Gospođa ministarka

Za Antenu M piše: Mirjana Kostić 

U vrijeme sankcija, prije tridesetak godina, Republika Crna Gora je, po riječima tadašnjeg predsjednika, bila najljepši zatvor na svijetu. Danas na istom prostoru vegetira formalno nezavisna država, koja trenutno liči na primitivnu deponiju pod upravom Dritana Abazovića i njegovog „kadra“.

To potvrđuju i stotine fotografija naših čitalaca iz svih crnogorskih gradova koje smo proteklih mjeseci objavljivali na Portalu Antena M. A dovoljan je i pogled golim okom za jednostavan zaključak da su rijeke, jezera, plaže, ulice, trgovi, parkovi, dvorišta zgrada, ali i crkvenih hramova zatrpani smećem. I čini se da to jedino ne vidi gradonačelnica Podgorice Olivera Injac, dok se promotivno voza gradskim autobusom, ali ni gospođa ministarka ekologije Ana Novaković Đurović, kojoj se pripisuju i zasluge za skandale i haos u resoru urbanizma i prostornog planiranja, čije će posljedice crnogorski građani tek osjetiti.

Od kad joj je prije devet mjeseci pridodata i funkcija koordinatorke Ministarstva evropskih poslova, Ana Novaković Đurović praktično je dosegla obim zaduženja i umješnost Vesne Bratić. Za novo zvanje preporučila je, vjerovatno, radna biografija objavljena na sajtu Vlade, u kojoj se, pored ostalog, navodi da je “intenzivno uključena u proces evropske integracije Crne Gore”, te da je od 2012 - 2020. godine bila članica radne grupe za EU pregovaračko poglavlje 23 i “uspješno upravljala realizacijom više desetina projekata koji se odnose na uspostavljanje vladavine prava i razvoj civilnog društva”. Koliko je za osam godina članstva u radnoj grupi naučila iz nesporno uspješne evropske priče u vrijeme vladavine DPS-a, najbolje pokazuju posljednji izvještaji Evropske komisije, u kojima se Crna Gora, nekadašnji lider na putu ka EU, sada označava kao "rak rana" evropskih integracija.

Nivo stručnog kapaciteta koordinatorke i njenog tima dodatno je ocijenila Evropska komisija prije dva mjeseca, kada nije odobren nijedan projekat crnogorske Vlade u okviru  Investicionog plana za Zapadni Balkan, koji je bio težak 2,1 milijardu eura. Tako je odlazeća Vlada zbog “preuranjenih i nepodobnih” projekata još jednom zavrijedila podsmijeh međunarodne zajednice i uskratila značajnu finansijsku podršku EK namijenjenu boljem životu crnogorskih građana. I nakon svega, malo koga je iznenadilo što se zbog nečuvenih propusta niko od krivaca nije ni izvinio, ni zacrvenio. Jer, za takav gest treba imati bar malo obraza.

A nije bilo tako davno kada je ministarka na početku svog mandata, u februaru prošle godine, samouvjereno najavila: “Krećemo aktivno u ispunjavanje završnih mjerila za poglavlje 27. Odlučni smo da u oblasti zaštite životne sredine i klimatskih promjena ostvarimo mjerljiv napredak, u koji će se uvjeriti građanke i građani Crne Gore”.  Šesnaest mjeseci kasnije građanke i građani mogu samo podijeliti uvjerenje da su od ministarkine odlučnosti ostale prazne riječi, fraze i smeće koje zatrpava prvu “ekološku” državu na svijetu.

Na sve primjedbe i pitanja iz oblasti za koje je zadužena, ministarka najčešće odgovara identično kao i njen šef - da je Vlada ostvarila istorijski uspjeh i isporučila rezultate u borbi protiv korupcije, organizovanog kriminala, krijumčarenja droga i zaplijenila rekordnu količinu duvanskih proizvoda... Ulogu njenih partijskih drugova, kojom se bavi Tužilaštvo, ministarka baš ne voli da komentariše.

Njena četiri mjeseca legitimnog i skoro 13 mjeseci tehničkog mandata obilježile su krivične prijave protiv ministarke zbog ekoloških incidenata uzrokovanih nepropisnim odlaganjem toksičnog otpada, rušenje postrojenja šljunkare na Morači, davanje koncesija za kamenolom i produženje ugovora porodici Carević osumnjičenoj za uzurpaciju pola miliona kvadrata državnog zemljišta, dozvole za izgradnju objekata koje je zabranila građevinska inspekcija, poskupljenje ulaznica za nacionalne parkove... Nijesu zaboravljena ni lažna obećanja brze sanacije crnih ekoloških tačaka, skore toplifikacije Pljevalja, ubrzanja započetog procesa legalizacije nelegalnih objekata, završetka projekta upravljanja ulcinjskom Solanom… Zaključno sa posljednjom  još friškom aferom koja se skriva iza nesvakidašnje krađe djelovodnika iz prostorija Ministarstva.

Nekadašnja NVO aktivistkinja Ana Novaković Đurović obrela se na političkoj pozornici i u vrhu izvršne vlasti kao visoko pozicionirani kadar pokreta URA, koji se deklariše kao stranka zelenih. Nažalost, umjesto proklamovanih ciljeva, ministarka, njena stranka i Vlada nijesu učinili ništa za očuvanje ekološkog zdravlja i prosperiteta zemlje. Naprotiv. Zbog neznanja i nestručnosti ili ciljano i stručno učinili su sve da ozbiljno naruše ekološko zdravlje i zaustave prosperitet zemlje, čijom se sudbinom bahato poigravaju.

Gospođa ministarka je poodavno iskreno priznala da je visoka moda njen “ozbiljan porok”, a omiljeni film "Đavo nosi 'Pradu'".

Stoga joj treba oprostiti što je funkciju koju danas obnaša primarno poistovjetila s obilascima svjetskih prijestonica i kupovinom “Luj Viton” torbica.