Kosovićeva propaganda za gašenje FCJK

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Crnogorski medijski prostor ogadila je jutros naslovnica velikosrpske propagandne platforme Vijesti naslovom koji dominira na toj naslovnici: „Sumnjiva zvanja iz Srbije, plata iz budžeta Crne Gore“. Punih petnaest godina, još od osnivanja Savjeta za standardizaciju crnogorskoga jezika, traje kampanja protiv crnogorskoga jezika te punih 13 godina, od osnivanja, ne prekida se propaganda protiv Instituta odnosno Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Služeći kao glasilo anticrnogorske propagande, Vijesti su pomoću beogradskih uslužnika iz Crne Gore nametnule narativ da nema ništa crnogorsko što nije kriminalno i lopovsko, da je Crnogorac samo onaj koji je ološ iz Crne Gore te je tako nekadašnja „srpska Sparta“ postala srpski kontejner. Prije no što Abazovićevo tužilaštvo pokrene kakav postupak s unaprijed određenim sudskim ishodom, Vijesti objave neformalnu presudu. Ovoga puta umjesto Jelene Jovanović angažovao se Srdan Kosović.

U vrijeme standardizacije crnogorskoga jezika i osnivanja ICJK i FCJK oni koji su se zalagali za pravo Crne Gore na sopstveni jezički standard dovođeni su maltene u vezu s ustaškim pokretom. Tada smo bili uvezani s hrvatskim desničarima, srbomrscima i jezičkim arhaizatorima, a sad smo u sumnjivim vezama sa Srbijom, i to sa sandžačkim muftijom.

Umjesto da odgovaram na gomilu vješto upakovanih tandarija kojima Srdan Kosović želi zaśeniti prostotu te dodatno sluditi ionako sluđenu javnost, počeću s kraja tanjega, od zaključka Kosovićeva propagandnog teksta. Govoreći o osnivanju FCJK, Kosović veli: „Odluka Vlade je tada bila epilog sukoba dvije struje oko standardizacije crnogorskoga jezika. Vijesti su ranije pisale da su varnice među lingvistima počele tokom prvih pokušaja standardizacije crnogorskog jezika 2008. godine. Predvođeni profesoricama na Filozofskom fakultetu Rajkom Glušicom i Tatjanom Bečanović, dio lingvista nije pristajao na uvođenje arhaizama i lokalizama u standardni jezik, kao ni na sistemsku jotaciju. To je bio predlog druge grupe profesora, na čelu sa Čirgićem. Kako se lingvisti nijesu mogli dogovoriti na sjednicama Savjeta za standardizaciju jezika, dva predloga stigli su pred komisiju Ministarstva prosvjete koju su činili profesori Milenko Perović, ukrajinska profesorica Ljudmila Vasiljeva i njen zagrebački kolega Josip Silić, koji su odlučili da standard bude Čirgićev predlog. Perović je kasnije postao predsjednik UO FCJK.“

Omaklo se Kosoviću da u zaključku otkrije motive svoje propagandne pisanije. Nije, dakle, problem jesu li profesori FCJK birani u skladu s mjerilima propisanim za Univerzitet Crne Gore, čiji FCJK nije dio (nego u skladu s mjerilima univerziteta na kojem su – u skladu s potpisanim ugovorom o saradnji – birani). Problem je što je FCJK još jedina preostala javna institucija kojom ne upravlja i koju ne kontrolišu Vučićevi potrpežnjaci iz crnogorske vlasti. Problem je što FCJK i njegovi profesori i studenti pružaju otpor urušavanju svih vrijednosti koje je uspostavila Ura i Dritan Abazović. Standardizaciju crnogorskoga jezika i uvažavanje „sistemske jotacije“ Fakultetu za crnogorski jezik i književnost četnici i njihovi agitatori nikad neće oprostiti. Zato je pisanija Srdana Kosovića samo uvertira u pakleni plan gašenja FCJK od kojega ova vlast ne odustaje otkad ju je Amfilohije krajem 2020. izveo iz Ostroškoga manastira.

Poziva se Srdan Kosović na dvije nikšićke profesorice koje, veli, nijesu pristajale na uvođenje arhaizama i lokalizama i „sistemsku jotaciju“. Pritom ne govori koji su to arhaizmi budući da je ta propagandna akcija tih profesorica koju su vodile u novinama za koje Kosović radi više puta raskrinkana i razobličena. Zaboravlja Kosović pomenuti ciljnoj grupi svoga teksta da je riječ o osobama koje zloupotrebljavajući poluge vlasti čije su funkcionerke pokušavaju na sve načine ugasiti FCJK i diskreditovati profesore koji na njemu rade. Te nesuđene standardizatorke crnogorskoga jezika odavno su angažovane na poslu uništenja crnogorskoga nacionalnog identiteta, o čemu svjedoči podatak da jedna obavlja funkciju predśednice Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore (imenovana od Vesne Bratić) koja je na mjesto rektora toga univerziteta dovela ruskoga agenta Božovića, poznatoga po svojim antizapadnim stavovima, stratega podvođenja Crne Gore ruskim uticajima, a druga je angažovana kao lokalna funkcionerka kod nikšićke prve kokarde Marka Kovačevića. I baš tu drugu angažovalo je aktuelno Ministarstvo nauke za člana komisije za dodjelu licence za naučno-istraživački rad FCJK. Budući da nije našla ništa na osnovu čega bi nam mogla oduzeti tu licencu, sad joj Kosović priprema politički teren za zadatak koji joj je povjeren.

