A da direktor ispuni upitnik čekajući patrijarha(t)

Za Antenu M piše: Ela Abramović

Direktor najveće škole (vele, i ponajbolje!) u Crnoj Gori vjerovatno je imao najbolju namjeru, kako samo mi ođe znamo, da nekome - „učini“. Partijski drug ili šef, uticajni mama i tata, moguće i lokalni pop, ili profesor fakulteta, zvrcnuli su mu i zamolili ga da se đeci podijeli upitnik, čiju je on vidio samo jednu stranu, a njegovi saradnici i stručne ustanove – nijednu. Da ga podijeli onako, sasvim slučajnim izborom, takoreći neobavezno, ranom zorom, dok su još bunovni i nervozni, da mladi Vlasi ne bi imali vremena da se nečega dosjete, i nedao bog – pripitaju nešto! A sve da bi studentkinja specijalističkih studija zaključila da li nam 14-godišnjaci imaju autoritarne stavove (isključivost, netolerancija, nekritičko povinovanje autoritetu, antidemokratska orijentacija, konzervativizam, sklonost čvrstoj ruci i sl.). Bilo direktoru i odokativno jasno da su sve to teme o kojima njegovi đaci svakodnevno uče, diksutuju, kritički promišljaju.

I, nije problem sam upitnik i drugi slični njemu. On mjeri to što treba da mjeri, naravno – samo u rukama stručnjaka koji zna kako je nastao, zašto i kako ga zadaje, kome ga zadaje, kako će obraditi i tumačiti rezultate kojim se etičkim načelima vodi i kako čuva ispitanike od zloupotrebe, itd.  U psihologiji su to posebno važni principi i procedure, i dobri psiholozi to dobro i nauče i striktno primjenjuju u poslu.

Jedna majka, zbunjena, a vjerujem i ljuta, usudila da pripita direktora iliti pedagoškog vođu škole što su to pitali njeno dijete i zbog čega. Pa mu se onda pitanjima obratila i novinarka. E, to je već ovoga poklonika otvorenog razgovora, dijaloga, tolerancije, empatije, uvijek dostupnog djeci i roditeljima - kako opisa sebe u naknadnom obraćanju roditeljima - baš iznerviralo. Našle se one, dokone žene, da ga to pitaju i to u momentu dok grozničavo čeka da Porfiriju cjeliva ruku! Sve njegove misli, cijelo njegovo vjerno pedagoško biće nadvisilo je banalnost njegove svakodnevnice u školi, sve te dosadne majke kojima je mjesto u kući, za šporetom, te očeve koje puštaju žene da vode riječ, tu mahom nevjernu đecu, te nastavnike i stručne saradnike kojima ne duguje nikakvo objašnjenje za svoju samovolju, kršenje procedura i neznanje.

Specijalizantkinja psihologije, sve uz upitno mentorstvo svoga profesora/ke i krnjeći ugled psihološke struke, odbraniće rad na temu ovog istraživanja. Učinjeni direktor zna da će ona nastaviti uspješnu karijeru (iako joj ni prezime, ni tačno zvanje, ni što je to doktorat - ne zna!). A, onda će i njemu biti učinjeno! Uknjižiće mu se i ovaj susret s Porfirijem, kao važna stručna referenca. Dokone žene će se i dalje interesovati za školu i svoju djecu, on će se ljubazno smiješiti kad ih sretne, a u sebi im pominjati sve po spisku. A, zatim se bogobojažljivo i krijući prekrstiti, očekujući opet patrijarha, da mu poljubi ruku i okaje grijehe.

Sumnjam da će rezultati upitnika o stavovima djece biti pouzdani. U nešto drugo ne sumnjam: na skali autoritarnosti - posebno na dimenzijama idolopoklonstva, demagogije, potčinjenosti, sklonosti stereotipima, netoleranciji i nepoštovanju potčinjenih – direktor bi imao zavidne rezultate!