Za Antenu M piše: Mirjana Kostić
Za prvi medijski nastup novi predsjednik Skupštine Andrija Mandić izabrao je, potpuno zasluženo, Televiziju Crne Gore, kuću s kojom od avgustovskog “oslobođenja” 2020. godine živi u miroljubivoj koegzistenciji i ideološkom saglasju.
Za tu važnu prigodu, razmatrajući više opcija, opredijelio se za smiren, blago sediran nastup, ili sopstvenu repliku iz kampanje za ovogodišnje predsjedničke izbore. Zabrinutim građanima poručio je utješno u samom startu isto što i URA na početku prošlog skupštinskog saziva, samo u futuru: “Niko neće ukrasti Crnu Goru, zgrabiti je i ponijeti ni u Zagreb, ni u Beograd”.
Najoriginalniji segment televizijskog intervjua bio je o dvojnom profilu Andrije Mandića: “Jedan, kojeg su napravili mediji koji su bili neprijateljski raspoloženi, pa neki ljudi od Rožaja do Ulcinja misle da sam ja opasan tip spreman da napravi svako nedjelo; a na drugoj strani, ovo što sam ja i o čemu govorim”, objasnio je Mandić refleksije krivog odraza u ogledalu.
Ni ovoga puta nije pomenuo crnogorsko državljanstvo, ali je priznao da ima srpsko. “Ja sam nacionalno Srbin, govorim srpskim jezikom, pripadam Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ne vidim što je tu problem”, saopštio je nonšalantno drugi čovjek crnogorske države. Zabrinut zbog brojčanog stanja u zemlji za čije je zakonodavno zdravlje već dva dana zadužen založio se za donošenje zakona koji bi trebalo da prate život. Najavio je i kako misli da usreći Crnu Goru: “Zar ne bi bila sreća za našu državu da naši državljani koji žive u Beogradu, Hrvatskoj, Albaniji, koji su ovdje rođeni, koji imaju imovinu u Crnoj Gori, zar ne bi bilo lijepo da i oni imaju državljanstvo Crne Gore?”. Isti recept, nazdravlje Mandiću, prodavali su Crnoj Gori ne tako davno Milošević, Ćosić, Koštunica, Vučić...
Obećao je novi predsjednik crnogorske Skupštine da će “raditi za svoj narod i svoju državu”, ali nije precizirao koju. Želju srpskog naroda, “od Herceg Novog, Pljevalja, Banja Luke do Prizrena da žive zajedno” preobrazio je u evropsku priču: “Mi smo živjeli u Jugoslaviji. Sjutra je okvir u kojem ćemo živjeti zajedno Evropska unija. Opet ćemo biti zajedno".
Prema Mandićevim riječima odnosi u vladajućoj koaliciji još su idilični. “Do sada sam veoma zadovoljan kako ide saradnja, naravno i sa Bečićem i sa kolegama iz albanskih stranaka”, otkrio je šef parlamenta 48 sati nakon izbora Vlade. Podsjetio je da ih za godinu ih čekaju četiri resora i obećao da neće smetati Spajićevom kabinetu jer, kako je kazao, imaju druge prioritete koje žele da “ugrade u zajednički posao”.
Neđe pred kraj intervjua predsjednik Skupštine izrazio je zabrinutost zbog niskog povjerenja u institucije, ali još više zbog toga što građani ne vjeruju jedan drugome. Otud i dilema - kojem Andriji više vjerovati? Ovom sinoćnjem, ili onom što je bio i zborio u prethodnih četvrt vijeka?
Akova
Šalji se za Srbiju.Buraz
Mila K
“Ja sam nacionalno Srbin, govorim srpskim jezikom, pripadam Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ne vidim što je tu problem". Kod Vučića ili bilo kojeg srbijanskog političara ne bi ni u ambaru radio. To je problem. Taj segment poštovanja svoje kuće posebno kad sad nelegitimno vodi uzvišeni dom građana-nki.
jovan
VJERUJEM. Mačak u čizmama. "stotinu će promijeniti vjera da mu bude što mu srce žudi" Normalno da mu NE VJERUJEM On je slika ovog nesrećnog vremena koje karakteriše gomila nekarakternih individua.