Ne znamo ko tunel kopa, ali znamo ko u rupu upada

Za Antenu M piše: Neko iz gomile

„Diktat misli bez kontrole razuma izvan svake estetike ili moralne preokupacije.“ Andre Breton

Naša politička, ekonomska i kulturna zbilja podsjeća na Bretonov Manifest nadrealizma koji živimo tokom poslednje tri godine.

Novotkriveni tunel ispod zgrade Višeg suda u Podgorici samo je jedan u nizu rovova, šanaca, vorteksa, rupa, vrtača, ponora, pećina i vododerina kojima je potkopana vladavina prava u Crnoj Gori od tridesetoavgustovskog „oslobođenja“ do danas.

Premijer u rekordno dugom tehničkom mandatu uz ciku, pokliče i podvriskivanja kojima je objavljivao rat, potom i proglasio pobjedu nad korupcijom i kriminalom, zapravo, samo je zakivao klinove u sanduk svemu onome što se u normalnoj državi naziva pravom i pravdom.

Takvo sistemsko razaranje pratio je muk. Naglas su ćutala esnafska udruženja, organizacije profesionalaca, tzvani NVO. Zanijemili su domaći i strani čuvari poretka, regulative, zakona, nižih i viših pravnih akata, kolektivnih ugovora, pravilnika ... sve do branitelja jelovnika sa da ili ne prihvatljivim stavkama. 

Ni glasa da pušte dušebrižnici, plaćenici sa apanažiranih medija, monitoring majstori, life i coach-i svega i svačega.

Glavu u pijesak zabili su svi od kojih nekad niko nije mogao zaspati diljem Kumove slame. 

Ćutali su kada je srušen Ustav Crne Gore, kada je kanal kopan ispod našeg pravnog sistema, samo da bi se nad njim izgradila pasarela za političko pretrčavanje.

Inače:

U kojoj zemlji čovjek koji je na njenom čelu ne prijavljuje i institucionalno ne procesuira osobe koje su mu nudile 21 milion eura mita ili korupcije?

U kojoj zemlji premijerovi saradnici VIDE tone spaljene droge koja nikada nije prišla tom šporetu?

U kojoj državi imamo optužbe za naše i vaše (ne)vladine Škalljarce i Kavčane?

Ćutali su kada su ismijavane pravosnažne sudske odluke i kada su pojedinci odbijali da ih poštuju, opet naglasimo, politički zaštićeni i sakriveni ispod Dritanovog ogrtača.

ODT-ovi sa nivoa rekreativaca i amatera procjenjuju prijetnje smrću urednicima, gaženja tijela tokom masovnih tuča, pokušaje razbojništava... 

Boris Raonić i Marija Tomašević i dalje na čelnim pozicijama u RTCG, a utvrđeno je da su protivzakonito izabrani, ismijavaju sve procedure i pravni poredak Crne Gore. A oboje su svojevremeno kojevitezali zbog bezakonja, sa pozicija šefa NVO odnosno, stranačkog portparola, Ćakijeve partije. 

U Tužilaštvu u pogledu Raonića, mjesecima razmatraju ono što je i studentima prve godine pravnog fakulteta jasno.

Ne poštuje se ni presuda u slučaju Brđanin, a ministri Pravde i Unutrašnjih poslova, sa predsjednikom Vlade na čelu, pretvaraju se po potrebi u zastupnike tužilaštva i odbrane. Evi ih sada vidimo i kako sprovode ili barem  nadgledaju izviđaje.

Rupu u koju gledaju Abazović, Adžić, Kovač i družina, sami su načinili, uz pomoć svih nas koji u nju i njih bez glasa zurimo.

Vrijeme je da odu.