Pismo "bratu Abazu": "Odbrana je s životom skopčana"

Za Antenu M piše: Marko Laković

"Brate Abaze",

Bespogovorni izvođaču radova Srpskog sveta, podaniče kojeg bi Bećković nosao srbijanskim ulicama jer si im na tacni predao ono što smo vjekovima čuvali ne hajući "ni za Nemanje ni za Murate ni za Bunaparte", ti koji snabdijevaš Srpsku crkvu kalašnjikovima i omogućavaš da crkve i manastiri koje su naši preci gradili danas služe kao sigurna kuća za srpske teroriste, ti što izmišljaš lažne dojave o bombama kako bi pretresao objekte svojih neprijatelja i predstavljao ih kao kriminalce i teroriste, ti što bez naloga rušiš objekte i kupuješ trajekte bez tendera, ti što si se uortačio s kriminalcima i dušmanima Crne Gore da bi se obračunao s crnogorskim patriotama, ti koji si crnogorske obavještajne službe prepuštio kriminalcima i ruskim i srpskim špijunima i saradnicima, ti što misliš da naše strpljenje nema granica i da si nas sve zastrašio i ućutkao - grdno si se prevario.

Godine su trebale da Aleksandar Vučić i srpska BIA pronađu prevarnika koji će biti sposoban da zamaže oči zapadnih ambasada i razočaranih suverenista i reklamirajući se lažnom borbom protiv kriminala preda Crnu Goru u ruke srpskim kriminalcima. Hvaleći se privrženošću NATO-u i EU zadatak mu je bio da uvede Crnu Goru u ralje velikosrpstva. Nastao kao plod dugogodišnje saradnje Miška Perovića i Željka Ivanovića i srpskih i ruskih tajnih službi, predstavljan kao borac za EU integracije i nesanica za kriminalce, "brat Abaz" je više zla Crnoj Gori nanio od ijednog porobljivača. Otkako su ga srbijanski popovi zaglavarili za vicepremijera i premijera Crne Gore, uništio je sve što je mogao uništiti. Cio sistem - od školstva i zdravstva do elektroprivrede predao je u ruke onima koji su 2016. pokušali da izvrše državni udar.

Sve naše crkve i spomenike, grobove naših predaka, predao je državi Srbiji potpisavši veleizdajnički Temeljni ugovor sa SPC. Počistio je sve crnogorske državne službe od Crnogoraca. Omogućio je uz rizik prolivanja crnogorske krvi ustoličenje srbijanske sluge Jovana Mićovića u prijesto Sv. Petra Cetinjskog. Zarobio je Javni servis i sve ostale medije, a preko prvog pera srpske BIA-e i škaljarskog klana Jelene Jovanović zapečatio sudbinu mnogih koji nijesu bili spremni na izdaju i saradnju s njim ili su mu se javno usprotivili. Ni takva Jelena Jovanović nije više dovoljna da isprati potrebe medijske satanizacije Crnogoraca za potrebe velikosrpstva i Vučićevih kriminalnih struktura, pa su unajmili i jednog stručnjaka za "asimptomatski crnogorski nacionalizam" Srdana Kosovića, koji u skladu s tradicijom koju su Živko i Petar Kosovići uspostavili između dva svjetska rata kad su za potrebe karađorđevićke (Velike) Srbije odstranjivali crnogorske patriote, donosi presude bez suđenja i zapečaćuje sudbine cijelih porodica.

Vučićev pendrek Abaz diči se rukom pravde, ali ne poštuje crnogorske zakone nego radi po nalogu BIA-e. Taj saradnik BIA-e nije čak osudio ni teroristički akt protiv države Kosovo i protiv njegovih sunarodnika, ali zato Cetinjane proglašava teroristima i kriminalcima uz pomoć svojih piskarala iz Vijesti. Previše je poletio Abazović, pa se kao i svaka crna ptica u tom letu zanio i zaboravio da ko visoko leti nisko pada, a taj pad će biti srazmjeran visini njegovog izdajničkog poleta. Brat Abaz u svojim zločinačkim kandžama drži sudstvo, policiju i tužilaštvo i ne libeći se krivičnih djela obračunava se s crnogorskim patriotama.

U današnjoj Crnoj Gori nijedan čovjek ne ośeća se slobodno. I nijedan rodoljub koji je pod optužbom ove vlasti ne može očekivati da mu se pravedno sudi. Abazova ruka pravde suspendovala je i Ustav i zakone. Uz slijepu podršku cetinjskog izdajnika Filipa Adžića on ima apsolutnu kontrolu nad policijom i tužilaštvom. Oni dvojica preuzeli su i sektor unutrašnjih poslova i vojsku i policiju i diplomatiju. Njima nema povratka nazad. Bezbroj puta su u ove tri godine pokazali da su spremni na sve i da ne prezaju ni od čega.

Viđeli smo to na Belvederu kad su uz pomoć suzavaca, bombi, gumenih metaka, bojnih otrova, vojnih helikoptera, Carevićevih bagera rušili sve pred sobom da bi obezbijedili ustoličenje Vučićevog namjesnika u Cetinjskom manastiru koji su obezbjeđivali okoreli kriminalci i do zuba naoružane ubice. Ali kad je trebalo spriječiti monstruma koji je po Medovini sijao smrt nedužne đece, golorukih građana, staraca, tada nije bilo ni policije ni specijalaca ni helikoptera ni bagera. Koliko je Abazov potrčko Adžić bačio obraz pod noge najbolje govori njegova izjava da je policija taj dan bila na visini zadatka. A da je poslao makar deseti dio onih koje je slao na goloruke građane ili u pretrese kuća naših patriota, ne bi se Cetinje prošlog avgusta crnjelo kao obraz Filipa Adžića.

Abaz privodi kraju svoje prioritete. Potpisao je Temeljni ugovor s Porfirijem, odvojio nas je od EU, spriječio je raskrinkavanje ruskih agenata, oslobodio je švercere cigara, otvorio je svetosavske škole, rasturio je Crnogorsku crkvu, napunio je zatvore ljudima koji mjesecima čekaju, ne da čuju presudu, no da vide optužbu. Optužnice više ne pišu tužioci nego Jelena Jovanović i Srdan Kosović u Vijestima, a onda se na osnovu njihove pisanije raspisuju poćernice i izdaju nalozi za hapšenje.

To je Abazovićeva ruka pravde od koje "pola Crne Gore ne spava". Ali Abazović i Adžić moraju znati da onamo đe prestaje zakon i pravda, tu počinje sila i odmazda. Kad se silom poništi zakonsko pravo, tada počinje "običajno pravo". Decenije i vjekovi su u Crnoj Gori trebali da se to običajno pravo na zaštitu života i časti iskorijeni i da umjesto njega zavlada zakon koji će štititi građane. Znaju dobro Vučićevi pendreci u Crnoj Gori koje je to običajno pravo. Ako nema zakona koji će zaštiti građane, građani će zarobljenu pravdu iz Abazovićevih ruka uzeti u svoje ruke. Tada mu neće pomoći izdajom ukaljana ruka Filipa Adžića. Jer "odbrana je s životom skopčana."