Za Antenu M piše: Oleksandar Levčenko
Gubici Oružanih snaga Rusije od 24. februara 2022. iznose više od 300 hiljada ljudi, što je više od ukupnih gubitaka Rusije u svim ratovima od 1945. godine. Pored toga, ruske trupe su izgubile 321 avion, 324 helikoptera, 5.223 tenka, 9.834 borbena oklopna vozila, 7.250 artiljerijskih jedinica, 563 sistema protivvazdušne odbrane i 846 raketnih sistema paljbe. Samo da bih sve sahranili u zasebne grobove, moraju dodijeliti područje veličine cijele rezidencije Vladimira Putina na Valdaju.
Putin izbjegava direktan odgovor kada lažno kaže da su ruski gubici otprilike jedan prema deset, ne navodeći konkretne brojke. Podaci o 300.000 mrtvih ruskih vojnika istiniti su prema dnevnim izvještajima ukrajinskih jedinica i Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine, što znači da bi broj ranjenih ruskih vojnika mogao dostići milion. Broj mrtvih Rusa jednak je broju mobilisanih prošle godine, što znači da se ne može izbjeći novi talas mobilizacije nakon predsjedničkih izbora u martu 2024. godine. Ovakvi gubici bi bili kritični za svaku civilizovanu zemlju u kojoj je vladi stalo do svojih građana.
Ruska vlada je ravnodušna prema životima svojih vojnika. Bori se kvantitetom, a ne kvalitetom, računajući na raspoloživost značajnih mobilizacijskih resursa u zemlji. Svi ruski gubici su sramotni i besmisleni, baš kao i rat koji je započeo sam Kremlj. Ruski vojnici ginu kao osvajači i ratni zločinci kojih će potomstvo stidjeti. Putin bi mogao zaustaviti ovaj krvavi pokolj jednom odlukom. Međutim, rat se nastavlja, jer se tiranin najviše boji javnog priznanja fijaska njegove ratne avanture, kao i odgovornosti za počinjene zločine. Pored stotina hiljada mrtvih, milioni fizički i psihički osakaćenih "veterana" - još jedna izgubljena generacija Rusa - biće teret za Rusiju u godinama koje dolaze. Trenutno je vojno rukovodstvo Ruske Federacije koncentrisalo oko 40.000 vojnika na području Avdijevke. Ovaj grad može postati ista masovna grobnica kao Artemivsk. Strpljivi ruski narod je spreman da nastavi borbu za svoju domovinu, ali će prije ili kasnije ipak htjeti čuti od vlasti koliko će rat trajati? Kada će se muškarci moći vratiti kući?
Ruski okupatori su ubili porodicu Kapkanci u privremeno okupiranoj Volnovasi u Donjeckoj oblasti. Među poginulima su tri žene, muškarac i djeca od 9 i 5 godina. Rusi sistematski krše prava stanovništva privremeno okupiranih teritorija Ukrajine: ubistva, mučenja, lišavanja slobode, pljačke i deportacije su masovne prirode. Zločine protiv okupiranih Ukrajinaca čine kako ruska država u cjelini, tako i njeni obični predstavnici koji se osjećaju gospodarima osvojenih teritorija. Službena propaganda također ohrabruje ruske vojnike na zločine.
Rusi se na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine ponašaju na isti način na koji su se ponašali tokom ratova u Čečeniji i kao što su se ponašali nacisti na okupiranim teritorijama Ukrajine tokom Drugog svjetskog rata. Ukrajinci pod okupacijom su lišeni mogućnosti da bezbjedno izraze svoje neslaganje sa akcijama osvajača. Otpor okupatorima otišao je u podzemlje. Stanovništvo pomaže braniocima i prenosi informacije nadležnim organima Ukrajine. Iznad svega, Ukrajinci pod okupacijom čekaju svoje oslobođenje. Ukrajina nema pravo da iznevjeri njihove nade i borit će se za oslobađanje svakog metra teritorija koji je privremeno okupirala ruska vojska.
Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova optužila je Ukrajinu za umiješanost u antisemitske nerede u Mahačkali. Ukrajina je zemlja međuetničkog i međureligijskog sklada. Ukrajinci nigdje i ni pod kojim okolnostima neće provocirati ili podržavati antisemitizam i druge vrste ksenofobije. Antisemitizam u Rusiji postao je ozbiljan unutrašnji problem, čiji je izvor dugotrajna i sistematska propaganda mržnje prema drugim narodima. Moskva tradicionalno pokušava da odgovornost za sopstvene nevolje prebaci na spoljni neprijateljski uticaj. Vrijeme je da građani Ruske Federacije shvate da se njima jednostavno manipulira uz pomoć sumnjivih teorija zavjere. Ukrajina sa žaljenjem posmatra antisemitske manifestacije na Sjevernom Kavkazu. Pravi interes kavkaskih naroda je borba ne protiv Jevreja, već protiv kolonijalne vladavine Moskve. Moguće je da su upravo ruske specijalne službe organizovale antisemitske akcije - da usmjere protestne osjećaje na Sjevernom Kavkazu u sigurnom i profitabilnom pravcu.
Ako bi, prema rečima portparolke ruskog ministarstva spoljnih poslova, Kijev mogao da organizuje masovne nerede u Mahačkali, onda bi to verovatno uradio u Moskvi, kako bi gomila izbacila diktatora Putina iz Kremlja. Očekivanja Ukrajinaca i miliona građana drugih zemalja za brzi kraj tiranina iz Kremlja razumljiva su i opravdana sa moralne tačke gledišta. Glasine o mogućoj Putinovoj smrti intenziviraju se i kruže više od godine zaredom. Izvor njihovog širenja su obično izuzetno sumnjivi resursi i pojedinci. Ukrajina i Ukrajinci neće graditi svoje planove i političke strategije u iščekivanju ovog događaja. Uostalom, pojava ovakvih lažnjaka može biti samo manifestacija unutašnje borbe između različitih grupa utjecaja u Ruskoj Federaciji. Putin ne zaslužuje mirnu smrt u zenitu moći i posthumne počasti. Pa čak ni na oreolu mučenika kao moguće žrtve atentata. On bi još za života trebao biti procesuiran uz izvršenje pravedne kazne međunarodnog suda za ratne zločine i zločine protiv čovječanstva i čovječnosti. To je želja ne samo ukrajinskog naroda, već odgovornost prema normama i principima međunarodnog prava.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR