Ono što je sigurno je da će rad DFC -a, osim ozbiljnog istraživanja i objašnjavanja pozadine i dubine političkih i društvenih procesa u nas, poslužiti jednog dana i kao relevantna i pouzdana istorijska građa i svjedočanstvo o vremenu u kojem živimo.
Piše: Biljana Jovićević
„Ne vjerujem u slobodno novinarstvo” rekao je danas ugledni beogradski novinar i analitičar Boško Jakšić, na panelu Digitalnog forenzičkog centra (DFC) u Podgorici, organizovanog povodom pet godina rada prve ozbiljne i profesionalne organizacije koja istražuje medije - i što je još važnije - društvene mreže u Crnoj Gori, te njihov uticaj (često pogubni) na javno mnjenje i političke procese u državi.
Riječi gospodina Jakšića, koji je potom detaljno elaborirao ovaj stav, veoma su mi bliske, budući i sama imam otpor prema kovanici “nezavisno novinarstvo”- od čega nezavisno? Uvijek su mi bile bliže riječi slavne Kristjan Amanpur (Christiane Amanpour), koja ovih dana slavi 40 godina rada, izrečene tokom izvještavanja sa ratišta u Bosni - “istinito ne neutralno” (truthful, not neutral).
Doduše za dominantnu većinu medija koji kreiraju javno mnjenje u Crnoj Gori ali i regionu, može se reći da su najčešće nezavisni od istine, činjenica, fakata, profesionalnosti i etike, a pod parolom slobodnog novinarstva osim lažnih vijesti i dezinformacija, najačešće plasiraju narative koji podstičnu mržnju i netrpljivost prema drugima i drugačijima - svakome ko ne dijeli ili se ne uklapa u njihov svjetonazor.
I dakle, nijesu samo fake news i dezinformacije oruđa kojima se, zahvaljujući niskim medijskim standardima, još nižoj medijskoj pismenosti i alogoritmovima društvenih mreža koje stvaraju eko-komore istomišljenika, sije maligni uticaj na javno mnjenje. Možda još opasniji i sve rasprostranjeniji oblici su suptilne manipulacije narativima, posebno onima koji omogućavaju eksploatisanje određenih tema u političke svrhe, ili za interese određenih pojednica i grupa. Pritom, tim suptilnim manipulacijama i naratvima sve češće se koriste mediji koji u javnosti nijesu prepoznati kao tabloidi, već imaju prefiks nezavisni, a ponekad i javni servisi - koje plaćaju svi građani, čime se ti narativi na izvjestan način i legitimizuju.
Upravo je kombinacija loših i istrošenih političkih elita i takvih narativa dovela do slobodnog pada u kojem se kao država i društvo nalazimo.
U publikaciji objavljenoj povodom pet godina rada, istraživanja i analiziranja javnog diskursa u Crnoj Gori - u medijima i na društvenim mrežama - Digitalnog forenzičkog centra, možete među ostalim ključnim podacima, koji slikaju sumornu sliku naše stvarnosti potkrijepljenu neumoljivim brojakma, pronaći i narative koje su mediji iz Srbije, odomaćni u Crnoj Gori još za vakta decenijske vladavine DPS-a, plasirali crnogorskim građanima- poput sljedećih: Crna Gora - država zarobljena kriminalom, Srbi u Crnoj Gori su ugroženi, bivši režim je progonio SPC i pokušavao da joj otme imovinu … i tako dalje i tako redom, sve do toga kako je Crna Gora loša turistička destinacija.
Nije na odmet primijetiti da su se na neke od pomenutih narativa lako i rado “pecali” i zapadni diplomatski predstavnici u Crnoj Gori, o drugima kao što je dio civilnog sektora itd. da ne govorimo.
Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje, Daliborka Uljarević konstatovala je da se prva petoljetka DFC-a, poklopila sa rastom dezinformacija u crnogorskom društvu, a kroz raspravu je više puta takođe konstatovano i da su u Crnoj Gori, same institucije postale generatori dezinformacija, umjesto, da budu na čelu institucionalne borbe protiv njih.
U ovakvoj medijskoj i društvenoj stvarnosti koju živimo - DFC i njegov rad, kako je konstatovao i sam glavni istraživač i prepoznatljivo medijsko lice organizacije, Milan Jovanović, njihova uloga nije samo važna - već postaje neophodna.
Za pet godina rada objavljeno je pet detaljnih studija koje analiziraju podrivanje demokratskih procesa u zemlji, a koje je prenijelo više od 160 medija u Crnoj Gori, regiji, svjetu. Osim malignog ruskog uticaja u Crnoj Gori, DFC je, između ostalog, analizirao i rusku agresiju na Ukrajiinu, odnosno uporedio rusko djelovanje prema Ukrajini sa onim Srbije prema Crnoj Gori.
