Što je u pozadini opasne harange na ovog čovjeka: "Mora se potvrditi brojka od 700.000 likvidiranih Srba!"

Autor: Vlado Vurušić

Zadnjih se dana u Srbiji i Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) digla "kuka i motika" na slavonskog episkopa Jovana zbog izjave da je "preuveličavanje broja žrtva ustaškog logora Jasenovac državni projekt". Cilj je opasne harange na "svog čovjeka" da se kao politička odluka potvrdi brojka od 700 tisuća likvidiranih Srba u tom ustaškom logoru smrti. Arhijerejski sabor SPC-a, akademska zajednica (SANU), autokratski vođa srpskog entiteta u BiH Milorad Dodik orkestrirano su ustali protiv toga i znanstveno potvrđenih podataka o 80 do 100 tisuća žrtava.

Bizarno je da to nazivaju povijesnim revizionizmom (to je, kažu, episkopov osobni stav), pa i podilaženje neprijatelju koji ne prihvaća brojku od 700 000 srpskih žrtava. No, u svoj toj politikantskoj šaradi intrigantno je to - da je episkop Jovan o tome govorio još prije pet godina te to nedavno ponovio na tribini pod okriljem Srpskog narodnog vijeća.

Zašto takav progon baš sada!? Zašto se čekalo tako dugo!? Je li se čekao određeni politički trenutak, pa da Aleksandar Vučić "jasenovački mit" stavi u središte odnosa s Hrvatskom? Takva reakcija SPC-a potvrđuje činjenicu da se stvara okvir za službeno prihvaćanje monstruoznog broja od najmanje 700 tisuća žrtava i potvrđuje da se radilo o "državnom projektu" preuveličavanja žrtava koji ulazi u završnu fazu.

SPC je dao na "volej", čeka se Vučićev blagoslov. Teško se oteti dojmu da tako koordiniran nasrtaj na episkopa Jovana nije toliko usmjeren na njega (bit će zanimljivo vidjeti kako će on reagirati) koliko je to upozorenje srpskim znanstvenicima da se ne "drznu" držati činjenica, nego se moraju pokoriti potrebama nacionalrežimske naracije.

Oni se zapravo boje da srbijanski povjesničari i javnost neće prihvatiti njihove manipulacije te da će im pomrsiti nacionaldemagošku agendu i izbiti "adut" srpske patnje i ugroženosti na kojoj toliko inzistiraju.

To je definitivno politička odlika vrha srbijanske države i Crkve. Povjesničari Muzeja genocida iz Beograda došli su do broja od oko 90 tisuća stradalih, a usto su izraelskog povjesničara Gideone Greifa (vice versa Igora Vukića), kojega beogradski režim koristi kao podlogu za "jasenovački revizionizam", nazvali šarlatanom.

Greif je sam priznao da se oslanjao na samo tri izvora prilikom svoje procjene žrtava. On titra Vučićevoj "mučeničkoj taštini" jer govori o 1,4 milijuna žrtava! Uh, kako se toga Vučić nije sjetio! Drugi cilj je potpuno prisvajanje Jasenovca kao srpskog pitanja neovisno o Hrvatskoj.

Njoj bi se dodijelila samo uloga vječnog i kolektivnog krivca, a spomen-područje bi bilo marginalizirano jer bi središte prešlo u Gradinu. To će potaknuti hrvatske revizioniste koji su već u niskom startu da krenu u daljnje sramotno minimiziranje, što je treći cilj. U delikatnu poziciju stavlja se srpsku zajednicu u Hrvatskoj, koja se uvlači u tu perverznu igru. Tražit će se njihovo "očitovanje", pogotovo zbog toga što je ono što je "predmet napada" izrečeno u instituciji Srba iz Hrvatske. Sve to je otužno i opasno ponovno ubijanje jasenovačkih žrtava.