Brucoš u Cirkusu

Za Antenu M piše: Vjera Mićović

Moguće je da ste dobro zabavili, da ste se baš od srca nasmijali. Ako jeste, sigurna sam da je to,ovog puta, bilo bez trunke nevjerice. Za razliku od perioda kada je glavni cirkusant, unajmljeni klovn i veleizdajnik koji se odaziva na Dritan Abazovic, tek bio počeo da obnaša svoju ličnu vlast. Iz fotelje predsjednika Vlade. 

Sada svi, ne samo da vjerujemo, već znamo da će on da uradi sve što mu padne na pamet ili što  mu traže oni za čiji račun varvarski razara ovu zemlju.

Humor je dobar, ljekovit, posebno u kriznim istuacijama, govore psiholozi i psihoterapeuti. On pruža ne samo olakšanje, već i emocionalnu distancu od problema.

Ne znam za vas, ali meni humor nije pomogao, nije mi bilo ništa lakše dok sam gledala doktora spektakla, u najgorem smislu te riječi, kako u dobro plaćenu fotelju javnog preduzeća uvaljuje nekog tipa iz svoje stranke, iako je bez odgovarajuće stručne spreme.  Diplomirani inžinjer, ladno kaže, iako, baš on, ponajbolje zna da je tip brucoš. I, ni da trepne. Bez najmanjeg tračka nelagode zbog laži i podvale. Tipično za čovjeka koji prezire istinu i argumente.

Natjerao nas je Abazović da, zahvaljujući onim njegovim užasnim monolozima samouzdizanja (kao da je rođeni  brat Jakova Milatovića) pogubimo konce, da se ne trudimo da više razaberemo šta je laž, šta je istina. I što je najgore, da nikakva  laž nije problem.

Ili su one silne ode, oni nepodnošljivi izlivi divljenja samom sebi i tobožnjim  rezultatima sračunati baš s tim ciljem? Da prezasićeni njegovim jeftinim performansima, prestanemo da promjećujemo kada ne govori istinu, kada izdaje, kada podvaljuje, kada uvaljuje?

Ali, nepravedno bi bilo svaliti sve na njegova leđa. Na njegovom putu u našu kolektivnu propast vjerno mu saslužuju svi ministri i ministarke. Doduše, imali smo, na ovoj posljednjoj predstavi, i prvu javnu, kako ju je sama ministarka krstila, malu pobunu.

Ne, nije ona ministarka od koje se nekada mnogo očekivalo, ona upakovana u najskuplje modne marke koju su mnogi, godinama, držali za uglađenu, pametnu i pristojnu. Ona koja je, iz odlično plaćene fotelje neke nevladine organizacije, u radnim grupama Skupstine i Vlade Crne Gore, najvišim zvaničnicima držala lekcije gdje smo sve zabrljali, na nesuđenom  evropskom putu. Ona koja je stalno upućivala na evropske prakse, na ono kako treba. I, odjednom, tras! Naša  Uglađenost, Pamet i Prostojnost je dobila je amneziju. Ne samo što se ne sjeća ničega više, ni vrijednosti, ni evropskog puta, već aktivno i voljno doprinosi bankrotu gradjanske države, svih njenih vrijednosti, posebno crngorskom kulturocidu. 

Zato je naša dična  ministarka Ana i u slučaju “kako inženjer od brucoša ”, vjerno slijedila  upravnika Cirkusa. Vidite kakvo je samo obrazloženje napisala.  Ne znam da li zbog osionosti koju kod ljudi slabog integriteta probudi moć,  ali Ana  je negdje izgubila uglađenost, postala traljava do te mjere da je mrzilo da se potrudi  da Odluku o imenovanju uskladi s pratećim obrazloženjem.  

Nezgodna je ta naša praksa da ljude lako proglašavamo pametnim i uzornim. I Kao i sa idolima, prije ili kasnije,  pozlata vam ostane na rukama. Tako je i od savršeno uglađene, pametne  Ane ostali samo modni brendovi i  Pristojnost, bolje rečeno postojanost u prihvatanju svega. Bez riječi. Da li je vrijedlilo? Mislim da zna, samo još sebi da prizna.

Ipak, treba da zapamtimo pomenutu  “malu”pobunu. Ne zbog same ministarke nauke. Dovoljno je neprijatno što se žena onakvog   profesionalnog  bekgraunda, kakav ima naša ministarka, odlučila tek za “malu” pobunu, bas kao i činjenica da je, do sada,ćutke prihvatila briutalizaciju I banalizciju društva.

Težinu maloj, javnoj pobuni , iako je brzo ugušena,  daje činjenica da dolazi od članice Cirkusa. Nešto mislim, ako je u ovom društvo preostalo nešto građana, ako ovdje ne živi samo naaaarod , možda ih to ohrabri. Tek da pokažu da nijesu  lakovjerne tupadžije koje ne razlikuju istinu od lupetanja, kako je pjesnik Čarls Simić  objašnjavao  opšte neznanje i profil idealnog građanina korumpirane države.