatno odlučivati najviše jedan do dva glasa prednosti. Možda se vlada neće niti izglasati, pa bi se mogli očekivati još turbulentniji izbori, pogotovo jer bi PES u ovom sastavu teško preživio neformiranje vlasti.

Podsjetimo da je Vučićev ministar obrane i šef vladajućeg SNS-a Miloš Vučević nedavno Crnoj Gori (i Sjevernoj Makedoniji) zaprijetio "ukrajinskim scenarijem" zbog priznanja Kosova, a iz Moskve su poručili da očekuju "povratak Crne Gore tamo gdje su uvijek pripadali". "Vučić će svjestan da će teško ikad više u Crnoj Gori imati sebi vjernijeg premijera od Abazovića i taj gubitak kontrole vidno teško podnosi", smatra Uljarević.

Navodi da Crna Gora u protekle tri godine nije doživjela promjene u dijelu istinskog otklona od loših praksi DPS-a u vladanju, koje "smo tada s pravom kritizirali", jer su se te prakse nastavile, čak i pojačale. No, dobili smo vladajuću političku strukturu koja je nerezistentna na štetne utjecaje sa strane. "Potpisivanje kontroverznog Temeljnog ugovora sa SPC-om u vrijeme kad je trebalo raditi na konsenzusu koji bi nam pomogao da se deblokiraju pregovori s EU jedan je od najmarkantnijih primjera Vučićeva utjecaja na ovu vladu i štete koju to proizvodi za vitalne interese države."

Ipak, okolnosti se mijenjaju, pa Uljarević misli da direktni Vučićevi igrači na političkoj sceni slabe, a jača razumijevanje i u međunarodnoj zajednici za složenost crnogorskih prilika. Jača i svijest da je Vučić problem u regiji, a ne dio bilo kakvog rješenja, kao i razina manipulacije onih koji pod krinkom navodne borbe protiv DPS-a devastiraju institucionalni okvir i građanski koncept društva. Sve to smanjuje i Vučićev manevarski prostor u Crnoj Gori. S druge strane, Uljarević ne misli da je DPS izvukao pouku iz onoga što je tu stranku, koja je gotovo 30 godina bila na vlasti, snašlo u posljednje tri godine.

- DPS nema razloga podržati vladu u kojoj nema udjela, a posebno imajući u vidu iskustvo s tzv. manjinskom vladom Dritana Abazovića. Na drugoj strani, bit će izazovno za DPS pozicionirati se kao oporba prema vladi u kojoj su stranke manjina s kojima je DPS uvijek imao dobar odnos. Problem je DPS-a, kaže Uljarević, što u toj stranci ne prevladava svijest o realnosti, niti se vidi njihova strategija i karta djelovanja. Djeluje kao da su u nekoj fazi "tihovanja", bez ideja, sa sporadičnim, mahom defetističkim reakcijama, bez spremnosti na promjene i strateške akcije koje bi ih jedino mogle održati kao ozbiljnog igrača", ističe Uljarević.

Crna Gora opet potvrđuje - što manja država, to veći problemi. Kriza se nastavlja.