Imamo li mi predsjednika države

Za Antenu M piše: Ana Zmajevac

Telal srpsko-ruski od Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, dokon kad iz svog vojvodstva ne putuje u Beograd ili Moskvu, po kakvom poklonu il' poslu, sjeo dan-dva unazad, da prisabere imetak svog dvižimog i nedvižimog blaga...pa zadovoljan debelim saldom, protrlja ogromne pribirajuće šake i odluči da se do sljedećeg susreta s Vučićem i Putinom bavi integracionim projektima u regionu.

Kao i uvijek saborno, blagorodno i mudro, nekako ovako reče: Zašto mi Srbi i u ovom vijeku ne bismo živjeli zajedno?

- E pa, Dodiče, taman neđe... ima tome vijek i nešto više, bili smo skupa. Koliko nam je dobro bilo, do današnjeg dana ispaštamo. Prema tome - Hvala! Ovo je moj odgovor, a onaj Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore bješe diplomatski umilan i taktičan, kako se i valja odrediti prema takvom nagovoru.

Nakon tog otpravka - ćić... niko iz vlasti ne prozbori više, dovodeći građane u zabunu: prvo - Imamo li mi predsjednika države; drugo - Je li to sad neka nova oblanda umjesto Otvorenog Balkana??? A treće (uz skupljena tri prsta po Prletovom nauku) - Šta će nam pored nas Srba iko više - sami sebi smo dovoljni, mislili su...pardon, ne građani, već narod, s amplitudnim  a^a^a^a^a... 

Slučaj bi se i završio na ovome, al' kad imaš komšije koje ti žele sačuvati Čast - usred domaćeg muka stiže iz Zagreba od političkog analitičara i vrsnog intelektualca Aleksandra Musića čuđenje na odgovor MVP-a inovatoru Dodiku.

- Bezvezno i necrnogorski, reče Musić.

Podalje je i ne sluti Musić, kako iz dana u dan, sve više i više, tamni i osipa se srma s potke crnogorskih minulih epoha. Strah je stao Dostojanstvu za vrat...Korupcija, il strah, il izdaja,  što bi uz o-čaj rekao Njegoš.