ĆERANJE

Ćetkovića je nepoznata osoba napala u blizini Kombank arene na Novom Beogradu. Prišao mu je nepoznati muškarac i - valjda prepoznavši u srpskom glumcu onog strašnog crnogorskog ustanika Đura Draškovića – unio mu se u lice i svojski ga ispsovao. Glumac je uspio da izbjegne teži napad tako što se udaljio od nepoznatog huligana. Pogađate: Ćetković je bio meta napada što je prihvatio ulogu ustanika, kapetana Đura Draškovića, u seriji „Božićni ustanak“. Srpski glumac da igra crnogorskog ustanika.

 

 Miriše na klasično izdajstvo ,,naše stvari“. A Mladen Nelević? Napravio je kobnu grešku: objašnjavajući lik Todora, pojasnio je okolnosti u kojima lik kojeg igra djeluje – sramotnu okupaciju Crne Gore iz 1918. koja je prethodila Božićnom ustanku. Metodom „reče mi jedan čovjek“ glas o tome što je izjavio Mladen Nelević se od „srpske Sparte“ do „srpske Atine“ brzo pronio. Nije to bilo dovoljno, valjalo je tražiti hajkače na Nelevića.U ulozi majke sviju laži, hitro je reagovao tabloid „Kurir“ i cijelome svijetu, pa i Beogradu, na znanje obznanio što o Nelevićevom „spornom iskazu“ misle akademik SANU Matija Bećković, glumac Petar Božović i stanoviti reditelj Dragoslav Bokan, za dalji tok priče potpuno nebitan lik. 

 

Biće da su Matiju Bećkovića sklepali onako, na brzaka, pa je reciklirao vlastite misli o savremenim Crnogorcima, i prilagodio ih kritici Nelevićevog iskaza. Bećković iz sebi svojstvenog registra rovačke narikače gudi da „sve što su okupatori hteli silom, Montenegrini ispunjavaju milom. Otkad su podigli čergu na vrhu Lovćena, ceo svet zna ko su i šta su Crnogorci, sem oni sami”.

Kakve to veze ima sa Nelevićevim iskazom? Pa, nema, ali bitno je da srpski akademik iz Rovaca pljune po Crnogorcima, njihovom ,,lažnom identitetu“ i da se još jednom vapi za Lovćenom. Čovjek koji je prorekao da će nadživjeti crnogorsku naciju nekako je počeo da sumnja da ipak neće živjeti dovijeka. 

 

Valja zato razumjeti i nije se čuditi akedemiku serbskom Bećkoviću: analize su često posljedica lične krize. Za razliku od Bećkovića - koji zavodljivost svog izražavanja rado iznajmljuje štampi koja sistematski unižava domovinu Crnu Goru koja ga je, izgleda, ,,izdala“ - zapanjujuća je reakcija glumca Petra Božovića. Reče čoek da nije seriju gledao, obeća da je i neće gledati sve da može, ali zato dobro zna da Mladenu (Neleviću) „izjava o okupaciji Crne Gore nije trebala“.Ostalo je nejasno: je li ,,Čegoviću“ problem što je konstatovano da je okupacije bilo; što je Nelević uopšte glumio u ,,Božićnom ustanku“ ili, možda, što se Nelević previše uživio u ulogu Todora, imaginarnog izaslanika kralja Nikole na Cetinju?

 

Svejedno da li je Nelević tu konstataciju o okupaciji Crne Gore (istorijski to je neporjeciv fakat) iznio kao dio teksta ili u izjavi za medije, braneći ili objašnjavajući lik Todora. Mladen je Mladen, a Todor je Todor. Jedan je živ čovjek od krvi i mesa. Drugi je imaginarni lik oživljen vjerodostojnom glumom i jakom psihološkom podlogom. Napaljeni, frustrirani klinci to ne moraju znati.Glumac Petar Božović, akademik Matija Bećković moraju. Makar su oni dobro prošli od uloga ljudi sa ovog podneblja. Sjetite se serije „Otpisani“. Prle, Tihi i major Kriger...Svi ih znamo. Da je logika Matije Bećkovića, Petra Božovića bila na snazi tih osamdesetih, Stevo Žigon, onaj podli, nemilosrdni Kriger, ne bi živu glavu sačuvao poslije druge epizode. A Rade Šerbedžija? Današnji ,,istjerivači đavola“ bi ga - zbog odluke da odigra ulogu domobranskog časnika u filmu Antona Vrdoljaka „U gori raste zelen bor“ - na krst razapeli.

 

Blaženo presvijetli Amfilohije, vjerujemo, ne bi tom prilikom ni zucnuo; možda bi se, onako tolerantan, samo pridružio gonjenju.

 

Nijesu to patriotske igre. Stvari su mnogo ozbiljnije od igrarije riječi u superprofesionalnom ,,Kuriru“. Akademik Bećković, glumac Božović, reditelj Bokan i ta štampa podvučena žutim stvari guraju u smjeru s nepredvidivim ishodom. Ne tako davno, u srcu Beograda, na Zelenom vencu navijači Rada ubili su glumca Dragana Maksimovića Maksu. Sjedio je u pivnici sa jednim rođakom kada je u lokal upala grupa navijača Rada, nabrijanih zbog poraza od Obilića. Zvjerski je prebijen, zato što im je ličio na Roma. Od zadobijenih povreda je izdahnuo.Što ako, poslije ovih „Kurirovih“ pisanija i targetiranja Nelevića i Ćetkovića u nekakav antisrpski bestijarijum, opet neki huligani prepoznaju u živom čovjeku lik iz neke serije ili filma koji nije zadovoljio patriotske kriterijume? Treba li sjutra da se glumci osvrću, čekajući kaznu koja sljeduje ,,izdajnicima“ koje Bećković, Božović, i ostali bećkovići i božovići, prozivaju i ćeraju? Ili, možda, prozvani glumci zamole, da nekako izlobiraju, da u nekoj drugoj seriji i filmu budu glumci na pravoj strani istorije.Recimo: da u nastavku ,,Ravne gore“ Vojin Ćetković igra – Nikolu Kalabića, a Mladen Nelević – Pavla Đurišića. Da li bi se tim ulogama iskupili, da li bi im, makar za zeru, hajkači, akademici i glumci, oprostili ono ustaništvo iz 1918. godine?