Svaki dobronamjerni građanin ima obavezu da stane uz FCJK

 Autor:  Zoran Vulević

 U okupiranoj Crnoj Gori malo koga je iznenadio mučki udar na FCJK, na taj ponosni bastion slobodoumne misli koji štiti i promoviše kulturne i istorijske vrijednosti ove države i njeno milenijumsko trajanje. A koji je tako blizu Ivanvim koritima i Jezerskom vrhu o čijem osvajanju sanjaju naši neprijatelji predvođeni militantnim svetosavskim popovima i isto takvim diktatorom iz Beograda. Kidišu nemilosrdno na malobrojna utvrđenja koja se još hrabro opiru okupaciji Crne Gore. I to koristeći naše domaće izvršitelje i sluge u realizaciji svog paklenog nauma. Nasrnuli su tako i na FCJK i njegove odvažne profesore, koji svojim znanjem i obrazovanjem stoje rame uz rame sa kolegama s najprestižnijih univerziteta. Što potvrđuje i njihovo redovno učešće na naučnim skupovima u organizaciji FCJK. 

Urnisati sve što je crnogorsko, do temelja - to je prevashodna opcija neprijatelja slobodne i svoje Crne Gore,  riješenih da zatru ime naroda sa milenijumskom državnom tradicijom, o kome su s najvećim  uvažavanjem govorili i njegovi neprijatelji sa brojnih ratišta kroz čitavu njegovu slobodarsku istoriju. Narodu ponosnom i neustrašivom! No, kako izgleda, daleko smo danas od takvih kvalifikativa, jer značajan dio naših građana, predvođen  poniznim braniocima tuđih interesa, prodao bi i prodaje sebe i za najmanji lični  interes. Je li moguće da smo toliko moralno posrnuli, i bez i najmanje nelagode spremni da svojevoljno poništavamo sopstvenu ličnost i slavnu tradiciju.? Svima njima, takvima kakvi jesu, smeta i to što je Crna Gora brojno mala država, kao da je ona kojoj žele da je predaju u ruke, veća i značajnija gledano sa globalnog nivoa. I ovaj razlog, ma koliko čudan utiče na njihovo opredjeljenje.

No, ipak je novčanica i razne privilegije glavni pokretač njihovih nasrtaja na sopstvenu državu u kojoj generacijama žive njihovi preci. Ovi drugi, udruženi s njima, kojima smo širom otvorili vrata našega doma da bi ih spasili od neminovnog stradanja u ratu devedesetih godina prošlog vijeka, lijepo nam zahvališe. Pokazaše svoj karakter, ka vazda kroz istoriju.

A, novčanica je zaista neprikosnoveno čudo u njihovom pojmanju života. Rado je drže u rukama i kad ne treba da je upotrijebe, uporno je obrću, okreću, povremeno i omirišu. A ponekad je i upravljaju prema Suncu ne bi li otkrili neku nepoznatu, još neotkrivenu njenu novu vrijednost. I ne bi ustuknuli čak i kada bi, na neki volšeban način, sunčani zraci ocrtali i lik njihovog pretka koji je bez mnogo premišljanja dao život za odbranu svoje države. Iste one koju oni sada izdaju zbog papira kroz koji ih gleda njihov zgranuti predak. Niti bi ih lecnuo njegov pogled ispunjen strašnim prijekorom i razočaranjem. U kome kao da se istovremeno ogleda i ogromna potreba da im postavi niz pitanja, bez traženja ikakvog odgovora: „Jeste li to počeli da poprimate mentalitet koji nas nikada nije karakterisao? Zar je za vas i tzv. „šetnja opanaka“ postala prihvatljiva, samo da bi zadržali te zastidne povlastice? Je li moguće da ste do te mjere moralno srozali sebe i pretvorili se u obično roblje onih koji vas kupuju i gledaju na vas kao na polovnu robu, polu ljude, s kakve buvlje pijace? Zar je iz vas isčilila svaka ljudska vrijednost, svaka časna osobina koja je krasila vaše pretke? Je li istina da ste sve to postali, vi sramotni sinovi bez imalo moralnog integriteta, lišeni najuzvišenije ljubavi, one prema svojoj jedinoj domovini, što nam ni ovđe ne dajete mira?“

I što bi bio odgovor onih od kojih nije ni tražen? Novčanica bi brzo završila u njihovom džepu. Ne zato što ih je prijekor ogorčenog pretka zastidio i upozorio, već iz straha da bi novčanica tako dugo izložena  suncu mogla pretrpjeti oštećenja i smanjiti svoju vrijednost.

Ne, nije se ni malo lako boriti sa zlom koje nas je snašlo, s nemoralom koji ne preza ni od čega, ali će na kraju te dugotrajne borbe svim demokratskim sredstvima, ono biti pobijeđeno. Svakako i nemjerljivom zaslugom Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, odnosno njegovih neustrašivih bastadura i naučnih pregalaca, njegovih profesora! Uz koje ima obavezu da stane svaki građanin i građanka ove države, dobronamjerni prema njoj i odani svojoj časti i obrazu.