Od formiranja vlasti krajem 2020. godine FCJK je konstantna meta napada svih kojima je cilj uništenje Crne Gore. Dva puta je vlast toj ustanovi stopirala finansiranje, aktuelni predśednik države oduzeo joj (kao ministar ekonomije) prostorije u Podgorici, aktuelni mandatar za formiranje Vlade (kao ministar finansija) oduzeo je zgradi FCJK zaštitarsku službu iako je riječ o zakonom zaštićenome spomeniku kulture, direktor Agencije za kontrolu kvaliteta visokoga obrazovanja Goran Danilović vodio je kampanju protiv FCJK, Bratićka i njen „ekspert“ za kulturu Dragan Koprivica neskriveno su se zalagali za njegovo ukidanje, poništavani su rezultati konkursâ na kojima su FCJK bila dodijeljena sredstva za naučne projekte, protiv uprave FCJK pokretane su lažne krivične prijave i tako redom. Ništa od toga nije urodilo plodom. No uskoro nas čeka akreditacija i reakreditacija studijskih programa, a u procesu smo produženja licence za naučno-istraživački rad. Da bi pripremio medijski prostor i stvorio uslove da javnost lakše proguta priču o novome planu gašenja FCJK, Srdan Kosović želi nastavna zvanja naših profesora prikazati kao protivzakonita jer nijesmo birani u skladu s pravilima Univerziteta Crne Gore. Pritom skriva podatak da FCJK nema nikakvu zakonsku obavezu da se bira u skladu s tim pravilima jer FCJK nije dio Univerziteta Crne Gore, kao što se u skladu s pravilima UCG ne bira nijedna druga visokoškolska ustanova u Crnoj Gori koja nije dio Univerziteta Crne Gore. U skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju (čl. 18) ustanova visokoga obrazovanja „bira akademsko osoblje; zaključuje ugovore s drugim ustanovama u Crnoj Gori i institucijama na međunarodnom nivou“. Dakle, FCJK radi po zakonu.

Nikšićkim profesoricama na koje se Kosović u zaključku poziva odavno je povjeren zadatak obesmišljavanja montenegristike i pripreme terena za gašenje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Beogradu je odavno postalo jasno da silom Crnu Goru ne može slomiti jer će naići na otpor Crnogoraca. Zato su se odlučili za taktiku trojanskih konja koji su preplavili sve crnogorske institucije. Jedina ustanova đe nijesu mogli privezati svoga trojanskoga konja jeste FCJK. Zato je i napadaju što frontalno preko IN4S-a, što preko trojanskih konja iz nikšićke pseudomontenegristike i Vijesti. Pozivajući se na pravila koja važe za Univerzitet Crne Gore, pokušavaju osporiti izbore u zvanja profesora FCJK koji nije dio toga univerziteta. Pritom ne vele da profesori FCJK nemaju objavljenih radova, knjiga, da nijesu učestvovali na naučnim skupovima jer znaju da ih imaju toliko da se s njima ne može mjeriti nijedan filolog s Univerziteta Crne Gore kojim suvereno upravlja rusko-srpska agenturna mreža.

Pokušavajući prikazati profesore FCJK kao švercere izbora u zvanja, pokušavajući prikazati FCJK kao ustanovu koja nemilice troši državne pare, pokušavajući ih prikazati kao arhaizatore, Kosović im suprotstavlja u zaključku dvije nikšićke profesorice od kojih je jedna predśednica Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore. Pozivam Kosovića da javnosti saopšti koje neophodne reference za izbor u zvanje redovnoga profesora na Univerzitetu Crne Gore one dvije ispunjavaju. Pozivam ga da objasni javnosti može li se na Univerzitetu Crne Gore doći do zvanja redovnoga profesora bez objavljene knjige (liše doktorata, koji je polazna tačka za izbor u zvanje), kako je izabrana aktuelna predśednica UO UCG. Pozivam ga da objavi korice knjiga koje je navela za izbor u zvanje vanrednoga, pa zvanje redovnoga profesora, a koje nikad nije objavila već je do oba potonja zvanja došla falsifikujući dokumentaciju – što je javnosti više puta predočeno, a što je njegova propagandna platforma svaki put otćutala. Pozivam ga da javnosti predoči spisak objavljenih, uređenih i priređenih knjiga, udžbenika i monografija profesora FCJK te da ga uporedi sa spiskom onih čiji rad želi predstaviti kao suhu nauku. Neće to Kosović učiniti jer bi time razotkrio fukarske namjere svoga propagandnog teksta. Ipak, bolje mu je da pronađe neki novi pristup i novi metod za diskreditaciju ljudi s FCJK jer mu na propagandu o našoj nestručnosti i nedostatku kvalifikacija teško da će ko povjerovati. Ako je što nakon 2020. postalo jasno, to je da nam je montenegristika životna misija.

Pred Crnom Gorom je popis stanovništva kojim rukovodi marionetska Vlada bez povjerenja, sa zlikovcem Dritanom Abazovićem na čelu. Cilj toga popisa je da se pokaže kako je opao broj nacionalnih Crnogoraca, govornika crnogorskoga jezika i vjernika Crnogorske crkve te kako je u Crnoj Gori dominantan broj Srba, govornika srpskoga jezika i vjernika Svetosavske crkve. Pred Fakultetom za crnogorski jezik i književnost je proces dobijanja licence za naučno-istraživački rad i akreditacija i reakreditacija studijskih programa, kojim rukovodi velikosrbin Goran Danilović, angažovan da spriječi dalji rad FCJK. Kosovićev je tekst pisan s ciljem da pomogne Abazoviću i Daniloviću. To ne zna samo onaj koji ne želi znati. Ova vlast neće odustati od svojih namjera da uništi FCJK, a mi još manje od naše spremnosti da ga odbranimo. A sve i da ga ugase, montenegristiku ugasiti ne mogu.