Žrtva i počinilac - istovremeno

Piše: Biljana Jovićević

„Teško je ljudima da shvate da možeš biti žrtva i počinilac u isto vrijeme“, rekao je Juval Noa Harari (Yuval Noah), izraelski istoričar, jedan od najprominentnijih intelektualaca današnjice, pokušavajući da objasni ovo čemu trenutno svjedočimo na Bliskom istoku, u podkastu bivšeg britanskog diplomate i političara Rorija Stujarta (Rory Stewart) (koji je usput budi rečeno krajem 90-tih bio angažovan u Crnoj Gori, a nikad do kraja nije razjašnjeno - da li kao diplomata, ili agent MI6) i nekadašnjeg glavnog spin doktora britanskog premijera Blera (Tony Blair), Alistera Kempbela (Alastair Campbell).

Teško da se kraće, a bolje može objasniti sedmica za nama ali i 75 godina istorije odnosa Izraela i Palestine.

U ovih sad već devet dana pakla u ratu na relaciji Izrael – Hamas, broj palestinskih žrtava, kao, kako se to kaže „kolateralne štete“ već je daleko premašio broj žrtava stravičnog pokolja i otmica koje je ova teroristička organizacija, čiji je cilj brisanje Izarela sa lica zemlje, počinio nad Jevrejima. Izrael je, sa svoje strane, poručio da će Hamas iskorijeniti. Broj ubijenih Izraelca premašio je 1400, a broj Palestinca 2700.

Američki mainstream mediji, koje posebno pažljivo pratim od subote, 7. oktobra, prvi put su nakon sedmicu, ovog vikenda, preciznije rečeno u nedjelju, u praktično neprekidnim live intervjuima sa izaraelskim, ali i američkim zvaničnicima, koji su - sasvim očekivano u svijetlu subotnjeg horora dali punu podršku Izraelu- počeli da ih propituju o načinu na koji u protekloj sedmici vode „rat protiv Hamasa“ a u kojem dominantno stradaju palestinski civili i djeca (preko 600 djece već je ubijeno).

Prije toga američki mainstream mediji, čiji su se izvještači uključujući i sve one koji su bili na terenu u Ukrajini (koju više niko ne pominje), prebacili u Izrael, i u danonoćnim live programima izvještavali o najmasovnijem ubistvu Jevreja u ovom vijeku, obilazeći mjesta stradanja u kibucima i sa koncerta, iza kojeg je izneseno u vrećama - 260 tijela stadalih, a najmanje 155 ljudi je oteto. Izvještavali su i o mobilisanju i gomilanju vojske na granicama Gaze i priremama za sve izvjesniju kopnenu ofanizivu, te porukama Palestincima u Gazi da se, njih 1.1 milion, prebace iz južnog u sjeverni dio Pojasa Gaze, kao i o tome da je Izrael ukinuo vodu i struju i da bolnice u Gazi svakog trenutka mogu ostati i bez snadbijevanja preko generatora. Ono što je dominiralo programom bile su pojedinačne priče/ispovijesti i horori žrtava ili porodica žrtava ubijenih i otetih Izraelca.

Kada 24/7 gledate i slušate priče roditelja koji su ostali bez djece, članove porodice koji su ostali bez najmilijih sa kojima su razgovarali u momentima dok su teroristi Hamasa sprovodili svoj krvavi pir i čije su jecaje i uzdahe čuli samo momenat prije nego što su zvjerski ubijeni ili oteti, ili oca - koji se guši u bolu i suzama, koji kaže da je u momentu kada su mu rekli da je njegova djevojčica pronađena mrtva i da nije oteta, zapravo odahanuo i bio „srećan“ jer je to „manje zlo“ nego da je u rukama Hamasa u Gazi, ili kad prikažete fotografiju izrešetanih beba - vi kreirate sliku u medijima koja je apsolutno istinita.

Problem je, međutim, što nije potpuna.

Istovremeno, dok su o tome uživo razgovarali sa nesrećnim roditeljima i članovima porodica, na desetak kilometara od njih, stradale su neke druge porodice i neka druga djeca, koje su spasilačke ekipe vadile iz srušenih zgrada u Gazi. O njima su pak govorili u brojkama i zbirnim izvještajima – tu i tamo, sa tek ponekim snimkom iz Gaze preuzetim od evropskih i azijskih medija koje imaju svoje izvještače u Gazi – vidjela su se poginula djeca, majke kako kukaju i plaču.

Dok su s pravom izvještavali o tome kako u pojedinim američkim studentskim kampusima, uključujući i onaj na Harvardu, ali i na drugim organizovam pro-palestinskim protestima demonstranti slave Hamas i pozivaju na uništenje Izraela i Jevreja, uglavnom su preskočili da izvjeste da su na pro-izraleskim protestima demonstranti tražli uništenje Palestinaca i „čišćenje Gaze“. Ali o tome jesu izvjestili alternativni američki mediji. 

