Crna Gora: Obdukcija prije punoljetstva

Za Antenu M piše: Mirjana Kostić

Gorko, nepobitno i u ledenoj tišini odjeknula je rečenica: “Crna Gora je završena priča”. Ovu ozbiljnu dijagnozu, koju su mnogi slutili, (pred)osjećali, znali, saopštio je prošle sedmice ugledni profesor iz Kanade Srđa Pavlović (u DRV na Anteni M), svodeći podrobnu analizu na koncizan zaključak od svega pet riječi, svima jasan, razumljiv, konačan.

A nije bilo tako davno kada je jednom takođe kratkom konstatacijom Crna Gora proglašena za "uspješnu balkansku priču". Poruku je s najviše evropske adrese, samo nekoliko dana nakon majskog referenduma 2006, saopštio visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Havijer Solana, dotadašnji ljuti protivnik obnove državne nezavisnosti Crne Gore, što je njegovom zaključku davalo dodatnu uvjerljivost i snagu.

Kako je od uspješne balkanske priče, za samo 17 godina, Crna Gora postala završena priča? Možda će se tim pitanjem, jednog dana, baviti zvanična intelektualna elita, tzv. besmrtnici, s bezbjedne istorijske distance, koja ne može ugroziti njihov akademski mir i pristojne apanaže. Biće to zasigurno inspirativna tema za doktorske disertacije, akademske skupove i simpozijume, na kojima će se primjenom naučne metodologije, uz prebiranje brojanica, secirati leš koji je nekad bio živa država. 

U želji da podstaknemo istraživački rad budućih generacija, kratko podsjećamo na slijed događaja i tek nekoliko važnih činjenica i zapažanja, do kojih se može doći i bez skupih višegodišnjih istraživanja i naučnog alata. 

Predmet proučavanja – država Crna Gora -  rođena je 21. maja 2006. godine na brdovitom Balkanu. U rodnom listu je zapisano da ima hiljadugodišnju porodičnu istoriju, odnosno državnu tradiciju. Njenu obnovu ili ponovno rođenje željno je isčekivalo i svojim glasovima potvrdilo 230.711 građana.

Početak novog života crnogorske države bio je idiličan. Topla dobrodošlica novoj članici svjetske porodice na svakom kraju planete, zastave na Ist Riveru, u Beču,  Strazburu, Ženevi, na majbahu, državnim institucijama.. Strane ambasade u Crnoj Gori, crnogorske u svijetu.

Predmet proučavanja ostvario je prvi strateški cilj  2017. prijemom u NATO. Deset godina ranije uspješno je startovao i ka drugom strateškom odredištu, savladao dio najtežih uspona na putu ka Evropi, doduše s povremenim zastajkivanjima, sve dok se 2020. dotadašnji lider u integracijama nije strmoglavio s evropskih visina i tom prilikom zadobio neizlječive povrede.

I na unutrašnjem planu obnovljena država je godinama bila primjer i  prednjačila u regionalnim okvirima po ekonomskom rastu, stranim investicijama, prosječnim platama i penzijama… Ipak, neuporedivo brže od standarda građana rastao je standard pojedinih funkcionera. Krug se iz godine u godinu širio, upitno bogatstvo enormno uvećavalo, pitanja i optužbe množile, a odgovornost niko nije dijelio. Sebična pohlepa pojedinaca iz vlasti koji su zbrinuli i bijele pčele, postala je Ahilova peta države koju su zapustili i zanemarili. Tako su trojanskim konjima koji su nestrpljivo opsijedali Crnu Goru otvorena vrata za ponovno ostvarenje velikosrpskog državnog projekta sročenog u susjedstvu još sredinom 19. vijeka. 

Unionističke snage ućutkane referendumskim rezultatom i usponom obnovljene države, prenule su se iz sopstvenog košmara tražeći način da izazovu košmar u neželjenoj državi. Nijesu uspjeli da terorističkim pokušajem 2016. godine preokrenu izbornu volju i sprže Crnu Goru, ali nijesu ni odustajali. Koristeći zakašnjeli pokušaj tadašnje vlasti da konačno uredi crkveno pitanje, opozicija je na političku scenu izvela i prisvojila Srpsku crkvu s kojom je vladajuća partija dugo koketirala zarad boljeg izbornog skora. 

Uslijedio je mračni litijaški ustanak u kojem je nenadano poražen predmet proučavanja - građanska, sekularna, antifašistička, multietnička i evropska Crna Gora. Potvrdili su to rezultati  izbora 2020/2023. godine i strmoglavi sunovrat mlade države nekad zagledane u Evropu,  koja se zavukla u crnu crkvenu mantiju. Apostolska Vlada Zdravka Krivokapića i relaksirani kabinet Dritana Abazovića, uz sasluženje korumpirane crkvene armade, snažnu logistiku zvanične Srbije i propagandno sadjejstvo koncerna Vijesti, RTCG i ostale prosrpske medijske većine, učinili su sve da otruju Crnu Goru i državu koja nije stigla ni do punoljetstva prepišu i predaju srpskom svetu.  

Ako se ne nađe lijeka u narednih nekoliko mjeseci, umjesto proslave osamnaestog rođendana u maju naredne godine Crnoj Gori će služiti opijelo Srpska pravoslavna crkva.

A intelektualna elita, školovana da svojim znanjem pokaže put i pomogne zemlji kad je najteže, može tad umorno  slegnuti ramenima, okrenuti još jedan krug brojanica i predmet proučavanja odložiti ad akta.