Tužni Tužni

Za Antenu M piše: Radmila Tomović

Predrag Ražnatović predaje Istoriju u Gimnaziji „Slobodan Škerović“, u Podgorici. Učenici su mu davno dali nevini nadimak – Tužni. Sinoć, u emisiji Javnog servisa taj je nadimak opravdao do balčaka, samo je konotacija tuge potupno promijenjena – izgubila je nevinost, a postala žalosna. I mračna do crvenoga alarma.

Predrag Ražnatović jeste opasnost u učionici. On je, zapravo, kazna za đecu koja su mu povjerena na obrazovanje i vaspitavanje. On nije prosvjetni radnik u standardnom značenju, nego ideološki recidiv sa kojeg je talas kleronacionalizma skinuo prašinu i otkrio lice sa kojim se adolescenti ne bi smjeli susresti ni na ulici, a kamoli u školi.

Stanje sužene svijesti nosi rizik na svakom mjestu, a u učionici je ta opasnost pojačana na kub. Profesor Predrag Ražnatović, sinoć, u prvoj rečenici, pa sve do kraja emisije, kosmičkog Njegoša svodi na lokalnog nacionalnog Srbina. U tužnoj interpretaciji Njegoševog djela, Tužnom je jedino bitno da je Njegoš pisao i govorio srpski, da je dio srpske kulture i nacionalni Srbin. Drugih svojstava vladike Rada profesor Gimnazije "Slobodan Škerović" niti vidi, niti ga zanimaju.

Najmanji je problem što je sve to o Njegoševom jeziku i naciji u najmanju ruku koješta, a ako ćemo iskreno i pravo -  Tužni priča gluposti i propagandne falsifikate. Čak ni to što, očigledno, profesor Ražnatović nije pročitao Njegošev Testament, pa se davi u neistinama o „zavjetnoj želji“, kao i o rušenju i obnovi Kapele na Lovćenu. (U Testamentu nema ni jednoga slova o nekakvom Njegoševom amanetu da ga sahrane u Kapeli, tužni profesore Istorije!) Problem je što profesor u elitnoj srednjoj školi pokazuje da ne zna da misli kritički, da nema naučnog poštenja, da je rob ideologije, da nije prosvjetni nego nacionalni radnik, da đecu ne uči nego indoktrinira, da njegov um nije baždaren na 21. vijek nego na Kameno doba...

Profesor Predrag Ražnatović, očigledno, još živi svoj litijaški san i predaje guslarsku istoriju. Srpstvom su omeđene granice njegovih duhovnih potreba i dometa, a Milo Lompar je unutar toga entiteta najviši vrh. Osobu takvih intelektualnih kapaciteta samo TVCG može odabrati da priča o Njegošu, a Crna Gora pustiti među omladinu. Jer, jasno je, kao takav, profesor Ražnatović može samo jedno – da djecu u formativnom periodu kalupi po svom modelu, po obrascu u kojem je bitno samo jedno svojstvo – biti pravoslavni Srbin.

"Srpski pišem i zborim, srpski gromko govorim, narodnost mi srbinska, um i duša slavjanska". Ništa lakše nego zamisliti Tužnog kako veselo recituje đacima neoborivi dokaz da je Njegoš bio Srbin sa dna kace i ispod Panteona srpskih najmudrijih glava. I ništa teže nego inficirati ga barem sumnjom da je posrijedi izmišljotina beogradske propagande, pošto taj kalendar "Danica", na kojem je to Njegoš kobajagi napisao, niko nikad vidio nije. Prosto, nije se desilo. Kao što Hruščov nikad nije lupao cipelom po govornici u UN. Profesoru Istorije, međutim, nijesu bitni dokumenti, njegova nauka počiva na vjeri. U ono što mu nadima srpske grudi.

Nešto je, ipak, dobro u sinoćnjem mračnom ogledalu profesora srpske Istorije u crnogorskoj Gimnaziji „Slobodan Škerović“. Nova ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović nazočila je porukama što ih je dr Veselin Vukotić u subotu poslao diplomcima UDG. Ako joj je zaista stalo do posla kojeg se prihvatila, ako uistinu ima pošten odnos prema budućnosti crnogorske omladine, ako dijeli išta od stavova profesora Vukotića – poslušaće šta je sinoć izgovorio Predrag Ražnatović i uporediti to sa vizijom uticaja obrazovne ustanove na mlade ljude, koju promoviše univerzitet na kojem je ona dekanica.

Pa da, po odnosu prema Tužnom i ostalim tužnim primjercima crnogorskog prosvjetnog kadra, vidimo da li je ona ministar za Kameno doba ili za 21. vijek.