I pored dominantno ovakvog načina izvještavanja predsjednik Lige za antidefamaciju (ADL) Džonatan Grinblat (Jonathan Greenblatt) u direktnom je programu kod njih upitao MSNBC „da li im Hamas piše scenario“ za pokrivanje dešavanja na Blikom istoku. Naime, na MSNBC-ju, lijevom američkom mediju radi jedan broj novinara koji su američki- muslimani. Iako ovaj mediji tvrdi da ih nakon toga nije skinuo iz programa, demokratska zastupnica u Predstavničkom domu Ilhan Omar, je juče u tweetu pohvalila MSNBC – što je vratio ova tri  novinara pred kameru.

U međuvremenu je upravo za vikend nekadašnja press sekretarka Bijele kuće u Obaminoj ali i Bajdenovoj administraciji sada MSNBC voditelj Džen Psaki (Jen) razgovarala je sa novinarom Piterom Binartom (Peterom Beinartom), u ovom je kontekstu važno reći- američkim Jevrejom, o njegovom tekstu za The New York Times (NYT) pod naslovom “Postoji jevrejska nada za oslobađanjem Palestine. Mora preživjeti“. On je, komentarišući poruke iz svog teksta, pokušao da objasni da je ovo čemu svjedočimo katastrofa i za jednu i za drugu stranu i kratkoročno i dugoročno, i da bi razum morao prevaladati.

CNN-ova Klarisa Vord (Clarisa Ward) glavni ratni izvještač i urednik, prvi put je u petak, nakon skoro nedjelju dana izvještavanja sa terena, imala Skype razgovor sa jednom mladom Palestinkom o hororu koji oni preživljavaju nakon što je Izrael uzvratio na teroristički napad Hamasa. Uslijedio je i razgovor sa jednim američkim Palestincem čija je majka, takođe američka državljanka, ostala zaglavaljena u Gazi, gdje je išla da posjeti svoju majku, a i majka njegove supruge, takođe je zaglavljena među 2.2 miliona ljudi, od kojih je blizu milion djece, koji plaćaju veliki ceh zlodjela Hamasa. Hamas, bez izbora vlada Gazom od 2005. godine, uz - kako su stidljivo ali počeli priznavati i američki mediji - podršku izraelskih vlasti, naročito vlada Benjamina Netanjahua, po kriterijumu „zavadi pa vladaj“ da bi smanjili uticaj umjernijeg, iako korumpiranog PLO -a (Palestinske oslobodilačke organizacije) koji kontroliše Zapadnu Obalu.

U međuvremenu su i novinari CNN-a, sa dobrim izvorima u obavještajnim službama, počeli da dobijaju potvrde informacija objavljenih i u izraelskim medijima da su vlasti u Tel Avivu i Jerusalimu upozoravane da Hamas nešto sprema i da su se oglušili na to.

Tu i tamo su se, uz neupitnu podršku Izraelu i reafirmisanje prava da se brani, koje im američki i zvaničnici i mediji konstantno daju, počeli čuti glasovi upozorenja, da će uzvraćanje na napad na način kako je počelo i kako izgleda da će se nastaviti, predstavljati i kršenje mađunarodnog prava i običaja ratovanja, ali i oduzeti Izraelu „moralni temelj“ (moral ground) koji imaju u svijetlu njihovog 11. septembra (9/11), kako su nazvali teroristički napad Hamasa, mada ga sad sve ćešće upoređuju sa pogromom - zbog velikog broja žrtava, na isti način na koji su ga izgubile SAD-e, nakon duboko pogrešnog odgovora administracije Džordža Buša (George W. Bush) na američki Armagedon. Ovdje se moramo podsjetiti da su se tada i američki mediji propisno obrukali, stavljajući se u službu te politike.

Na to ih danima već upozoravaju bivši direktor Human Rights Watch-a (HRW) Kenet Rot (Kenneth Roth), direktor Norveškog komiteta za izbjeglice, Jan Egeland, generalni sekretar UN i ostali zvaničnici ove organizacije kao i drugi humanitarci, ali i predsjednik emeritus Savjeta za vanjske poslove (Council on Foreign Relations) Ričard Has (Richard Haass), koji je u to vrijeme bio u Bušovoj administraciji i bio, jedan od rijetkih, koji se protivio ratu u Iraku.

