Jakov od kužine

Za Antenu M piše: Vjera Mićović 

Mizanscen uključuje porodicu na okupu, oca koji sprema ručak za najdraže, dječicu koja ćakulaju sa glavnim glumcem predstave, dok sretna supruga i majka hita da kamerom uhvati taj trenutak čiste, nepatvorene sreće, prije nego što ga glavni lik, ponosno, podijeli na društvenoj mreži.

Za potrebe snimanja, znate ono "ako slici dodaš cvijeća", dosekana je, ništa manje, nego jedna, gospode bože, saksijetina. Ali, ne sa začinskim biljem, kako bi se očekivalo s obzirom na atmosferu, već Spatifilum koji pored neupotrebljivosti treba da dočara “spontanost” trenutka. Izloženo voće, srećom, nije plastično, mada bi baš takvo idelano išlo uz onaj nervozni stoljnjak, koji je za potrebe snimanja, pretvoren u kuhinjsku radnu površinu, dok se ona prava nazire iza leđa glavnog perfomera.

(I ova slika mi je u apsolutnom skladu sa predsjednikovom politikom, na jeziku evropske integracije u srcu žar i borba za srpski svet). Bitan je ugao, kažem vam.

I sad ćete mi prigovoriti, tačno vas znam, da sam neka teška nadžak baba, koja dokona, bogohuli na ovaj idilični prizor. Ne znam ko bi, tim prije što nije u pitanju samo glava porodice, već i glava jedne stare evropske države, toj slici tražio manu. I što cijeli preformans ne bi trebalo da bude samo dirljiv prizor, već i značajna društvena poruka.

Feministkinje i borci za žensku ravnopravnost biće u transu. Đe ćeš snažniji udarac u lice jednom konzervativnom duštvu, ogrezlom u stereotipu da je cijelo domaćinstvo, kuvanje posebno, modus vivendi i modus operandi, žene. Konačno je zbačena 30- godišnja diktatura i u kuhinji. Malo li je!

Danas će već biti mnogo lakše Slavici iz Berana, dok brka pekmez u kazanu pod šljivom, da mužu prebaci krpu preko ramena, taj pouzdani znak nesofisticiranih kuvara da se nešto NEGDJE sprema. Jer, računa Slavica, ako već onaj njen dilber može da se identifikuje sa manihejstvom, crno- bijelim mišljenjima našeg uskogrudog predsjednika i da ga glasa, može, vala, i onu krpu da zametne preko ramena i pokaže da nije samo sirova, neotesana strana nacionalnog karaktera.

Mediji će izvijestiti o stvaranju povoljnije klime u pogledu ostvarenja ravnopravnosti polova, a lako je moguće da će pasti i neka dublja analiza, neki tekst tipa “Najzanačajnije kuvanje u novijoj cnogorskoj istoriji “, jer ako se jednom poljupcu ispisala onakva oda, držim da kuvanje zaslužuje barem dvije. Značajnije je, kreativnije iako NEGDJE nije za baš svakog muškarca.

I sad, šta nadžaku, tj.meni, tu ima da smeta? Kao osobi kojoj su kuhinja i kuvanje svetinje, imam više razloga da se pobunim, od estetskih, preko higijenskih pa i do društvenih. Iako smatram da o ukusima treba raspravljati, jer je to nešto što se gradi, društveno konsituiše i na čemu bi mi u Crnoj Gori trebalo baš mnogo da radimo, sada ću da zanemarim taj dio.

Neću da vas smaram ni ogromnom količinom plastike koja im je u upotrebi i edukujem o njenoj štetnosti po zdravlje, ali mi ona posoljena mesina na plasticnoj tacni, NEGDJE smeta. Moraće naš kuvar na brzi kurs ekološkog osvješćivanja kod Dritana, Ane Novaković Đurović i ostalih eko- četnika iz URA-e. Imaće za to više vremena kada jednom i konačno, na sreću Crne Gore, odu iz Vlade.

