Slučaj Vijesti: Područno odjeljenje Dragana Vučićevića za proizvodnju afera

Ovaj tekst predstavlja reagovanje na članak Srdana Kosovića „Sumnjiva zvanja iz Srbije, plata iz budžeta Crne Gore“, objavljen na portalu i u štampanome izdanju ND Vijesti 30. 9. 2023. Iako je po Zakonu o medijima bio obavezan objaviti ga, glavni i odgovorni urednik Srdan Kosović odbio je to učiniti, uz bleferski zahtjev da treba sadržaj „upodobiti“ u „skladu sa Zakonom“.

Piše: Doc. dr Aleksandar Radoman, dekan FCJK  

Kad su u petak u 12:31 na službeni mejl FCJK stigla isljednička pitanja glavnoga i odgovornoga urednika Vijesti Srdana Kosovića, s pozivom na „objektivno informisanje javnosti“, nijesam ni sumnjao da su Vijesti, baš kao i ususret popisu 2011. godine, već nacrtale metu, tada Institutu, danas Fakultetu za crnogorski jezik i književnost i da kreće prljava kampanja diskreditacije. Ta sam svoja očekivanja i podijelio s Kosovićem u odgovoru koji je on skrio od javnosti, pa mi neće biti problem da se samocitiram: „Naravno da postoji raspoloženje da se odgovori na sva pitanja čija je svrha objektivno informisanje javnosti. Kako sam, međutim, na osnovu ranijeg odnosa propagandne platforme Vijesti prema FCJK a i ličnog iskustva kad si prije nešto više od godinu dana svjesno kršeći zakon odbio objaviti moje reagovanje na tvoje spinove, uvjeren da propagandistu tvog profila ne interesuje 'objektivno informisanje javnosti', već kreiranje afera, nemam ni djelić sumnje da je i ovo obraćanje poslato u 12:31 sa zahtjevom da odgovor stigne 'do kraja radnog vremena' još jedan u nizu manipulativnih nasrtaja na FCJK.“

Da Kosovića i nijesu zanimali odgovori na pitanja, već je imao unaprijed pripremljeno „istraživanje“, koje je eventualno trebalo začiniti konstatacijom da odgovore nije dobio, pokazala je jutrošnja naslovna strana propagandne platforme Vijesti na kojoj je udarno mjesto u crnome okviru zauzela priča pod naslovom „Sumnjiva zvanja iz Srbije, plata iz budžeta Crne Gore“, a uz fotografiju, ne ustanove no torte, i pitanje – „Da li FCJK posluje nezakonito“? Na portalu je pridodat i nadnaslov „Slučaj FCJK“, čime se, u najboljem duhu draganvučićevićevskoga „novinarstva“, problem izmjestio u zonu kriminalnog. Tako su se u naslovu našli svi bitni elementi tabloidnog zapleta: neki slučaj, neka sumnjiva zvanja i – novac, i to budžetski.

Doduše, svoje namjere Kosović i ne krije pa već nakon prvoga senzacionalističkoga pasusa u kojima više ne „sumnja“, već presuđuje da su profesori FCJK izabrani „u akademska zvanja mimo pravila“, u drugom eksplicitno razotkriva cilj svoje pisanije – dovodeći u pitanje samo funkcionisanje Fakulteta.

Kad je već pripremio teren za likvidaciju, Kosović preuzima ulogu eksperta za utvrđivanje zakonitosti izbora u zvanje i stručnjaka za analizu baza naučnih časopisa. Potom nabraja uslove koje su profesori FCJK trebali zadovoljiti da su u zvanje izabrani na nekom od univerziteta u Crnoj Gori. Iskreno, divim se trudu i vremenu Kosovića utrošenom ni u šta, budući da je sav njegov istraživački napor uzaludan jer je krenuo od pogrešne premise. Uzgred, u namjeri da obesnaži sve reference profesora FCJK služi se sitnim podmetanjima kad tvrdi da je časopis Književna smotra tek od 2020. godine na AHCI listi, pa se, po njegovu tolkovanju, rad objavljen u tome časopisu 2018. godine ne može uvažiti. Da se ne bih pregonio s Kosovićem oko njegovih konfabulacija, evo mu relevantni izvor koji će potvrditi da se Književna smotra i 2017. godine nalazila na AHCI listi: http://lib.irb.hr/web/hr/vijesti/item/2099-hrvatske_casopisi_u_woscc_i_cc.html.

Ali, ne zamjeram Kosoviću što iznosi neistine, to mu je zapravo u propagandnoj platformi u kojoj radi i u opisu posla. Uostalom, nije prvi put da naučne baze časopisa slude nauci nesklonog Kosovića. Tako mu je ne tako davno, tragajući za referencama akademika CANU, pošlo za rukom da rad pokojnog Nika S. Martinovića pripiše živućem Niku Martinoviću. Zahvaljujem Kosoviću, međutim, što se potrudio da pobroji radove profesora FCJK, čime je makar konstatovao da na FCJK rade kompetentni i produktivni naučnici. To što časopis Lingua Montenegrina, koji je, kako mu rekoh i u odgovoru, u Republici Hrvatskoj na listi A1, najprestižnijih međunarodnih naučnih časopisa, onako „od šponde“ dovodi u vezu s „predatorskim časopisima“, sasvim je očekivana podmetačina u ovom propagandnom izbljuvku.

