Piše: Dražen Đurašković, novinar i stručni saradnik Sindikata medija Crne Gore (Autonomija)
SLAPP tužbe, kao oblik zastrašivanja i odvraćanja medijskih profesionalaca od odbrane javnog interesa, u žiži interesovanja međunarodne javnosti su posljednjih nekoliko godina, no samo postojanje ovakvih i sličnih sudskih postupaka za Crnu Goru nije ništa novo. Međutim, ne postoji posebna zvanična statistika ovakvih tužbi niti se one tretiraju kao specifičan izvor pritisaka na novinare i medije.
Od 2011, godine, kada je kleveta dekriminalizovana u Crnoj Gori, građanske parnice zbog povrede prava ličnosti uveliko su zloupotrebljavane kako bi se vršio pritisak na novinare i medije. A SLAPP tužbe predstavljaju upravo to – stratešku upotrebu sudskog postupka kao pokušaj zastrašivanja. Glavno njihovo obilježje jeste zloupotreba sistema građanske parnice kako bi se autori izmorili samim postupkom i odustali od daljeg pisanja i interesovanja za određenu temu. To je izuzetno opasno, jer predstavlja izvor cenzure ali i autocenzure, budući da u medijskoj zajednici postaje jasno koje su teme i osobe nepoželjne.
Zbog povrede časti 210 tužbi
Sindikat medija Crne Gore u istraživanju “Činjenicama protiv tužbi: Deset godina dekriminalizacije klevete” identifikovao je 210 tužbi zbog povrede časti i ugleda pred crnogorskim osnovnim sudovima protiv novinara i medija. Tužbeni zahtjevi dostižu frapantnu cifru od tri miliona eura. Riječ je o periodu od 2011. do 2022. godine. Od ukupnog broja tužbi oko 100 njih su inicirali građani zbog vjere da su u objavljenim medijskim sadržajima novinari i mediji povrijedili neko njihovo pravo.
Istraživanje je identifikovalo i dva fenomena. Prvi – da je udio onih koji su bili na izvoru moći, političkoj, ekonomskoj ili društvenoj, značajan, te da su u 35 slučajeva presavili tabak protiv medija i obratili se sudu. U tim slučejavima su i najveći tužbeni zahtjevi, a registrovan je i slučaj sa nevjerovatnim tužbenim zahtjevom od 150.000 eura. Među javnim funkcionerima koji prednjače u podnošenju tužbi je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji je, zajedno sa svojom porodicom u tužbama tražio gotovo pola miliona eura. Osim Đukanovića, na listi tužilaca bili su i biznismeni, javne ličnosti, političari i druge osobe iz javnog života.
Ono što je zanimljivo jeste da su sudovi ipak masovno odbijali ove tužbene zahtjeve, smatrajući da prevagu ima pravo javnosti da zna, pri tome su se crnogorske sudije dosta oslanjale na praksu Evropskog suda za ljudska prava. Jedan takav slučaj i trenutno je aktivan u Osnovnom sudu u Podgorici, gdje je još 2019. godine Đukanović tužio dnevnik “Vijesti” i odbjeglog biznismena Duška Kneževića, zbog intervjua koji je taj list objavio, a u kome je Knežević iznio teške optužbe na račun Đukanovića. Bivši predsjednik je od medija i Kneževića tražio po 50.000 eura.
Samoregulacija medija bez efekata
Istraživanjem je identifikovan i drugi fenomen: polarizacija i politizacija medijske scene reflektuje se i na ovo polje, pa je čak 47 slučajeva pokrenuto od strane drugih medija i novinara. Trend da mediji i novinari tuže druge medije i kolege zbog povrede časti i ugleda i dalje zabrinjava, jer oslikava polarizovanu medijsku scenu, slabi medije i ukazuje na slabe mehanizme samoregulacije.
U Crnoj Gori postoji jedno samoregulatorno tijelo koje okuplja više medija, a nekoliko medija, uključujući i Javni servis Radio televizije Crne Gore, imaju svoje ombudsmane. Ukoliko tome dodamo i podatak da je samoregulacija u Crnoj Gori uglavnom vezana za uređivačku politiku, da nije izgradila kredibilitet, o čemu svjedoči i podatak da imamo medije koji značajno učestvuju u kreiranju javnog mnjenja a nemaju niti jednu pritužbu na godišnjem nivou, ali i imamo pojavu da odluke samoregulacije ne proizvode nikakve reakcije medija, i dodatno da se i dalje pritužbe doživljavaju kao vrsta ataka na rad medija i novinara, a ne korektivne mjere u cilju jačanja novinarstva.
Sve ovo samo potvrđuje tezu da ni sami mediji ne vjeruju samoregulaciji već radije nezadovoljstvo sa izvještavanjem drugih medija odmah iskazuju pred sudskim organima.
Možda bi bilo dobro da medijska zajednica, prvenstveno medijski menadžeri i vlasnici zajedničku energiju koju imaju kada je riječ o odbijanju potpisivanja granskog kolektivnog ugovora i poboljšanja položaja zaposlenih u medijima, preusmjere na nešto što će omogućiti opstanak novinarstva i zajednički kreiraju pravila igre koja će se vezati za jačanje novinarstva i predvidjeti mehanizme za njegovu zaštitu protiv svih savremenih izazova.
Opasnost od rekriminalizacije klevete
Svakako, nije i ne može biti sva odgovornost na medijskoj zajednici, jer bi država trebalo da osigura uslove rada sedmoj sili u kojoj će bez pritisaka moći da se posveti cilju svog postojanja – zaštiti javnog interesa. Toga je svjesna i Evropska unija, zbog čega je od nedavno u proceduri donošenje prve anti-SLAPP direktive na evropskom kontinentu.
Donošenje tog značajnog dokumenta prate i određene kontroverze budući da je medijska zajednica glasna u kritikama da ta regulativa ne pruža dovoljnu zaštitnu medijskim profesionalcima. Tu se svakako mora voditi računa o pravom omjeru zaštite novinarske profesije sa jedne strane, ali i jačanju profesionalnog novinarstva koje će omogućiti pravovremeno informisanje.
Ideja anti SLAPP regulative je utvrditi test kojim će se sudovi voditi na samom početku postupka, kako bi prepoznali da je riječ o pokušaju izlaganja medija sudskom postupku kao takvom, bez namjere da taj postupak rezultira i presudom na njihovu štetu.
Crnogorski pravni sistem trenutno ne prepoznaje nikakve anti-SLAPP mehanizme zaštite, koji bi bili na raspolaganju novinarima i medijima, niti je stručna javnost otvorila debatu o ovim pitanjima. Prilika za to svakako će biti nova regulativa, koja će postati sastavni dio zakonodavstva Evropske unije, a time i predmet pregovora Crne Gore o pristupanju EU.
Međutim, do tada, pred crnogorskim medijskim profesionalcima je još jedan izazov, koji je i te kako povezan sa SLAPP tužbama. U regionu smo od skoro dobili rekriminalizaciju klevete, u Republici Srpskoj, i to nije problem samo novinara i medija koji tamo rade. I crnogorski novinari mogu biti predmet tih postupaka, ukoliko izvještavaju, na primjer o firmama ili zvaničnicima iz te države, ako nadležni organi procijene da u tom sadržaju ima elemenata klevete.
“Stavovi izraženi u ovom tekstu su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stavove Evropskog fonda za Balkan”
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR