Politika i etika

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Novi ministar spoljnih poslova Crne Gore Filip Ivanović, doktorirao je, kako čujem, filozofiju. To me, moram reći, obradovalo jer je uvijek dobro imati obrazovanog čovjeka na čelu diplomatije. Njegova disertacija je bila na temu Pseudo - Dionisija,jednog od glavnih predstavnika apofatičke teologije. Apofatička teologija tj. negativno bogoslovlje je doktrina da se o Bogu ne može reći šta on jeste već samo šta nije. Ta je mistična doktrina uticala na Kuzanskog, Ekharta, Đordana Bruna,Solovjeva, dakle na čitavu zapadnu misao. Izuzetno zanimljiva oblast ali to ipak nije tema ovog teksta.

Nastavni planovi i programi se,dabome, uvijek mijenjaju ali držim da je gospodin Ivanović morao imati Etiku kao predmet, jer to je jedna od glavnih filozofskih disciplina. Derida, interpretirajući studiju Emanuela Levinasa "Totalitet i beskonačno", ustvrdiće: "Etika je,dakle, metafizika. Moral nije grana filozofije već prva filozofija."

Ako se sad malo prenesemo iz pseudo - Dionisijevog "božanskog primraka" u oblast real -politike uvidjećemo neke čudne fakte. Povodom Šešeljevov najnovijeg skandaloznog uratka MVP i premijer još "razmatraju" da li da upute protestnu notu Srbiji. Za to vrijeme, predsjednik Milatović prisustvuje sajmu knjiga (pardon, vina) s najdarovitijim Šešeljevim učenikom.

Perverzno, podanički, ne-crnogorski. I uzalud je Miodrag Vlahović tvitnuo (ili kako se to sad već kaže na X mreži) "Znaš li ti, jadan ne bio, koliko je ovo pogrešno?" Ne haje mlađani predsjednik za savjete starijih i iskusnijih kolega. Valjda računa da je osuda koju je formalno izrekao (i na koju se čekalo dan i po) bila sasvim dovoljna. Ali kad djela ne prate riječi te riječi gube supstancu, težinu, značenje.

Znate, politika se ovdje nerijetko doživljava kao najkraći put ka ličnom prosperitetu. Od antičkog ideala "brige za opšte dobro" gotovo da nije ostalo ništa. Svakako je legitimno da se postavi pitanje: a treba li etika uopšte politici? Makijaveli je smatrao da ne treba.

U svijetu socijalnog darvinizma sva sredstva su dozvoljena da bi se došlo do cilja. Postoji i drugo shvatanje, da politički praxis mora imati utemeljenje u jasnim etičkim principima. Kod Hane Arent nalazimo sledeću moćnu formulaciju:
"Suština totalitarne vlasti a možda i priroda svake birokratije je da od ljudi napravi funkcionere i puke zupčanike u administrativnoj mašineriji i tako ih potpuno dehumanizuje".

Zvuči poznato? Često, gledajući naše, a nekad i evropske političare imam utisak da je na ekranu ne čovjek već robot sa kravatom. Crnoj Gori, usudiću se reći, ne manjkaju funkcioneri. Ali su joj itekako potrebni državnici. Imali smo jednog, nije nam valjao.

Herbert Markuze je u jednom eseju postavio veoma važno pitanje: ko vaspitava vaspitače? Ko određuje šta je opšte dobro? S kakvim pravom oni koji sada vrše diktaturu govore o slobodi, sreći (i euroatlantskim integracijama) ? Ko je dakle učio etici Milatovića? Možda onaj koji nedavno reče da će Njegoš , čiji smo praznik ove sedmice proslavili tek onda biti sretan kad kad bude "rastamničen" iz mauzoleja i iz Aleksandrove kapele " bude imao pogled na cijelo srpstvo"? Just guessing.

Da sumiram:

Predsjednik Milatović je, odlaskom na SNS-ov dernek usred skandala sa Šešeljevom "knjigom" i usred Vučićeve izborne kampanje, pokazao da nema kapaciteta da bude državnik. Zupčanik u golemom birokratskom mehanizmu - to da.

Najzad, umjesto evropskih vrijednosti kojima deklarativno teži, izabrao je balkansku krčmu. Umjesto EKV - Harisa Džinovića. Pa i zapjevao, ponesen atmosferom. Samo, kad u toj krčmi stvarno dođe do loma, bojim se da više nikome neće biti do pjesme.