DFC je formiran kao istraživački centar, nastao pod okriljem Atlanskog saveza u Crnoj Gori, i funkcioniše uz podršku Ambasade SAD-a u Podgorici. Svojim ozbiljnim, profesionalnim i temeljnim radom na otkrivanju, debunkiranju i ukazivanju na lažne vijesti, dezinformacije, botove i opasne narative koji se plasiraju na ovim prostorima već duže i koji su kreirali i kreiraju političke i društvene okolnosti koje živimo, preko mainstream medija i društvenih mreža – nametnuli su se kao jedina organizacija tog profila u Crnoj Gori, koja svojim radom stoji rame uz rame sa sličnim odavno etabliranim organizacijama u svijetu.
Američka ambasadorica u Crnoj Gori, Džudi Rajsing Rajnke (Judy Rising Reinke) na obilježavnju petogodišnjice postojanja, bila u prilici da istakne upravo konkretne rezulatate rada Digitalnog forenzičkog centra, podsjećajući na razbijanje mreže ruskih botova, ali to nije jedina mreža botova koju su raskrinkali, smanjujući makar malo zatrovani prostor društvenih mreža u zemlji.
DFC je nesumnjivo primarno formiran radi prepoznavanja i debunkiranja malignog ruskog uticaja u Crnoj Gori, i mada to nije nimalo lak zadatak i posao, veoma ga uspješno obavljaju. No, njihov rad je, usuđujem se reći, daleko prevazišao na startu zadate okvire.
Dosadašanja istraživanja i analize, metodama i temeljnošću sa kojima su rađene, ali i planovima za podizanje nivoa edukacije, posebno mladih, o medijima i društvenim mrežama u eri ubrzanih digitalnih tehnologija koje grabe ka sve većoj upotrebi vještačke inteligencije (AI), predstavljaju važan javni interes za koji bi u svakoj ozbiljnoj državi imali snažnu podršku i partnera u njenim institucijama.
Nije to međutim lako očekivati u zemlji za koju je američka abasadorica Rajsing-Rajnke doduše rekla da ima “veliku priliku da bude prva sljedeća članica EU”, ali je odmah potom brzo dodala i da “ko god bude formirao sljedeću vladu” od njega očekuje da osudi rusku agresiju na Ukrajinu, nastavi da usklađuje politiku sankcija prema Rusiji sa EU, poštuje suverenitet svih i održava dobrosusjedske odnose sa svima u regionu “uključujući i sa Kosovom”. Dakle američka diplomatska predstavnica se nada svjetlijoj budućnosti Crne Gore, ali jednako i strahuje za nju.
Drugim riječima, pitanje je koji će narativi prevagnuti, budući su stručnjaci za komunikacije, i istraživači medija poput DFC-a, upravo analizom činjenica zaključili da građani informacije procesuiraju emocijama, a ne logikom i glavom, i da im je često, od toga da li je nešto laž ili ne- relevantnije ko ih laže. Slaba je utjeha to što nije riječ o trendu samo u Crnoj Gori, već i šire.
Vratimo se opet riječima Boška Jakšića, koji je objašnjavajući zašto ne vjeruje u slobodno novinarstvo, pojasnio da zapravo iza svakog novinarstva stoji neka ideja za koju se autor ili autori (redakcije, mediji) zalažu ili je promovišu. Pitanje je naravno - samo o kakvim idejama je riječ.
U slučaju DFC-a, jasno su naveli šta je njihova ideja/cilj odbrana demokratije i odbrana evroatlanskog puta Crne Gore. I u tu svrhu njihova je misija praćenje i analiza malignih spoljnih uticaja, idenfikacija i borba protiv problema lažnih vijesti, podizanje medijske i digitalne pismenosti i promocija kritičkog mišljenja u Crnoj Gori.
Kvalitetetom dosadašnjeg rada DFC je potvrdio da stoji iza ove misije, iako, prema riječima Milana Jovanovića ciljna linija - ne da je daleko, nego nije ni na vidiku.
Ono što je sigurno je da će rad DFC -a, osim ozbiljnog istraživanja i objašnjavanja pozadine i dubine političkih i društvenih procesa u nas, poslužiti jednog dana i kao relevantna i pouzdana istorijska građa i svjedočanstvo o vremenu u kojem živimo.
Za nas danas pak, ključno je da činjenice i nalazi DFC –a, izađu iz usko stručnih medijsko, akademskih, diplomatsko-objavještajnih i političkih krugova i dopru do što većeg broja građana Crne Gore. Korisno je za razvijanje kritičkog mišljenja, ali i mentalne higijene.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR