Dodik je američko čedo i samo ga oni mogu zaustaviti, a trenutno neće

Piše: Dragan Bursać

Prvi čovjek RS-a i nezvanični vlasnik entiteta Milorad Dodik ove sedmice je izjavio kako ne namjerava da se povuče iz politike i da sebe u budućnosti vidi, pazite sad, kao prvog predsjednika samostalne Republike Srpske koja će se konačno otcijepiti od BiH.

Konkretno, na lokalnoj televiziji K3 iz Prnjavora, na novinarsko pitanje gdje sebe vidi 2030. godine, Dodik je odgovorio da će biti “u prvom mandatu predsjednika samostalne Republike Srpske”.

Nema razlike između secesije i disolucije

Naravno, kazaće mnogi, ovo je ko zna koja po redu “secesija” Milorada Dodika, dakle grupa praznih riječi u rečenici koja služi isključivo u političko-marketinške svrhe laktaškog vožda i ništa više. Pa ipak, čini se da Dodik zna šta priča i da ima tačne naputke kako će djelovati ne bi li se situacija dodatno destabilizovala.

Samo dva dana kasnije, on osjetio potrebu da pojasni svoje htijenje ka “samostalnoj Republici Srpskoj” na čijem će čelu biti za manje od 6 godina, kako je sam predvidio. Za tu priliku uveo je frišak termin “mirno razdruživanje”.

Konkretno, Dodik kaže da je secesija nešto što služi za “plašenje političke djece po svijetu”, navodeći da ona nikada Republici Srpskoj nije bila na dnevnom redu, već samo mirno razdruživanje.

“Nama je mirno razdruživanje na dnevnom redu. Ono polako ide, htio to neko da vidi ili ne. BiH nikad nije bila podjeljenija nego danas. Jednog dana će se to samo verifikovati. Treba samo imati strpljenja. Nikakva secesija. To znači, možda i rat. Mi to nećemo. Mi ćemo se polako razdružiti u BiH na miran način”, kazao je Dodik.

Na kraju je postulirao da secesija znači i rat i dodao da Republika Srpska neće voditi rat, već će se strpljivo i polako razdružiti u (od) BiH.

Mnogi su naivno povjerovali da se Milorad Dodik odista uplašio nekoga iz međunarodne zajednice i da je semantičkim vratolomijama sebe i svoje najbliže političke partnere pravdao u očima javnog mnijenja govoreći kako, eto, nema ništa od secesije, ali je tu sad najnovije “mirno razdruživanje”.

Suštinski, ništa se tu nije promijenilo, a Dodik kao jedini čovjek iz regiona i šire, koji je dva puta posjetio Putina od ruske agresije na Ukrajinu, samo čeka povoljan trenutak, kako i sam kaže, pa da krene u realizaciju plana, koji vi možete čitati ili kao secesiju ili kao “razdruživanje”, svejedno je.

Tako misli i politička analitičarka Tanja Topić koja za beogradski Danas kaže da je Dodik svoju igru o osamostaljivanju RS nesmetano nastavio.

“Čak ju je na neki način proširio”, dodaje Topić i ukazuje da je Dodik vrlo brzo počeo da govori o stvaranju srpskih država, koje uključuju i Crnu Goru, ali i druge dijelove zemalja i teritorija u regionu.

Suštinski Milorad Dodik nastavlja po svome i to je neporecivo!

Međunarodna zajednica (opet) spava zimskim snom

Ono što se mora konstatovati jeste pusti fakat da međunarodna zajednica ne radi apsolutno ništa po pitanju Dodikovih izljeva secesionizma u medijskom prostoru i otvorenih prijetnji disolucijom Bosne i Hercegovine. Pa pogledajte samo, nakon pregovora o pridruživanju EU, koji su mukotrpni i koji striktno zahtijevaju da BiH poštuje briselske direktive, među kojima je jedna od ključnih uvođenje sankcija Rusiji, Dodik odlazi, a gdje drugdje, nego kod Putina na kanabe, ne bi li se napunio dodatnim instrukcijama glede potpirivanja novih balkanskih požara.

Na to sve, on preko Skupštine uvodi Zakon o povredi “časti, ugleda, grba, himne i amblema RS-a”, kao i zakon o Zakon o kleveti, koji je upakovani verbalni delikt i priprema po uzoru na Putinovu Rusiju Zakon o stranim agentima, a da se niko iz međunarodne zajednice nije niti počešao. Najjednostavnije kazano, radi, šta mu se radi i nastavlja dalje. Pri tome, sankcije koje mu je uvela USA i Velika Britanija, niti ga nešto posebno pogađaju niti kako utiču na njega, osim što ga prikazuju u očima lokalnog stanovništva kao nekog velikomučenika, za koga se isplati ponovno glasati.

Zapad želi ovakvog Dodika?
Drugačije rečeno, sve dosadašnje metode koje koristi Zapad u zadnjoj deceniji protiv Dodika su neefikasne, jer taj isti zapad ne želi da budu efikasne. Da USA i UK iskreno hoće da Dodik ne bude u političkoj areni, njega odavno ne bi bilo. Na koncu, oni su ga na transporterima doveli na vlast, oni ga mogu i skinuti.

