Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović
Dešavalo se sigurno, mnogima, da gledaju neku seriju. I da bude epizoda koja se završi uzvikom: A, đe sad prekinuste kad je najljepše! Oće li ostat ovako, zaboga? Što će bit sjutra, da mi je znati?
E, upravo se tako nešto desilo juče. Po sred Cetinja. Na Dan oslobođenja naše prijestonice. Ma, bilo je uživanje gledat. Još više slušat. Epizodu.
To što se juče čulo na Cetinje, i kakvi su dobri glasi stizali Prijestonici, bilo je za nevjerovat. Đe se god okreneš čuješ: Cetinje, čuvar kulturnog nasleđa koje podsjeća na čojstvo i junaštvo, prijestonica o kojoj je čast govoriti, grad u kojeg je bila zagledana cijela Crna Gora, kolijevka naše moderne državnosti, kamen temeljac jedinstvenog bića crnogorskog naroda, đe je svaka kap naše istorije utkana u temelje slobode naše zemlje...
Stvarno prelijepo. I istinito. Zaista.
No, nekako, ne može da izađe iz glave. Ono onomad. Ne baš predavno. Kad se čudo činjelo. I kad su se drugačije priče pričale. I grdne poruke Cetinju šiljale. Od istih aktera. Iz one epizode, đe se glavna radnja odvija u gluvoj sobi.
Epizoda za epizodom! Što će sjutra biti, znali se?
Anthropos
@Branko - Vjeruje Jakov! Istina je relativna u odnosu na mene - "apsolutnog" predsjednika CG?
Cetinjanin
Ugrade im crnogorski čip na nekoliko sati, i poslije se vrate na srpko podesavanje.
Branko
Vjeruje li iko razuman da Jakov Milatovic misli stvarno ono sto je pricao na Cetinje?