Ključna falinka ove Kosovićeve google pretrage jasno se nazire iz završnog dijela teksta, kad sâm potvrđuje da je svjesno blefirao jer konstatuje da profesori FCJK nijesu izabrani u zvanje na nekom od crnogorskih univerziteta. Član 72 Zakona o visokome obrazovanju propisuje da „lica u akademska zvanja bira senat univerziteta“. Fakultet za crnogorski jezik i književnost, pak, nije univerzitet, već samostalna visokoobrazovna institucija. Striktni zakonski okvir ne dozvoljava Fakultetu da vrši izbor u nastavna zvanja i da je Fakultet ušao u takvu proceduru bilo bi jasno da je prekršio Zakon. Međutim, od toga nema ništa. Profesori FCJK, dakle, u zakonskoj nemogućnosti da u zvanja budu birani na matičnoj ustanovi, biraju se u zvanja onđe đe za to postoje zakonski uslovi, u konkretnom slučaju na Internacionalnome univerzitetu u Novome Pazaru, koji pośeduje zakonitu licencu i s kojim pored sporazuma o saradnji imamo i odličnu saradnju preko programa Erasmus+. Za IUNS Kosović dodaje, iz druge ruke, i naziv „muftijin univerzitet“, navodeći, pritom, kako bi pritvrdio svoju priču o sumnjivim zvanjima, da je ta ustanova „u centru pažnje zbog problema s akreditacijom za više studijskih programa“. To bi neinformisanog čitaoca trebalo da ubijedi da tu nešto ipak nije u redu, iako Kosović ne navodi ni jedan jedini argument da, recimo, IUNP nema licencu, da, eventualno, ne može zakonito birati u zvanja i sl. Jer takvih argumenata i nema.

Kosovićeva bombastična kula od pijeska srušila se zapravo na samome početku jer nameće iluziju o tome da je nešto urađeno nezakonito s pozivom na pravila koja se primjenjuju na univerzitetima u Crnoj Gori, da bi na kraju priznao da oni koje targetira nijesu ničim prekršili ta pravila – jer nijesu ni izabrani u Crnoj Gori, a nema zakonskih prepreka da u Crnoj Gori ostvare svoja radna prava!? Kad bi njegovo retroaktivno podešavanje podataka bilo logično i opravdano, a s pozivom na odluke Savjeta za visoko obrazovanje iz 2019. godine, mogao bi istom metodologijom biti osporen i rad cijelog Univerziteta Crne Gore, uključujući i rektora i predśednicu Upravnoga odbora, koji su zvanja stekli po pravilima koja više u Crnoj Gori ne važe.

I tako poslije gromoglasnog uvoda i furioznog početka članka, Kosović konstatuje da je sve što je prethodno propagandno upakovao – čisti ćorak, jer niti su profesori FCJK birani u zvanje na nekom od univerziteta u Crnoj Gori, niti se FCJK ogriješio o zakon u pogledu „transfera znanja“, pa jedini transfer koji ostaje nakon čitanja ovoga pamfletića jeste – transfer blama.

Na samome kraju Kosović poteže budžet i novac, svjesno zanemarujući da je godišnji budžetski izdatak za FCJK gotovo za trećinu manji od sredstava koje je, recimo, Vlada Crne Gore 2023. godine poklonila privatnoj pravoslavnoj gimnaziji, školi bez zakonite licence, prostora i elementarnih zakonskih preduslova za rad.

Juče sam prilježno odgovorio na sva pitanja koja je Kosović uputio, ali je moj odgovor očekivano friziran u njegovu članku, pu ću ovđe citirati i njegov završni dio:

„Kako sam siguran da će tvoje interpretacije ovih odgovora dostojno reprezentovati štetnost tvojih namjera, zahtijevam da ovaj odgovor bude integralno objavljen, bez kidanja i prepakivanja. A kako mi je poznato ko su gospođe koje su ubačile žeton u tvoj propagandni džuboks i zakotrljale time novu hajku na FCJK, pozivam te da – baš kao što je to nedavno učinila jedna od te dvije gospođe – pośetiš FCJK. Od dotične se možeš informisati da, bez obzira na to ko nam dolazi u goste, veoma držimo do za ove krajeve tradicionalnog gostoprimstva. Biće to prilika i da se objektivno informišeš o svemu što te zanima u vezi s radom FCJK, ma što kasnije tvoja propagandna platforma činila s tim objektivnim informacijama, uz podrazumijevajuću obavezu da na sve dezinformacije reagujemo u skladu s gore pomenutim – pozitivnim pravnim propisima.“ Vjerovatno je najbizarniji detalj cijeloga ovog zamešateljstva to što je među pokretačima nove hajke na FCJK jedna profesorica koja je falsifikovala svoj izbor u zvanje vanrednoga, pa redovnoga profesora – o čemu je javnost više puta obaviještena, iako UCG mrtvijem snom spava – i druga koju je i nakon odluka Suda časti, u zvanje izabrao ne univerzitet nego – sud. Upravo ona instanca na račun koje njihov partijski šef redovno izriče sumnje o korupciji.