Ali iz njima znanih razloga ne žele, ne mogu ili neće.

A što se tiče Dodika, situacija je poprilično jasna – on će čekati da se ukrajinsko-rusko klupko počne rasplitati, ali tako da Rusija ozvaniči jači i izravniji uticaj na Balkanu, ne bi li konačno krenuo sa provođenjem plana o “mirnoj disoluciji“. U međuvremenu radiće, bez svake sumnje, sve da se BiH na svaki, ali svaki mogući način diskredituje, ponizi i na bilo koji način uruši. Nemojte to smetnuti sa uma niti jednog momenta.

Postoje li preduslovi za sukob?

Pravo je pitanje, može li ovakav Milorad Dodik pokrenuti neki sukob ili, gluho bilo, rat?

“A ako se pitate kako će Dodik da ratuje, pa naravno uvlačenjem Srbije u taj sukob. Ali to ne bi bio samo kraj Dodikovog entiteta, to bi u egzistencijalnu opasnost dovelo i samu Srbiju”, ukazuje Zoran Vuletić, predsjednik srbijanskog Građanskog demokratskog foruma.

I to je jedna zaista opasna situacija.

Jer, Dodik sa jedne strane ima htijenje, ima oko sebe obiman krug istomišljenika koji posjeduju neku vrstu vojnih znanja, ima pješadijsko oruđe i oružje, ali će (eventualno) imati i Srbiju, koja će sa Vučićem i Šešeljem itekako stati na stranu Dodika. Bez direktnog djelovanja međunarodne zajednice kroz NATO, situacija bi bila bezizlazna.

Da sve ovo nisu prazne tlapnje, svjedoči i jedna svježa izjava Georga Friedmana, čovjeka koji je među najpoznatijim svjetskim geopolitičkim analitičarima, koji je između ostalog kazao i ovo: “Čuo sam od dvojice ljudi u koje imam veliko povjerenje da se Srbija sprema za rat. Srbija i Kosovo vodili su krvavi rat 1998-1999. godine u kojem su SAD i NATO stali na stranu Kosova i proveli kampanju bombardiranja Srbije. Nadam se da ovi izvori nisu u pravu, ali mislim da će se to dogoditi i proširiti izvan Balkana.”

Kad vam ovako nešto napiše Friedman, koliko god spekulativno bilo, morate otvoriti najmanje četvere oči.

I šta nam onda nose vremena ispred nas u svjetlu geostrategije, u svjetlu Dodikovog secesionizma, u svjetlu preraspodjele moći na evropskom kontinentu, posebice na Balkanu? Pa nose nam nestabilnost, najblaže kazano. Nose nam potencijalnu opasnost od Dodikovog secesionističkog divljanja, koliko god to neko ne želio da vidi. I zato riječi Zlatka Miletića, delegata u Domu naroda BiH, itekako treba da brinu, ali i pozivaju na oprez:

“Milorad Dodik će proglasiti mirno otcjepljenje Republike Srpske. Vjerujem da će to uraditi u narednom periodu. On radi planski na tome da se jednog dana probudimo u jednoj drugoj administrativnoj jedinici, a tada će za mnoge od nas biti kasno da bilo šta poduzmemo”, kazao je ovo Miletić, nekada prvi federalni policajac u Pressingu na N1.

Do kada će cijela zemlja biti Dodikov talac?

Kako sada stvari stoji, Milorad Dodik je postigao neku vrstu ekvilibrijuma-ravnoteže između secesionizma sa jedne strane i pravno utemeljenih prijetnji zatvorom sa druge strane. Jednostavnije kazano, sve dok ne ocijeni da mu je politička koža u stvarnoj opasnosti, on neće krenuti u otvorenu disoluciju. To opet znači da drži cijelu zemlju u talačkoj krizi, a cijela zemlja zavisi od lokalne i šire geostrategije na koju nikako ne može uticati. A to na koncu znači da je Milorad Dodik (opet) sebi kupio vrijeme, sklonio se od ruke pravde i da radi ono što najbolje zna – čeka prijeteći i parazitirajući na novcima poreskih obveznika, ne bi li sebi doživotno produžio ulogu nespornog lidera zapadnih Srba.

Sa druge ili sa prve strane, Dodik jeste čedo Amerikanaca i Zapada i na neki način njihova investicija. A to čedo je posve mirno i kako vidimo, politički roditelji su odlučili da ga ne diraju, jer će im trebati za neke njihove interne trgovačke dealove u budućnosti. U međuvremenu, svi trebamo skinuti povez sa očiju i biti svjesni da su Dodika stvorili Amerikanci i da će ga oni i smijeniti. A trenutno neće i to je sva istina!

I zato BiH sa svojim institucijama, prije svega sa Tužilaštvom, sa građanima i demokratskim potencijalom mora naći snage da se bori i izbori sa Miloradom Dodikom.

Ako se to ne desi, BiH će p(o)stati doživotni Dodikov talac.