Predsjednik CG Jakov Milatović ne govori službenim jezikom u Crnoj Gori, već jezikom u službenoj upotrebi

Piše: Novak Adžić, koordinator Crnogorske evropske partije

Aktuelni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović bio je stipendista bivše vlasti, koja mu je svojevremeno osigurala posao u Ministarstvu vanjskih poslova (čekao ga je posao, ali...), iako je glasao 2006. na referendumu protiv obnove nezavisnosti Crne Gore. Ponikao je u SNP Momira Bulatovića i njegovih nasljednika i za tu partiju, po sopstvenom priznanju glasao, a ta partija bila je najtvrdokorniji sljedbenik i sluga Miloševićevog zloglasnog režima i velikosrpske ideologije i politike. O današnjim ostacima te partije neću govoriti.

Nikad se Jakov Milatović nije oglasio kao pojedinac da podržava članstvo Crne Gore u NATO do 2017 , odnosno, on je tek uradio nekoliko godina nakon toga, pošto je Crna Gora već bila primljena u taj savez. Danas izjavljuje kao tipični politički licemjer da će se "na popisu izjasniti kao Crnogorac i da govori srpskim jezikom". To je njegovo privatno pravo i stvar, i to ne bi trebalo komentarisati, da to on nije javno izjavio u smislu popisne političke propagande i nacionalne agitacije za "srpsku stvar" sa pozicije predsjednika Crne Gore.

Milatović je, elem, osoba dualnog nacionalnog identiteta, koga Crna Gora interesuje samo radi lične vlasti i vlastite promocije i pozicije koju pokriva, a on njoj istinski ne pripada. Predsjednik Crne Gore javno izjavljuje da ne govori-ustavno normiranim službenim jezikom u Crnoj Gori-crnogorskim jezikom, nego jednim od jezika u službenoj upotrebi, kako je to Ustavom Crne Gore nominovano.
Reklo bi se možda čudno i nepridodno za nekoga ko za sebe kaže da je nacionalno Crnogorac, što i jeste čudno, ali stvar postaje jasnija kada se zna Milatovićeva populistička demagogija a suštinsko opredjeljenje za oblandirano velikosrpstvo i klerikalni nacionalizam u rukavicama. On je u sustini apologota politike nacionalnog posrbljavanja, odnosno, asimilacije Crnogoraca. On je deklarativni Crnogorac koji ne govori i piše crnogorskim jezikom. On je u stvari idolopoklonik Crkve Srbije i koncepta urušavanja crnogorake nacionalne posebnosti.

Njegovo je legitimno i ustavno i svako drugo pravo da se nacionalno, jezički, vjerski i na drugi nacin izjasnjava ili ne izjašnjava, kako god hoće, i u to niko nema pravo da ulazi, ali imamo pravo reagovati kad on instrumentalizuje i zloupotrebljava poziciju predsjednika Crne Gore da vrši propagandu kod građana za etnički i jezički inžinjering u Crnoj Gori. Da budemo iskreni, za njega je crnogorski jezik, ustavni, službeni jezik, vještačka tvorevina i zato on kaže da ne govori tim jezikom.

Član 13 stav 1 Ustava Crne Gore propisuje: "Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik". Predsjednik Crne Gore, dakle, javno izjavljuje da ne govori i piše crnogorskim jezikom, kako je propisano prvim stavom člana 13 Ustava Crne Gore. On kaže da govori i piše srpskim jezikom, a srpski jezik je prema stavu 2 člana 13 jedan od jezika u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.

Ništa ne bi bilo sporno da ova Milatovićeva izjava nije sastavni dio ujdurme i propagande protiv crnogorskog jezika, odnosno, usmjerena je u agitaciji da se ljudi, ako bude popisa, izjašnjavaju da što manje govore i pišu crnogorskim jezikom, a to znači da Predsjednik Crne Gore faktički radi na denacionalizaciji i asimilaciji nacije kojoj samo deklarativno pripada, ali suštinski to je problematično. Znamo đe i kome on politički i ideološki pripada.