Moram malo o higijeni, jer ona je u kuhinji NEGDJE najvažnija. Ko još, moj Jakove, sprema hranu na stolnjaku, koji je očigledno dekorativni? Bar nam to govore nervozni print, izloženo voće i apsolutno bespotrebna saksija. Sta radi tu neupotrebljivi spatifilum, koji se nikad i nigdje ne drzi na stolu? Ako već fingiraš kuvanje, đe su bosiljak, ruzmarin, Jakoveee, dušice majčina? Šta ta krpa, koja ti dira vrat, radi preko tvog ramena? Ukoliko krpe poslije jedne upotrebe bacate u smeće, onda je sve u redu. U suprotnom, bježi iz kuhinje!

Na kraju, zašto Jakove, misliš da je cool da poziraš u isflekanoj majici? Ja štrokavoj domaćici ni orah iz ruke ne bih uzela. Ili misliš da svaki “narodni " čovjek, onaj tvoj idealni glasač, ide umazan pa, hajde, da mu se i tako približiš. Ne, Jakove, tu kulturu štrokavosti donijeli su početkom ‘90-ih oni čijeg si predstavnika uzeo za politički uzor. Dali su sve od sebe da ubiju pristojnost, pretvarajući raspojasanost, aljkavost, primitivizam i zapuštene bradurine u novu normalnost. Ali, hvala na podsjećanju šta ne treba da budemo ukoliko želimo da zadržimo bar dio dostojanstva i samopoštovanja u ovom našem oskudnom i opustošenom vremenu kojim gospodari „elita“ poput tebe.

Ipak, ono protiv čega se bunim najviše je jeftinoća kojoj si, Jakove, sklon i koju stalno promovišeš. Ne znam kako ti, koji sebe predstavljaš “ja - svjetski covjek koga je oblikovao Zapad “, stalno uzimaš za uzor ono najjeftinije. Otkuda ta fascinacija najjadnijim američkim populizmom? Posebno što se nijesmo baš primili na onaj pokušaj da nam suprugu instaliraš u crnogorsku verziju američke prve dame, iako je ona pokazala i volju i spremnost za širim društvenim angažmanom. Sjetite se samo onog govora o potrebi osnaživanja žena, iako je njen uspon stepenicama poslovnog uspjeha počeo kad joj je muž postavljen za Zdravkovog apostola. Sad ne znam da li zbog nedostataka muževa ministara, tek NEGDJE se nijesmo primili .

Pa onda oni poljupci, plesovi dok se čekaju zvanice za proslavu najsvjetlijeg crnogorskog praznika. Ni da nas dirne taj zakašnjeli gimnazijski akt. Ne zato što smo društvo zapretanih emocija, već što je većina nas, ipak, gadljiva na kič scene i što znamo šta je dostojanstveno ponašanje. Posebno kada je posrijedi onaj koji je glava kuće, čitajte države. Ne , nije krutost, već rafinman. Izgleda da naši životi nijesu toliko devalvirani i obesmišljeni da bismo se ložili na Milatovićev elitni primitivizam.

Zato je i ova priča iz kuhinje iritantna. Ona slika, brižni muž kuva, srećna porodica, rumena dječica, hrane u izobilju, ma tačno mi žao što nije na novogodišnjoj američkoj čestitci iz 60-ih godina. Prava je šteta što njih ne zapade, o, sudbino skote, već nas. Oni nijesu toliko gadljivi na pojačanu dozu estradizacije privatnog života i podgrijavanja reality mentaliteta, kao mi. Hej, kod njih su Kardašijanke zvijezde. Imao bi i ti, Jakove, šansu.

Ako ti je, pak, namjera bila da pokažeš da te je NEGDJE bog stvorio i za kuću i za pred kuću, ne znam kako da ti kažem - obukao frak ili isflekanu majicu, tvoj domet je ona kuhinjska krpa preko ramena i mjesto malog od kužine. Trenutno ga imaš u Vučićevoj balkanskoj niši. Ali, ne očajavaj, i tu veliku štetu možeš da naneseš. Ne njenom master šefu, već, nažalost, Crnoj Gori. Nešto mislim da si upravo zbog toga tu.