Kad ja BUDEM tebe BITI neće

Za Antenu M piše: Neko iz gomile

Da smo na Titaniku i da nas je santa razvalila, jasno je od trenutka formiranja Zdravkove vlade, koju su sastavljali bradati momci u haljinicama, pod Ostrogom.

Slava ga i milos’!

Grupica nazadnjaka, ideološkog i političkog pluskvamperfekta, skinuta sa heroinskog tripa, iz beogradskog undergraunda vinula se u kokainske visine beogradskog klerofašizma, te riješila da sastavi crnogorsku vladu, sposobnu da rastavi njenu državu.

Dok je bujica nadirala, mi smo stajali mokrih čarapa i slušali premijera, profesora UCG, kako nam prodaje maglu i predaje lošu metafiziku.

Zdravko se bavio onostranim, računao izlazak retrogradnog merkura iz kuće srpske sloge, išao na pokajanja, isćefio se TAXI-ja za dan, ožalio Rista, ustoličio ženu četnika, komandovao desant na Cetinje, promovisao Jakova šta ako pogine deset Crnogoraca Milatovića i povjerovao   – Dritanu Abazoviću.

No, Zdravko nije potpisao Temeljni ugovor.

Kad smo prestali da se smijemo njegovim proskulama, otkrili smo da je voda stigla do gluteusa i da nas, sve snažnije, nosi ka crnomorskom slivu.

Dragan Koprivica je tada svirao harmoniku i pjevao pod tušem, vježbajući repertoar za:

futur 1. ( ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će)

i futur 2. (budem, budeš, bude, budemo, budete, budu).

 Iz lošeg filma ili još goreg sna nijesmo se probudili u zoru obasjanu sunčevim zracima i mirisima livadskog cvijeća.

Osvanuli smo u gorem mraku kada nas je Dritan uzeo za ruku i obećao obračun sa silama kriminala i podzemlja, a odveo nas u katakombe propasti, laži, izdaje...

Brat Abaz je stavio Joka za potpredsjednika i Adža za ministra, upirao prstom, prijetio, novinarima, sudijama,  kome sve ne, postavljao i driješio, vozio gliser, biciklo, avion, čekao da ga u emisiju pozove Jovana Jeremić, išao sa Vučićem po sajmovima, spaljivao drogu bez vatre i dima, gledao u rupu koju je iskopao, omogućio predsjedniku jedne opštine da iz zatvora potpisuje plate, a druge da srednjim prstom pozdravlja simbole države ... i potpisao Temeljni ugovor.

Brat je obećavao EU, a vodio nas u SrBski svet, uvlačio u inflaciju, forsirao dezinformaciju, mentalnu akrobaciju i popravku Crne Gore.

Ala je opravioooo! Ostali samo dugmići!

Baš u to vrijeme iz TVCG  pozvali su Koprivicu u Jutarnji riječima. „Izvolite - mikrofon je vaš“. Profesor sa 1000 talenata pusti glas.

Šlager baci voditeljski par u plesni zanos, a gledoce u još jedan transfer blama.

Danas SMO tu gdje SMO. Voda nam je u ustima. Dok se davimo, potopljena nam je ekonomija, zdravstvo,  prosvjeta, pravosuđe, saobraćaj. Stihija valja Ustav, zakone, pravilnike, ugovore, djelovodnike ... uz zapomaganje Vojvode i Pipuna. Dvojac preko koljenice grmi, ciči, jauče o ugroženom Srpstvu od Adama do danas. Naravno, u aoRistu.

A Koprivica?

E, pa naš je prezent njegov futur.  

Ja ĆU biti direktor Parking servisa

Ti ĆEŠ ćutati

On ĆE (SNP, URA, PES, ZBCG, kooperativne, ambiciozne manjine) biti na čelu države, parlamenta, grada, preduzeća, vodovodovoda, komunalnog, HTP, elektroprivrede... sve po dubini

Mi ĆEMO (PES, URA, SNP, ZBCG, kooperativne, ambiciozne manjine) vladati bez Ustava, sudova, zakona, pravila, uredbi, djelovodnika...

Vi NEĆETE BITI

Oni ĆE (EU, NVO, Quinta) praviti se da se ništa ne dešava i da je sve regularno!

Sve se složilo i vrijeme je za futur 2.

Kada BUDEM direktor Parking servisa ja ču pjevati i svirati.

na svadbama, kao glavni gost

u kafanama, kao glavni zabavljač

na skalinama, kao glavni romantičar

ljeti, pored mora, kao glavni romantičar opet

s jeseni u ZIKS-u, kao glavni vaspitač

u krugu bolnice u Dobroti, kao glavni humanitarac

u Jutarnjem TVCG, kao najpoželjniji multitasking mejnstrim umjetnik (harmonika + glas, repertoar evergrin)

I tako.  Dok oni tako BUDU,  pitanje je hoće li nas više BITI. Infinitiv, osnovni glagolski oblik više nije neophodan. Bez temelja do Crne Gore na vodi.