Samo nekoliko sati prije nego što je javno objavljeno da je u Čikagu nožem na smrt izboden palestinski dječak, a njegova majka teško ranjena, CNN-ov Džejk Taper (Jake Tapper) konačno je  novinarski kako treba preslišao savjetnika nacionalnu za sigurnost američkog predsjednika, Džejka Salivena (Jake Sulliven), koji će ostati zapamćen po tome što je nekoliko sati uoči napada rekao da „Bliski istok nikad nije bio mirniji“, pokušavajući od njega da dobije odgovore na pitanja: da li će uspjeti da obuzdaju prekomjernu upotrebu sile Izraelaca kojoj već svjedočimo, kako će u ovakvim okolnostima uspjeti da zaštite civile u Gazi, koji su već dominatne žrtve izraleske operacije, a koja još nije ni počela u punom obimu, kako će osigurati bezbjednost otetih američkih građana, kao i američkih državljana Palestinca, zaglavaljenih u Gazi? Taper, višestruko nagrađivani američki novinar, potom je pustio svedočenje oca čija je ćerka jedna od žrtva napada 7. oktobra, koji je inače jedan od prvih Izraelca koji je imao poslovne relacije sa Gazom i zaposlenike i Palestince, koji kod njega kao poslodavca uživaju jednaka prava kao Jevreji, i koji se i pored nezamislive tragedije koja ga je zadesila moli i nada zajedničkoj budućnosti Izraelaca i Palestinaca, kao i brata američkog državljanina, koji je bio mirovni aktivista i kojeg su hamsovci ubili u kibucu Beri, a koji kaže da njegov brat sigurno ne bi želio da njegova smrt bude iskorištena za ubijanje druge strane.

Ubijeni Jevreji u kibucu Beri i drugima uz Pojas Gaze, kako je saopšteno ovih dana, uglavnom su bili ili lijevo orjenitsani aktivisti za mir ili desni centar, u svakom slučaju ljudi koji su vjerovali da Palestinci i Izarelci moraju i treba da žive u miru jedni pored drugih. Riječi i apeli njihovih najdražih nakon njihove smrti to potvrđuju.

U dosadašnjem granatiranju Gaze, prema navodima Izraelskih odbrambenih snaga (IDF), koji su, treba i to reći - kako sami priznaju, zakasnili sa reakcijom, između ostalog i zato jer je većina njihovih snaga bila fokusirana na zaštitu nelegalnih izraelskih ultradesničarskih naseljenika na Zapadnoj Obali - do sada je ubijen samo jedan od komandanata Hamasa, dok je, prema nekim, još nepotvrđenim tvrdnjama od granatiranja već stradalo i 13 otetih osoba.

Američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) promptno je osudio ubistvo palestinskog dječaka u Čikagu, kojeg je ubio njegov 71-godišnji stanodavac uz, kako prenose mediji, opasku da „sve vas muslimane treba pobiti“, a njegovu majku teško ranio.

Predsjednik Bajden je rekao da „zločinima iz mržnje nema mjesta u Americi“.

Juval Noa Harari koji je u proteklih devet dana napisao nekoliko tekstova za The Washington Post (WP/Wapo) i The Guardian, te gostovao na više zapadnih medija u pokušajima da, koliko je moguće utiče na smirivanje strasti, rekao je da je predsjednik Bajden zbog načina na koji se obratio Izaralcima nakon terorističkog napada, a što su, kako kaže, građani uzalud očekivali od svojih lidera, prije svega Netanjahua – trenutno najpopularniji političar u Izraelu. Njegova poruka da će SAD-e, uvijek biti uz Izrael, odzvanja kao lijek na dušu ranjenoj javnosti koja se još uvijek oporavlja od šoka.

Dok pruža podršku Izraelu u borbi protiv terorista Hamasa, Bajdenova administracija istovremeno, tražeći podršku i drugih, posebno arapskih dražava u regionu, pokušava da i obuzda Netanjahua, da uprkos opravdanom gnjevu ne počine greške, koje bi možda na kratko, mogle umiriti bol ranjene izraelske javnosti, ali i dugoročno nanijeti ogromnu štetu i Izrealcima i Palestincima,  i dodatno poljuljati američki uticaj u svijetu, a i kod kuće.

Suštinski se moraju čvrsto držati rečenice koju su izrealskim zvaničnicima izgovorili i državni sekretar Entoni Blinken (Antony) i ministar odbrane Lojd Ostin (Lloyd Austin):

„Demokratije se razlikuju po tome što se u odgovorima i na terorističke napade pridržavaju vladavine prava i međunarodnih standarda“.

U suprotom, osim što postoje ne mali izgledi da se sukob prelije, pa da umjesto istorijskog izraelsko-arpskog sporazuma između Izraela i Saudijske Arabije, koji bi dodatno izolovao režim u Teheranu, mogli bismo svjedočiti defitivnom kraju povjerenja svijeta u vrijednosti i prednosti liberalnih demokratija.

Da do toga ne dođe i političke elite i mediji na zapadu imaju važnu ulogu. A sati ili možda minuti otkucavaju... i vrijeme curi.

Vladimir Putin & co. gledaju i (trenutno)uživaju.